Neovisni novinarski portal
22.1.2021.
i mi smo tu
Ilustracija

Slijepi za probleme slijepih:
Zakon o pristupačnosti kojemu mnogi nisu – ni pristupili

Ilustracija

Republika Hrvatska, kao potpisnica međunarodnih konvencija i standarda u području socijalne i ekonomske sigurnosti građana, preuzela je obvezu zaštite i promicanja ljudskih prava osoba s invaliditetom s ciljem njihovog ravnopravnog sudjelovanja u građanskim, ekonomskim, političkim, kulturnim i društvenim područjima života. Dobro zvuči? Samo na papiru ili u ovoj digitalnoj formi na ekranu vašeg mobilnog telefona i računala, i to ako dobro vidite i niste, na primjer, slijepi.

Kako bi Republika Hrvatska doista omogućila osobama s invaliditetom ‘ravnopravno sudjelovanje u građanskim, ekonomskim, političkim, kulturnim i društvenim područjima života‘, kako to lijepo piše, među osnovnim zadaćama bi joj bio osigurati im pristupačnost svim bitnim informacijama.

Navedena pristupačnost podrazumijeva načela i tehnike koje trebaju poštovati tijela javnog sektora pri dizajnu, izradi, održavanju i ažuriranju mrežnih stranica i mobilnih aplikacija kako bi omogućile istu dostupnost i iste mogućnosti korisnicima, osobito osobama s invaliditetom.

Slova na papiru

Ukratko, i osoba koja je slijepa ili gluha trebala bi imati mogućnost pristupa informacijama jednako kao i osobe bez invaliditeta: na primjer na internetskim stranicama nekog ministarstva, gradske uprave ili zdravstvene ustanove uz pomoć prilagođenih informatičkih rješenja bez problema i poteškoća jednostavno doći do potrebnih formulara, dokumenata i sl.

No to baš i nije ili je iznimno rijedak slučaj.

Naime, tek nakon dugogodišnjih nastojanja da se takvo što i ostvari, a konačno prije pune dvije godine kada je „Apriori“ Institut za integrirano-inkluzivne komunikacije jugoistočne Europe, u suradnji s Udrugom slijepih Zagreb, konačno uspio skrenuti državnim vladarima pozornost na postojanje direktive o pristupačnosti web stranica za osobe s invaliditetom, nešto se po tom pitanju i dogodilo.

Trebalo je otprilike godinu dana da mjerodavni u Hrvatskoj koja je članica EU-e progledaju, tj. doista prihvate činjenicu kako trebaju ispoštovati Europsku direktivu o pristupačnosti web stranica za osobe s invaliditetom, te je to okončano konačnim usvajanjem odgovarajućeg  Zakona o pristupačnosti mrežnih stranica i programskih rješenja za pokretne uređaje tijela javnog sektora u Hrvatskom saboru.

Ništa lakše, u polupraznoj sabornici su podignute ruke za taj Zakon i forma je zadovoljena. Slova su na papiru. Zakon je stupio na snagu 23. rujna 2019.

-Hrvatski sabor je usvojio Zakon o pristupačnosti mrežnih stranica i programskih rješenja za pokretne uređaje tijela javnog sektora (NN 17/19), kojim se regulira primjena zahtjeva pristupačnosti kroz četiri načela: mogućnost opažanja (informacije i sastavni dijelovi korisničkog sučelja moraju biti predstavljeni korisnicima tako da ih mogu percipirati); operabilnost (sastavnim dijelovima korisničkog sučelja i navigacije mora se moći upravljati); razumljivost (informacije i način rada korisničkog sučelja moraju biti razumljivi); stabilnost (sadržaji moraju biti dovoljno stabilni da ih može pouzdano tumačiti širok raspon korisničkih agenata, uključujući pomoćne tehnologije). Time će mrežne stranice i mobilne aplikacije tijela javnog sektora postati pristupačnije svim korisnicima, osobito osobama s različitim oblicima invaliditeta te starijim osobama – sve je lijepo navedeno u nabrajanju osnovnih metoda provođenja tog Zakona.

No glavnina onih institucija koje su bili dužni odmah pristupiti izvršenju odredbi Zakona o pristupačnosti tome tome nisu pristupili ni milimetra.

