Andrej Plenković je u potpuno šizofrenoj fazi. Njegov je kompas podivljao, a oni čuveni radari s kojima se razmetao, više ne love ni tutanj stranačkih slonova kamoli ona sofisticiranija, prikrivena kretanja. Njegovi lokani šerifi dan za danom otpadaju od matice osramoćeni i diskreditirani, i već ima paranoju od stranačkih afera koje se perpetuiraju bez kraja i konca. Plenkovićevi potezi postaju paradoksalni, iracionalni i očajnički. Povratak Martine Dalić u igru, ispadanje Damira Vanđelića iz igre ( za zagrebačkog gradonačelnika ), žalosno dezintegrirani Žinić , Puljašić, Tušek… gdje je kraj?
Plenkovićev “tić” Ćorić
Samo mu je još trebao onaj pajac od ministra gospodarstva, Tomislav Ćorić, koji toliko sliku svoju ljubi da čak i zaštitnu masku obilježava svojim inicijalima ( tć)! Iz kakvog li je samo gnijezda ispao taj Plenkovićev smiješni “tić” da svaki put, kad mislite da je pred nokdaunom, uspije ustati. Jučer su ga mediji “ljuljali” zbog njegove suspektne involviranosti u aferu Krš Pađene, danas je na Trgu bana Jelačića tisuće prosvjednika klicalo njegovo ime optužujući ga za uništavanje ugostiteljskog sektora i zahtijevajući njegovu ostavku.
Još je tu. I to sa samobrendiranom zaštitnom maskom… Plenkoviću njegov ministar Ćorić, makar već nadaleko “zaudara”, ne smeta. Ćorić je tipičan primjerak njegovog političkog kadroviranja. Promašenog i neproduktivnog.
Serija nedosljednosti, nekredibilnih poteza, zapjenjenih verbalnih obračuna s opozicijom na koju je danima pucao iz svih oružja i sa svih dostupnih lokacija, Plenkovića prokazuje kao površnog, iznimno ranjivog i neurotičnog. Nije lako hiniti da si velik i jak, a sa svakom javnom kritikom, svakom aferom ili oporbenom opstrukcijom- pucaš. Ali, Plenković je znao u kakvu vučju jazbinu dolazi, kakvom se društvu na čelo stavlja, kakve stigme HDZ nosi kao jedina stranka kod nas koja je optužena kao zločinačka organizacija, pa zašto sada gubi živce?
Povratak i rehabilitacija
Nema kvalitetnih, pouzdanih i nekompromitiranih ljudi u stranci? Nema s kime odigrati veliku utakmicu retuširanja HDZ-ove Hrvatske koju je sebi zadao kao cilj? Je li moguće da u cijelom HDZ-u, pardon u Hrvatskoj, nema baš nikoga s takvim stručnim referencama da bi mogao stati na čelo Podravke, nego pokajnički vraća Martinu Dalić među “velike igrače”? Je li ova rehabilitacija Dalićeve ispunjavanje starog duga koji Plenković mora platiti za njezinu šutnju? Jer, sjećate se, kad je prije dvije godine natjerana na ostavku zbog afere Borg, priprijetila se kako će sve o Borgu i “spašavanju Agrokora” iznijeti u svojoj knjizi. To, međutim, nije učinila. I tako je ostavila otvorena Plenkovićeva vrata. Sada su se velikodušno širom otvorila…
Bivša Plenkovićeva potpredsjednica u Vladi danas je samouvjereno ušla u jednu od rijetkih, velikih, profitabilnih nacionalnih kompanija, potpuno svjesna svoje pobjede. A da se o Borgu i restituciji Agrokora, u međuvremenu, nije ni progovorilo… Štoviše, prvi spomen o tom “sjemenu razdora” došao je od Martine Dalić, kad je ponosno konstatirala kako joj je posao koji je obavila u Agrokoru samo veliko iskustvo i velika referenca za novi posao. Upraviteljice Podravke!
Činjenica da se Plenković odlučio na ovaj, za mnoge neobjašnjiv potez, iako je svojedobno upravo on izbacio iz svog tima ( mada je formalno prisiljena na ostavku ), jer je HDZ-u i Vladi postala pretežak uteg, govori više o mentalnom stanju premijera i njegove stranke od svih lokalnih kompozicija koje svakodnevno iskaču iz zakonitih kolosijeka. Ako je Martina Dalić morala zbog svoga ortaštva u Borgu otići iz Vlade, kako je moguće da se sada, iako se ništa u međuvremenu nije dogodilo ni promijenilo, rehabilitira promaknućem na mjesto predsjednice Uprave Podravke, jedne od najvećih i najprofitabilnijih domaćih kompanija?
O tome danas ništa nije kazala ni Dalić ni Plenković. Ali su govorili drugi, oponenti, analitičari, promatrači…
Zarobljavanje društva
Posebno je zanimljiva opservacija profesora Pravnog fakulteta u Zagrebu, Vedrana Đulabića, koji je gostujući na N1 televiziji izjavio kako Hrvatska očito postaje država u kojoj jedna skupina ljudi povezanih politikom pomalo zarobljava društvo. Politika koja ju je smijenila sada je instalira na čelo kompanije. Zašto je uopće odlazila iz Vlade ako baš ništa nije bilo sporno, čudi se i Đulabić, uz napomenu kako takve osobe u zapadnom svijetu više ne bi imale nikakvog doticaja s politikom, a karijeru bi mogle nastaviti negdje u privatnom ili javnom sektoru. Kod nas, Martina Dalić od politike pogiba i od politike uskrsava. I tko zna gdje joj je granica…
Kad Dalić u svom javnom obraćanju, sad već kao nova predsjednica Uprave Podravke, izražava zahvalnost “članovima Nadzornog odbora , dioničarima, a najviše Vladi RH i Andreju Plenkoviću na iskazanom povjerenju i podršci” , te njezine riječi doimaju se pomalo ambivalentno. Zahvalna je jer je napokon tim činom rehabilitirana, ali u njezinoj prenaglašenoj zahvalnosti ima i neke prigušene ironije…
Koprivničani žale što na čelo njihove domicilne tvrtke nije došao nitko iz Podravine. Nekima nije jasno zbog čega opet u ovakvoj kompaniji kadrovira politika. Kako veli Škorin zastupnik Stjepan Bartulica, zar je strateški interes Vlade kako se proizvodi čokolino ili vegeta…
Gradonačelnik Koprivnice Mišel Jakšić ( SDP ) spornim smatra sam proces imenovanja uprave, i sve se, kaže, svodi na onu “kaj bu ti štel biti”.
