Neovisni novinarski portal
23.1.2021.
oslobađanje zbilje
Samoizolirani premijer u potkrovlju: Političari koji nisu, i ne žele biti, građani, naprosto moraju biti iznad svih

Samoizolirani premijer u potkrovlju:
Političari koji nisu, i ne žele biti, građani, naprosto moraju biti iznad svih

Hrvatski političari su neobična bića. Oni uglavnom ne shvaćaju da je obnašanje neke političke dužnosti ispod razine građana, jer su političari u funkciji građana, njihove sigurnosti, sloboda i prosperiteta. Dakle, biti političar je u odnosu na biti građanin svojevrsno umanjenje, gotovo degradacija, ali ta degradacija služi plemenitim ciljevima. Građanin pristaje obnašati neku političku funkciju, ne da bi sebe nadrastao, nego da bi se privremeno egzistencijalno degradirao kako bi omogućio rast sloboda i podizanje kvalitete života građana. To je tako u svijetu teorije. Politike koje su lišene teorije, odnosno bezidejne politike, priznaju samo praksu uzdizanja političara iznad razine građana.

Takve, uvjetno rečeno, političke prakse uzvisuju političare i degradiraju građane. Kada građani pristanu da političari budu iznad njih, ti građani su postali bivši građani, jer su se sami degradirali kako bi mogli biti oduševljeni poklonici nečije nepripadne veličine.

Potkrovlje

Hrvatska je društvo jakih, moćnih i velikih političara koji njeguju kult vlastite ličnosti, duboko ukorijenjen u antidemokratskoj praksi pozivanja na nekog velikana koji je bio veći od građana, pa i njih, koji su manji od antidemokratskog velikana, ali veći od građana. Biti manji od velikana, a biti veći od građana, sasvim je dovoljno da se u zapuštenim društvima preddemokratske ili čak antidemokratske svijesti konstruira politička veličina.

Naši političari žele biti manji od nekog velikana, jer im upravo taj javno očitovani podložnički mentalitet omogućava da budu iznad degradiranih građana. Političari koji nikada nisu bili građani, političari koji više nikada ne žele biti građani, političari su koji neće provoditi politike u korist građana. Njima je biti građanin nešto najgore zamislivo. Njihov strah je da će jednom postati građani i da će se, samim time, lišiti moći i veličine. Oni traže najvišu moguću točku s koje će govoriti. Nekima je to gradonačelnički ured, drugima saborska govornica, a premijeru je to,
kako smo obaviješteni, potkrovlje.

Premijer se, ovih dana, nalazi u potkrovlju jer je potkrovlje najviša točka stanovanja u nekoj kući. Političari koji nisu građani, političari koji ne žele biti građani, naprosto moraju biti iznad svih.

Javnost je upoznata da je, ako u potpunosti prihvatimo istinitost iskaza, a nema nikakvog opravdanog razloga da ne vjerujemo u ono što političari govore, premijer u samoizolaciji zbog toga što mu je supruga pozitivna na koronavirus. S građanske razine, ova informacija bi bila sasvim dovoljna. Nema potrebe, kada je riječ o konkretnim okolnostima koje se odnose na premijera Plenkovića, da se građanima nešto skriva, ali, isto tako, nema potrebe da se
građanima previše otkriva. Obavijestiti javnost da se premijer nalazi u potkrovlju, znači dati suvišak informacija.

Govor i govornici

U govoru čovjek otkriva što i tko on jest, jer se u govoru krije naš antropološki trag – ono što jesmo ili što bismo htjeli drugima biti, sakriveno je u našem jeziku ili našem govoru. Filozofi smatraju da nije čovjek taj koji govori, nego da je jezik taj koji kroz čovjeka progovara. Kada analiziramo neki govor, shvaćamo da je govor značajniji i snažniji od govornika. Govor razotkriva, ogoljuje govornika – i to zato što jezik kroz čovjeka progovara. Nismo mi ti koji jeziku dajemo značenje, nego, usvajajući jezik, modificiramo i razotkrivamo našu egzistenciju.

Kada dijete ne progovori, roditelji, u zabrinutosti zbog toga što dijete ne govori, traže načine da dijete progovori. Roditelji su, a da toga nisu ni svjesni, zabrinuti zbog toga što jezik ne progovara putem njihovog djeteta. Mi smo, kao društvena bića, upućeni na druge. To nam jezik govori. Naše ‘ja’ se očituje u komunikaciji, jezik nam daje naše ‘ja’.

Kada, putem premijerovog savjetnika ili voditelja Ureda, progovori jezik koji premijera smješta iznad drugih, u potkrovlje, to nije nebitna informacija. Ta informacija je najbitnija, to je informacija antidemokratskog jezika uzvisivanja i napuštanja građanstva. Političari koji su iznad drugih nemaju demokratsku svijest, oni nisu spremni biti građani i njihove politike nisu u funkcija sloboda i prava građana. Takvi političari su antidemokratski političari – bili oni stvarno u potkrovlju ili negdje drugdje. Njihov jezik je jezik straha od vlastite nemoći i jezik bijega od građana.

Tags: , , , ,

VEZANE VIJESTI