Željko Sabo će, predloži li ga njegova gradska, vukovarska organizacija SDP-a, ipak biti kandidat za gradonačelnika Vukovara na svibanjskim lokalnim izborima iduće godine. Tu je namjeru i sam potvrdio na konferenciji za novinare, ali zbog političke i proceduralne korektnosti, zamolio je za poček od desetak dana dok o tome ne odluči njegova matična organizacija- GO SDP-a Vukovar. Što o tome misli šef stranke, Peđa Grbin, nismo još čuli,
iako se zadnjih dana uveliko spekulira kako je iz pragmatičnih razloga odlučio prijeći preko činjenice da je Sabo osuđen zbog pokušaja podmićivanja jedne gradske vijećnice i da je zbog toga izdržao zatvorsku kaznu u trajanju od 8 mjeseci, zbog čega svakako nije najbolji kandidat.
Navodno, neke procjene govore da bi, zbog “bratoubilačkog rata” između HDZ-a i Škorinog Domovinskog pokreta ( nota bene, dobrim dijelom strukturiranog od bivših HDZ-ovaca ), upravo Sabo i SDP mogli profitirati. Pa je, izgleda, Grbin odlučio takav izazov prihvatiti i preko svih načela prijeći…
Sabo nikad nije vidio, niti prihvaćao, razloge zbog kojih bi njegova kandidatura bila dvojbena ili neoportuna, unatoč tome što je odležao zbog koruptivnog kaznenog djela u zatvoru. Oduvijek se smatrao žrtvom političke spletke i podmetanja, pa nije imao razumijevanja ni za one u SDP-u koji su ga “držali na ledu” i smatrali nepodobnim za bilo koju stranačku funkciju. Pogotovo nakon što je kaznu izdržao, kao rehabilitiran čovjek, Sabo ne vidi više zapreke za sudjelovanje u izbornoj utrci, na što ga potiču i njegovi partijski prijatelji i suradnici. Refleksije na stranku i ne pokušava anticipirati…
Međutim, poznato je da su novi šef SDP-a Peđa Grbin i vukovarski čelnik stranke Željko Sabo itekako “ratovali” nakon što je na unutarstranačkim izborima osuđeni Vukovarac izabran za člana Predsjedništva SDP-a, što je za Grbina bilo neprihvatljivo. Naposljetku je postignut dogovor ( nimalo lako ) da Sabo i funkciju člana Predsjedništva i predsjednika GO SDP-a Vukovara stavi u mirovanje, u interesu stranke. Sabo se “pokorio” stavu vodstva, ali vrlo brzo se vidjelo, iz nekih njegovih javnih istupa, da ni izdaleka od političkih ambicija nije odustao. Pogotovo od ambicije da se ponovo kandidira za gradonačelnika Vukovara.
Danas se ispostavlja da njegovo “hiberniranje” u SDP-u nije bilo bezuvjetno. Dio dogovora, navodno je bilo obećanje vrha stranke da u slučaju njegove gradonačelničke kandidature neće raspuštati gradsku organizaciju SDP-a, i pod tim je uvjetom Sabo bio spreman odreći se pozicije člana Predsjedništva i šefa vukovarskog SDP-a. I sad je račun stigao na naplatu. Izbori su za svega nekoliko mjeseci, a Sabo je sve uvjereniji da su njegovi izgledi za pobjedu veliki. I tu, novu priliku koja mu se pruža, ne želi propustiti…
Ako su sve te medijske spekulacije točne, i ukoliko Sabo doista dobije potporu i vrha SDP-a, pa i samog Peđe Grbina, u utrci za gradonačelnika Vukovara, to će ozbiljno dovesti u pitanje dosljednost jedva skrpanog SDP-a i njegovog novog predsjednika.
Sabo, možda jest bio žrtva jedne perfidne političke igre koja mu je namještena s ciljem da ga se potpuno diskreditira, ali u toj igri nije morao, pače, nije smio sudjelovati. Onog trenutka kad je odlučio gradskoj vijećnici ponuditi novac da pređe na njegovu političku stranu, sam je sebi potpisao presudu i sam je sebe diskvalificirao. To što je u hrvatskoj politici političko trgovanje folklor, što ga godinama, štoviše puna tri desetljeća, upražnjavaju bezmalo sve političke stranke i opcije, doista ne može eskuplirati Željka Sabu od počinjenog koruptivnog kaznenog djela. Drugi su imali više sreće i spretnosti, pa su ruci pravde izmakli, a Sabo je na djelu uhvaćen. I mada je odslužio kaznu, taj rep će se za njim vući dok god je u politici.
A kako je politika kod nas jedna ne osobito moralna disciplina, eto, i SDP je spreman preći preko Sabinog repa kao da ga ne vidi, zbog možebitne koristi koju bi, pobjedi li na izborima, stranci mogao donijeti. Posredno i novom predsjedniku kojem će lokalni izbori u svibnju iduće godine biti prvi test na čelu SDP-a. Pritom koristiti kao argument Statut SDP-a po kojem lokalne organizacije autonomno, bez upliva vrhuške, odlučuju o kandidatima za lokalne funkcije, može biti samo kontraproduktivno.
Što to znači? Možda ako sutra neka lokalna organizacija predloži i puno suspektniju osobu, s većim teretom iz prošlosti, jer to tako njima odgovara, SDP će zatvoriti oči pred navodnom autonomijom ogranka?! Kakvo je to obrazloženje da Sabo ne može biti član Predsjedništva SDP-a, makar je voljom članstva legalno izabran, ali može biti kandidat stranke za izvršnu vlast? Navodno, zato, kako objašnjavaju u SDP-u, jer ga ne bira stranka, nego građani, pa ako ga oni žele, što tu može SDP? Zar nije njihov kandidat? Jest, pa prema tome stranka stoji iza njega i za takvu kandidaturu odgovara. Svojim ugledom, reputacijom, vejrodostojnošću. Ili, ovakvim pragmatičnim ( i kukavičkim ) kompromiserstvom sve to gubi…
SDP se nije još konsolidirao, to je očigledno. Dugogodišnje podjele u stranci uzele su svoj danak i samo izborne pobjede mogu biti ljepilo koje će opet povezati sve otuđene frakcije koje djeluju pod logom SDP-a. Samo za pobjedu na izborima nikad nema jamstva. To je igra s puno nepoznanica, i da je više mudrosti i dosljednosti u SDP-u, napose u njezinom vodstvu, posvetili bi se njihovom rješavanju, otkrivajući jednu po jednu, i ne bi se uzdali u loše kandidate drugih spram kojih će se njihov činiti najboljim. Odavno se pokazalo da ne pobjeđuju najbolji, nego najspremniji i najorganiziraniji. A SDP je daleko od tih atribucija…
