U Umagu su započeli gradnju betoniranog puta koji bi se uz samu obalu mora trebao protezati u dužini od 45 kilometara i postati najveća šetnica na Jadranu. Plan je umaških vlasti u idućih sedam godina i u više faza izgraditi Umašku morsku promenadu koja će omogućiti svima, pod jednakim uvjetima, da koriste najljepše dijelove umaške obale. Ekolozi pozdravljaju namjeru rješavanja problema prisvajanja obale od strane vikendaša, ali upozoravaju da predložena metoda izgradnje betoniranog puta i nije tako dobra ideja i da se tim planom kreira novi problem, veći od problema neovlaštenog korištenja pomorskog dobra. Građanska inicijativa Zeleni Umag i udruga Naši ljudi – Gente Nostra uz podršku udruge Zelena Istra zahtijevaju javnu raspravu, upozoravaju na značajne negativne ekološke posljedice i predlažu da se na dijelovima šetnice kroz rijetke preostale netaknute dijelove prirode odustane od betoniranja staze, postavljanja rasvjete i rezanja stabala.
Premda je namjera za svaku pohvalu, jer se problem uzurpacije pomorskog dobra mora hitno početi rješavati, predložena metoda izgradnje betoniranog 45 kilometara dugog i tri metra širokog puta uz obalu, koji će se koristiti i kao biciklistička staza, za prometovanje turističkog vlakića i javni prijevoz, nije tako dobra ideja. Tim se planom, koji se na dijelu obale već počeo realizirati, kreira novi problem, veći od problema neovlaštenog korištenja pomorskog dobra. Građani inicijative Zeleni Umag su u više navrata upozoravali gradsku upravu, argumentirajući značajne negativne ekološke posljedice takvog poduhvata, no nisu postigli razumijevanje. Umjesto razmatranja argumenata i izmjene dijelova projekta betoniranja uzduž cijele umaške obale, gradska se uprava trudila jedino utjecati na percepciju javnosti selektivnim isticanjem isključivo prednosti projekta, dok se mane nastoje sakriti. To je pogoršan način jer će se mane s vremenom i tako pokazati, a dobro je poznato da je bolje spriječiti nego liječiti. Zbog dalekosežnih posljedica, javnost mora biti upoznata i s manama i s prednostima i tek na temelju tako predstavljenog projekta treba donijeti odluku o konačnom rješenju. Nadajući se zdravom razumu, ponavljamo argumente protiv betoniranja puta duž cijele umaške obale i tražimo organiziranje javne rasprave na kojoj će se razmotriti prednosti i mane tog projekta (radi ilustracije razmjera devastacije priobalja u prilogu dostavljamo simulaciju dijelova puta na temelju predloženog projekta).
Urbani razvoj danas pretpostavlja očuvanje ekološki vrijednih područja, očuvanje najvrednijih dijelova obale i kontaktnih zona između mora i kopna te očuvanje postojeće i dodatnu izgradnju tzv. zelene infrastrukture. Zelena infrastruktura je strateški planirana mreža prirodnih i poluprirodnih područja koje su planirane na način da pružaju široki spektar usluga ekosustava, a uključuje zelene prostore (ili plave, ako se radi o vodenim ekosustavima) i druge fizičke značajke u kopnenim (uključujući obalne) i morskim područjima. Umag se ne može pohvaliti razvijenom zelenom infrastrukturom, naročito ne u priobalju, koje je platilo danak turizmu. Malo je očuvanih dijelova prirode u priobalju i njih je potrebno sačuvati i unaprijediti. Ova se inicijativa zalaže za očuvanje tih malobrojnih preostalih netaknutih dijelova prirode na umaškom priobalju i s toga predlaže, da se kod projekta šetnice na tim dijelovima odustane od betoniranja i asfaltiranja staze, postavljanja rasvjete i rezanja stabala. Umjesto već postojeće trase šetnice kao npr. na relaciji Camping Park Umag – Špina, Špina-Pelegrin, Umag – Katoro, da se uredi na način, kao npr. Katoro-Zambratija, Zambratija–Crveni Vrh , tj. da se ne asfaltira i ne betonira, već samo da se put nasipa prirodnim šljunkom, a biljke, stabla i grmovi obrezuju minimalno tamo gdje je to potrebno za slobodan prolaz u širini pješačke staze. Svaka urbanizacija i izgradnja infrastrukture potiče daljnju urbanizaciju i dodatne turističke sadržaje uz samu obalu. Stoga je iz navedenog projekta potrebno izdvojiti te malobrojne još uvijek očuvane dijelove prirode. Kroz njih se može šetati i voziti bicikl i bez potrebe betoniranja i nasipavanja obale. To zaista nije pretjerani zahtjev, radi se o minimumu razuma.
