Neovisni novinarski portal
23.1.2021.
wheels on fire
Sit gladnom ne vjeruje

Sit gladnom ne vjeruje

Često me pitaju zašto sam toliko gnjevan na osobe s invaliditetom? Iskreno, ljuti me mnogo toga između ostalog i to što ste ne borimo dovoljno za sebe. Osim što se ne možemo složiti oko ničega za naše dobro najviše me ljuti što smo skloni osuđivati jedni druge i pljuvati jedni po drugima.

Blatimo jedni druge zbog različitih stvari: invaliditeta, prava na ostvarivanje različitih socijalnih i pravnih benefita, prava na asistenta, udruga i zaposlenja. Da odmah nešto razjasnimo imati posao u svijetu osoba s invaliditetom je ravno onome da imate Mercedes, Ferrari ili neki drugi skupocjeni automobil.

Nažalost, neki pojedinci među nama, koji su imali sreću da pronađu posao za sebe misle da su bolji, sposobnija, superiorniji pa svoje kolege po invalidnosti nazivaju lijenčinama koje ne žele raditi. Jednu takvu osobu imao sam prilike virtualnom upoznati prošle godine.

Poslije jednog mog javnog nastupa javio mi se mladić koji ima sve što se može poželjeti; obitelj, djecu, ispunjen život i naravno posao. Tijekom opuštenog tipkanja o svemu i svačemu naposljetku smo se dotakli i bolne točke – zapošljavanja.

Onda s njegove strane kreće paljba o tome kako osobe s invaliditetom ne žele raditi nego radije žele primati invalidninu. Pustio sam ga da kaže što ima, zatim ga znatiželjno pitao gdje on radi. Ispostavilo se da je mladi gospodin zaposlen u tvrtki svoga oca, a na moje pitanje ‘je li slučajno ikad razmišljao gdje bi on radio da ne radi u tatinoj tvrtki?’ – nisam dobio odgovor.

Ali nekako slutim da bi taj odgovor glasio – nigdje.

Ovo je savršen primjer kako osobe s invaliditetom brzo zaborave realnost u kojoj žive ostali pripadnici njegove skupine. Istina, ima nekih među nama koji traže posao, a mole Boga da ne nađu ipak velika većina se na sve načine trudi da pronađe bilo kakvo zaposlenje. A većinom ovakvi ružni komentari i pametovanja dolaze od onih koji ne moraju misliti o poslu ili još gore od onih koji nikad nisu tražili posao jer su dobili sve na gotovo. Stoga optužiti sve one koji ne rade da su nesposobni i da su si sami krivi za stanje u kojem su se našli je u najmanju ruku nepravedno.

Kad si osoba s invaliditetom u Hrvatskoj percepcija i stvarnost o zaposlenju nemaju nikakve zajedničke točke.

Ako ste osoba s invaliditetom u Hrvatskoj ni dobar fakultet ni usavršavanja, tečajevi nisu garancija da ćete negdje dobiti posao, a zato su najmanje osobe s invaliditetom krive jer, nažalost još uvijek živimo u državi gdje su invalidi ne prepoznati kao kvalitetna radna snaga.

Tags: ,

VEZANE VIJESTI