– Moj stav je da politika u Podravci može participirati samo koliko je njezin udio u kompaniji. No, neovisno o tome što većinu imaju mirovinski fondovi, glavni kadrovik Podravke, baš kao i današnje Hrvatske, je Andrej Plenković. Ovaj je kraj, veli Jakšić, 70 godina stvarao Podravku, a danas ljude u ovom kraju nitko ni za što ne pita, i ne daj bože da bi itko od Koprivničana bio u upravi. Zato palac dolje Martini Dalić na novoj funkciji…
Vanđelićev rikverc
Plenkoviću, međutim, nije uspjelo s Damirom Vanđelićem. Iako su se zadnjih mjesec-dva iz HDZ-a silno trudili promovirati Vanđelića kao svoju dobitnu kartu za lokalne izbore u Zagrebu, danas je izvjesno da je Vanđelić odustao, a veliki vođa, samo tri mjeseca prije izbora, ostao bez svog izbornog takmaca. Navodno je Vanđelić imao neke uvjete za kandidaturu, a onaj tko se usudi pred Plenkovića postaviti uvjete, taj mora znati da je iz igre odmah ispao. Jer, jedini koji ima pravo i smije postavljati uvjete je samo on!
Sad će se svi praviti nevješti, kao da nikad nisu ni namjeravali s Vanđelićem u izbore za zagrebačkog gradonačelnika, jer, bože moj, pa čovjek je preuzeo iznimno ozbiljan i odgovoran posao vođenja Fonda za obnovu Zagreba. Kako bi mogao sad biti kandidat za gradonačelnika? Eto, u tom tonu već progovara novi šef zagrebačkog HDZ-a. Nije im nimalo neugodno zbog toga naglog reteriranja, ni Vanđeliću, ni Plenkoviću, ni ma kome u HDZ-u. Kakva neugodnost, toga u HDZ-u nema!
Njih nije sram ni Tušeka, koji nakon javnog kompromitiranja trgovinom utjecajem, anticipiranim, doduše, kako bi rekao predsjednik Zoran Milanović, ostaje HDZ-ov saborski zastupnik ( jer je mandat neotuđiv ) i član kluba, a razdužio se samo stranačke funkcije šefa ŽO HDZ-a. Nije ih sram ni pohlepnog Ive Žinića, koji je također lako predao insignije stranačkog šefa Sisačko-moslavačke županije, ali je župan i dalje ( neposredno je biran ). I kao župan, ma koliko osramoćen i diskreditiran, ponosno šeta Siskom u društvu Plenkovićevih ministara Aladrovića i Ćorića, rečenog “tića “, kao najveći među pravednicima, kao ponos i dika HDZ-a. Ma ne srame se oni ni Darka Puljašića, požeškog gradonačelnika kojemu nakon niza optužbi za brojne inkriminacije, nije ni vlas s glave pala, kamoli da bi odstupio s dužnosti koju je svojim krimenima uprljao. Za Plenkovića je bilo dovoljno što je mandat saborskog zastupnika predao stranci, ne zanima ga što je i HDZ-ov gradonačelnik.
Volovi
Ali, to je HDZ. Društvo okupljeno po kriteriju nepoderivosti u izigravanju zakona, zloupotrebi položaja i ovlasti, zgrtanja nepripadajuće imovine, multipliciranja bogatstva, demonstriranja moći. Andrej Plenković je pravi čovjek za takvo osiono društvo. Iz svake njegove geste, svake riječi, pokreta, svake cinične opaske čuje se njegova temeljna poruka: Meni nitko ništa ne može, ja sam bog, a vi ste sitna boranija do koje ne držim ni koliko do crnog pod noktima!
Upravo je to danima poručivao oporbi kad je HDZ u Saboru prošlog petka ostavila bez kvoruma.
Takav scenario potpuno ga je raspametio, takav bijes u njemu isprovocirao da je u toj bujici nekontroliranog vrijeđanja oponenata posegnuo i za degutantnim optužbama za moralno lešinarenje na činjenici izostanka jednog HDZ-ovog zastupnika zbog bolesti, koji se u bolnici borio za život ( Miroslav Tuđman ), pa nisu imali većinu. Samo uvođenje bolesnog zastupnika u javno političko prepucavanje, po sebi iritantno i neumjesno, perfidno je i opako. A još je degutantnije kad onaj koji je tu činjenicu iznio u javni prostor, optužuje svoje političke protivnike za manjak empatije i neprihvatljivo lešinarenje. No, to je Plenković. Personifikacija one o bogovima i volovima. Problem je što Plenković sa svojih božanskih, nebeskih prostranstava sve ostale vidi kao volove…
Vlada RH 19. listopada 2016. (Foto: Hina/Damir Senčar)