I u Strategiji prilagodbe klimatskim promjenama RH do 2040. godine kao jedna od mjera prepoznata je i “provedba koncepta zelene infrastrukture u svrhu jačanja otpornosti na klimatske promjene u urbanim sredinama”. Prostorni planovi JLS, nažalost, prespori su u inkorporaciji mjera prilagodbe, a tijela javne vlasti needucirana za shvaćanje potrebe što brže prilagodbe tj. kreiranje preduvjeta za umanjenje posljedica klimatskih promjena. Među mjerama navedene Strategije stoji i “jačanje kapaciteta nadležnih tijela državne uprave na svim razinama za provedbu participativnog planiranja”. O projektu umaške šetnice javnost nije ni prikladno informirana, a mogućnost da o tome odlučuje joj nije ni pružena. U posljednje se vrijeme u Istri prirodna obala nemilice uništava pod izgovorom “uređenja”. Uništava se područje supralitorala (pojas vlažen samo prskanjem valova), područje odnosno biocenoza mediolitorala (pojas plime i oseke) te biocenoza infralitorala. U publikaciji «Morska staništa – inventarizacija i praćenje stanje» Državnog zavoda za zaštitu prirode (autorica T.Bakran-Petricioli i Z.Jakl), glavni uzrok ugroženosti biocenoze mediolitorala su ljudske aktivnosti, a «naročito ih ugrožava gradnja u obalnom pojasu i niveliranje neravne stjenovite obale da bi se dobile površine pogodne za kupače, nanoseći trajne štete». Među mjerama zaštite tog područja navodi se «zabraniti betoniranje i gradnju neposredno uz obalu te nasipanje mora na mjestima gdje ta staništa još nisu degradirana». Među mjerama zaštite navedeno je podizanje svijesti javnosti o nužnosti očuvanja tih područja, pa je i to jedan od ciljeva ovog priopćenja jer se uvriježilo mišljenje da se zahvatima poput umaške šetnice obala «poljepšava», a u stvarnosti ne postoji svijest o tome da se zapravo radi o deliktima protiv prirode.
Zbog osjetljivosti obalnog područja, za svaki zahvat izgradnje i nasipavanja morske obale trebao bi biti pokrenut postupak ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš. Grad Umag je pokrenuo 2017. taj postupak za samo tri kilometra obale, premda su unaprijed znali i hvalili se izgradnjom puta u duljini od 45 kilometara. Zainteresirana javnost nije dobila informaciju o tome pa se nije ni mogla uključiti u javno savjetovanje. Cjepkanje jednog velikog projekta izgradnje u priobalju na više malih, da bi se izbjegla cjelovita procjena utjecaja na okoliš je protuzakonito. Građani su također zabrinuti što su na području od Kanegre do Crvenog Vrha započeli radovi krčenja šume i kopanja u sklopu izgradnje kanalizacijskog sustava, te strahuju da bi se ti radovi mogli iskoristiti kao paravan za buduću izgradnju dijela šetnice bez Ocjene o potrebi procjena zahvata na okoliš za tu dionicu. Put bi se gradio uz samo more, što znači da bi se na dijelovima obale uništio biljni i životinjski svijet, uništile bi se prirodne plaže i izgled krajolika. Izgled obale kakav danas poznajemo u nekim bi se dijelovima u potpunosti izmijenio. Neke od preostalih prirodnih plaža pretvorile bi se u umjetne betonske i pješčane plaže. Sterilno hortikulturno uređenje zamijenilo bi prirodnu floru i uništilo staništa. I ptice koje se gnijezde na divljim dijelovima obale napustile bi svoja staništa. Stoga kao inicijativa građana, tražimo organiziranje javne rasprave na kojoj će se razmotriti prednosti i mane tog projekta te na kojoj bi građani zajedno mogli odlučiti o konačnom rješenju uzimajući u obzir važnost očuvanja preostalih prirodnih dijelova umaške obale.
