U selu Mečenčani, na potresom pogođenom petrinjskom području, uz sve muke , stradanja i nevolje, nakon razornog potresa, pojavili su se i golemi krateri, čak 15-ak rupa u tlu, promjera 20 i dubine oko bar pet metara, koje se neprestano šire. Ljudi su prestravljeni. Ima i kuća koje se nalaze uz sam rub kratera, i takve su dobile crvenu naljepnicu, što znači da su neupotrebljive za korištenje. Nastave li se mistične rupe širiti, uskoro bi i neke kuće u njih mogle propasti. Makar stare ztek 20-ak godina, obnovljene nakon rata…Kako u takvim okolnosti zadržati stanovništvo u selu, kako uopće zaustaviti depopulaciju Banije koja kao da je ovom serijom katastrofa dobila završni udarac?
Rupe u tlu koje “rastu” bit će zatrpane, kuće koje su urušene ili devastirane, bit će vjerojatno izgrađene i obnovljene, ali traume, nesigurnost i nepovjerenje ljudi na ovom prostoru bit će najteže zaliječiti. Nakon rata se uglavnom životario na ovim pustim, zapuštenim i zaboravljenim prostorima koje država nije imala u fokusu, niti je njihovu revitalizaciju smatrala svojim prioritetom. I obnova je ovdje, kako je tek potres razotkrio, provedena “fušerski”, uz lopovluk i nemar izvođača i projektanata, a napose uz očiglednu nebrigu nadzornih tijela.
Ivo Žinić, sisačko- moslavački župan koji je u obnovi bio glavni nadzorni inženjer, kaže da je ponosan onim što je napravljeno u obnovi županije. No, prije će biti da je taj Žinićev “ponos” obrambeni mehanizam kojeg je aktivirao kako bi se zaštitio od eventualnog propitkivanja krivnje za urušavanje objekata starih ( obnovljenih ) tek 20-ak godina.
Predsjednik Hrvatskog inženjerskog saveza, Zdravko Jurčec, za N1 je komentirao obnovu 
petrinjskog područja nakon domovinskog rata i zauzeo čvrst stav da treba tražiti krivce, da ne može biti oprosta i izbjegavanja od bilo kakve odgovornosti.
– Ne treba bježati od toga da se krivca treba tražiti u struci- sasvim je nedvosmislen Jurčec. Jer, struka je prva koja bi trebala ukazati gdje se pogriješilo, kako se pohriješilo, i tko je za to kriv. Nova obnova će za nekoliko mjeseci krenuti, i takve se greške ne bi smjele ponoviti, ali tko više toj sprezi struke i politike može išta vjerovati?
Za Zagreb još lako, jer, kako s pravom upozorava Jurčec, “Zagreb je bogat grad s kritičnom masom znanja, ljudi i aktivnosti, i u Zagrebu gotovo sve možete riješiti na licu mjesta”. Ali, Petrinja i Banija u cjelini, bez radnih mjesta, bez potentnog gospodarstva, bezmalo sasvim raseljena, e tu će biti doista izazov provesti obnovu koja će zaustaviti odumiranje ovih prostora i štoviše, učiniti ih ponovo privlačnim za pristojan život. Kako to priželjkuje potpredsjednik Vlade Boris Milošević– ne samo obnoviti, nego Baniju treba izgraditi!
Osim toga, na Baniji nije primjenjiv ni model financiranja obnove kakav je predviđen za Zagreb – 60 posto financira država, 20 posto lokalne zajednice, a 20 posto vlasnici kuća. Otkud ljudima na Baniji, koji su ostali doslovce bez ičega, tih 20 posto financijskih sredstava kojima bi morali participirati u obnovi svojih kuća?!
Potres u petrinji (foto Zaklada Solidarna)
I dekan zagrebačkog Građevinskog fakulteta, Stjepan Lakušić, smatra da je u postratnoj obnovi bilo propusta te upozorava da postoje protokoli u građevinarstvu od projektanata, nadzora od šefa gradilišta, koji su najodgovorniji u gradnji, pa se lako može utvrditi tko je kriv za propuste. No, Lakušić također ističe kako je prije bilo kakve obnove potrebno provesti analizu tla, dakle, prikupiti geotehničke podatke kojih očigledno nije bilo u obnovi 90-ih i 2000-tih, jer istražni radovi nisu provedeni. Da jesu, možda se na nekim lokacijama kuće i ne bi gradile.
– Sve što je kratko i brzo, pitanje je koliko će to biti kvalitetno- s pravom veli Lakušić na N1.
I dok čelnik Hrvatskog inženjerskog saveza Zdravko Jurčec eksplicite ističe da oprosta za kriminalnu obnovu na području Petrinje ne može biti, da odgovorne treba detektirati i sankcionirati, predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, Ivan Turudić, kojemu je establishment namijenio poziciju šefa novog Visokog Kaznenog suda, vjeruje da je za procesuiranje takvih krimena prekasno, jer za većinu nastupa zastara!
Zanimljivo je da baš Turudić, poznat po svojim bliskim vezama s HDZ-ovom “reprezentacijom”, govori o zastari, dok primjera radi, odvjetnik Anto Nobilo, sasvim logično ističe da se za te krimene itekako može suditi odgovornima, pod uvjetom da se kriminal u poratnoj obnovi tretira kao ratno profiterstvo, a za taj zločin nema zastare.
Konačno, i predstojnica Katedre za ustavno pravo na Pravnom fakultetu u Rijeci, Sanja Barić, uključila se u raspravu citirajući čl. 82. Kaznenog zakona u kojem stoji:
Članak 82.
(1) Zastara kaznenog progona počinje teći danom kad je kazneno djelo počinjeno. Ako posljedica koja je obilježje kaznenog djela nastupi kasnije, zastara počinje teći od tog trenutka.”
Tek da se zna…
