Neovisni novinarski portal
23.4.2021.
wheels on fire
Osobna invalidnina

Osobna invalidnina

Javna je tajna da je osobna invalidnina još jedan apsurd socijalne skrbi, točnije osobna invalidnina se pretvorila u apsurd. Jedno od najvažnijih prava svakog „invalida“ tumači se kako kome odgovara, te ga se svakih nekoliko godina, obično po dolasku nove političke garniture na vlast, prekraja na uštrb osoba kojima je namijenjeno i to bez njihovog znanja.

Osobna invalidnina bila je manje-više nebitna stavka za svaku našu dosad izabranu vlast, i to toliko ne bitna da je prošle godine državna tajnica Majda Burić u ime Vlade RH osobama s invaliditetom bez imalo stida poručila da im je za život sasvim dovoljno 1500 kuna! Kad je tako predlažem Vladi RH da velikodušno sreže i onako prevelike plaće svojih članova, jer ako je osobama s invaliditetom za život dovoljno 1500 kuna trebalo bi biti i njima.

No, nije taj mizeran iznos o kojemu mnogi ovise jedini kamen spoticanja. Puno veći problem je što bi jednoga dana osobe s invaliditetom mogle ostati i bez toga ako nekome „stručnjaku“ to padne na pamet. Znam da se ovo čini nevjerojatno i nemoguće, ali vjerujte, itekako je moguće. Naime, ne tako davno, točnije 2016. godine država je osobama s Down sindromom ukinula status osoba s invaliditetom, a samim time i pravo na invalidninu.

Isto je doživjela obitelj Kuzle iz Daruvara prije nekoliko godina kada je na njihovu kućnu adresu stiglo rješenje u kojem se bez obrazloženja ukida osobna invalidnina njihovoj djevojčici Emi koja je 80-postotni invalid, jer je rođena bez lijeve podlakticu, a do tada uredno ostvarivala navedeno pravo.

Kao što se može primijetiti država je jako predana tome da osobama s invaliditetom uskrati njihova prava i uopće ne bira načine da to ostvari. Naravno, država se pobrinula da nikako ne izostavi moguće situacije u kojima se mogu naći osobe s invaliditetom, a idealne su za uskratiti invalidninu. Tako primjerice ako nakon smrti roditelja ili skrbnika završite u nekom domu, vi prestajete biti osoba s invaliditetom i država vašu invalidninu strpa sebi u džep jer vama očito više ne treba novac. Isto tako kao umirovljenik nemate pravo na invalidninu osim ako vam mirovina manja od 2455 kuna. Isto vrijedi i ako vam je priznato pravo na doplatak za pomoć i njegu.

Hrvatska je jedina država u Europskoj uniji, a i šire koja ne samo da ne proširuje prava osoba s invaliditetom nego ih još k tome smanjuje, krši i uskraćuje. Samo kod nas možeš biti malo invalid, pa onda nakon nekog vremena više ne biti.

Samo u Hrvatskoj moraš svakih nekoliko godina dokazivati da si i dalje invalid. I dok je drugdje osobna invalidnina pitanje dostojanstva, kod nas se gleda kao privilegija koja je u stvarnosti sve samo ne to. Mnogima od nas je to jedino sredstvo za preživljavanje, a to je žalosno. Da se razumijemo, ne postoje novci koji nam mogu zamijeniti naše zdravlje i sve ono što nam je invaliditet uskratio jer biti osoba s invaliditetom zaista nije nikakva privilegija, ma kakva prava bila.

Samo u Hrvatskoj se na osobe s invaliditetom gleda kao na teret, a ne kao na ljude od krvi i mesa.

Sve što tražimo od države je da nas se tretira kao ljude i da dostojanstveno živimo, a zasada smo, kako se čini, jako daleko od toga.

Tags: ,

VEZANE VIJESTI