Neovisni novinarski portal
2.3.2021.
wheels on fire
Četiri zida

Četiri zida

U posljednje vrijeme često razmišljam o usamljenosti i o tome kako je ona vjerni suputnik života s invaliditetom. Zapravo, vrlo je malo osoba s invaliditetom koja se mogu pohvaliti da nikad nisu osjetile usamljenost i otuđenost od svijeta.

Usamljenost i sve ono što često dolazi uz nju, kao npr. depresija,  sve je češći problem u svijetu i među populacijom bez invaliditeta. I dok kod većine taj period usamljenosti dođe i ode, kod mnogih osoba s invaliditetom on je stalno prisutan, tada za njih dom više nije mjesto opuštanja nego sve više postaje nešto poput zatvora.

Pa kako se postaje zarobljenikom svoja četiri zida, pitate se – zapravo recept je vrlo jednostavan. Mnoge se osobe nakon školovanja u većim gradovima vraćaju u svoje male sredine gdje nemaju baš neke prilike za napredovanje i zaposlenje. Tada se vrlo lako upadaju u onaj začarani krug javljanja na natječaje za posao, očekivanja i razočaranja. Nakon bezbroj odbijenica nastupaju tuga, bijes i sumnja u samog sebe.

Poslije nekoliko godina takvog tretmana oguglaš na natječaje, prestaneš se ičemu nadati i zatvoriš se u svoj mali svijet, jer najbolji način za nekoga uništiti je ne dati mu prostora da se razvija i napreduje kao ljudsko biće.
Užasno frustrira kad si mlad i pun poleta, a ne možeš upravljati svojim životom. Želiš se osamostaliti i otići od roditelja? Ne možeš jer nemaš posao. Želiš si nešto kupiti? Ne možeš jer nemaš novca. Želiš na neki tečaj ili prekvalifikaciju? Ne možeš jer nemaš to čime platiti. Želiš u kino jer ga u tvom mjestu nema? Ne možeš jer nemaš
prijevoz ili je nepristupačno.

Stoga, naposljetku uopće nije čudno što toliko osoba s invaliditetom ostaje zatvoreno u svoja četiri zida s internetom kao jedinim prijateljem. Sad će mnogi reći kakve veze ima socijalizacija i financije. Naravno da imaju jer sve je to povezano. Gdje ćete upoznati nove ljude koji dijele vaše interese nego na tečaju koji vas zanima. Gdje ćete biti okruženi ljudima – na poslu. Nije nužno da budete bliski s njima, ali ćete svakako steći neke nove socijalne vještine.

Naravno postoje i oni pojedinci među nama koji su se samoinicijativno bez ovih faktora odlučili odvojiti od drugih jer su se razočarali u ljude, jer su se umorili od nepravde i želje da budu blizu drugima, i njih isto razumijem. Stoga ako poznate nekoga bez obzira bio s invaliditetom ili ne, tko je usamljen, pozovite ga na kavu ili druženje. Vas to neće ništa koštati, a nekome će vaš poziv možda barem malo uljepšati život…


VEZANE VIJESTI