No danas, godinu dana kasnije, umalo ništa se nije promjenilo za osobe s invaliditetom u smislu olakšanog pristupa informacijama tijela javnog sektora, kako su nazvani. Pod tijelima javnog sektora se smatraju među ostalima i, kako kažu, tijela državne uprave i druga državna tijela, te  jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Teško i nikako

Što mislite može li slijepa soba na mrežnim stranicama neke hrvatske Općinice XY, ako im iste uopće funkcionirati,  danas pronaći njoj dostupnu informaciju o, primjerice, tome dijete prijaviti za upis u vrtić ili školu? Teško ili češće – nikako

-Prije godinu dana u Republici Hrvatskoj stupio je na snagu Zakon o pristupačnosti mrežnih stranica i programskih rješenja za pokretne uređaje tijela javnog sektora koji nažalost nije vodio računa da ovim zakonom treba biti obuhvaćena izrada web stranica škola i vrtića kako bi roditelji, ali i djeca koja upravljaju mobilnim uređajima za one škole koje to imaju, mogli kroz pristupačne web stranice svoje škole uvidjeti da oko njih žive i učenici s invaliditetom. S jedne strane imamo osobe s invaliditetom kojima trebaju biti dostupne sve stranice javne uprave, dakle stranice općina, gradova, agencija, bolnica ili bolje rečeno svih onih koji se financiraju javnim proračunom, a obuhvaćeni su zakonom. Institut je u proteklih dvije godine dana informirao sve općine, gradove i neke javne tvrtke, no nažalost na današnji dan susrećemo se s poražavajućim brojkama u primjeni ovog zakona – kaže nam izvršni direktor Udruge slijepih Zagreb Goran Denis Tomašković.

Simbol ‘pristupačnosti ‘na onim rijetkim stranicama koji ga imaju

No niti županije, niti gradonačelnici, niti brojni ravnatelji nisu shvatili ovu direktivu ozbiljno pa su opet zakinute osobe s invaliditetom, ne samo u transparentnom informiranju, nego i mogućnostima online prijava na liječničke usluge kao i mogućnosti isprinta dokumentacija, upozorava.  Koliko  je poznato, Središnji državni ured za razvoj digitalnog društva informirao je sve nadležne u sustavu javne uprave kako bi i oni krenuli s prilagodbom, no velika većina od njih, otprilike 2300 nema niti izjavu o pristupačnosti na koju je obvezuje zakon.

Palac gore: DGU, Carnet i Srce

-Iako je ured povjerenika za informiranje zadužen za provjeru, on će tek 03.12.2020. prema informacijama s kojima raspolažemo, imati nacionalnu analizu koliko je funkcionalnih stranica. Postoje i dobri primjeri, npr. Državna geodetska uprava, Carnet i Srce prilagodili su već svoje stranice. Za slijepe osobe od iznimnog značenja je pristupačnost web sadržaja i mobilnih aplikacija koje nam pružaju informacije i omogućavaju pristup javnim servisima. E-građanin koji bi nam trebao biti potpuno pristupačan i omogućiti da preko njega ostvarujemo sve što ostvaruju i osobe koje vide. Nažalost, godinu dana od primjene zakona sustav e-građanin i dalje nije pristupačan s ogorčenjem ističe Goran Denis Tomašković.

Dakle, stanje loše, ali ipak ima i pozitivnih primjera –  nema ih puno ali ipak palac gore za DGU, Carnet i Srce.

Primjer izbornika za osobe s poteškoćama na stranicama Srca foto printscreen)

Inače, interesantno je kako je već u 3. članku naslovljenom Iznimke od primjene stoji kako se  ovaj Zakon se ne primjenjuje na sljedeće mrežne stranice i programska rješenja za pokretne uređaje: a) javne radiotelevizije…itd.

Zbog čega se primjrice HRT ne uključuje pitamo Gorana Tomaškovića, a koji ističe kako je to zato jer su oni zaštićeni zbog nekih odredbi Zakona o HRT-u, te kako u programu imaju sadržaje koje su namijenjene, primjerice gluhim osobama (informativne emisije u kojima se vijesti prikazuju i  znakovnim pismom, titlovi i sl.)

-Hoće li Hrvatska platiti penale u skladu s europskom direktivom, je li Hrvatskoj zaista cilj biti dio digitalnog društva i do kada ćemo zaista prijeći s riječi na djela? Iza svakog zakona važna je njegova primjena jer kod primjene ovog zakona radi se o ljudima, državljanima RH koji bi trebali imati u digitalnom društvu jednaka prava – ističe Tomašković. 

Nedostaju stručnjaci

Apriori“ Institut za integrirano-inkluzivne komunikacije jugoistočne Europe, svjestan je, kako ističu, da nedostaju stručnjaci za programiranje tzv. WCAG standarda (web content accessibility guidelines) a kako bi to trebalo izgledati vidiljivo je i na njihovoj web stranici. 

Stranica Srca prilagođena osobama s disleksijom foto printscreen)

-Da je postojalo želje za edukacijom na tom području, već su se mogli  educirati programeri u posljednje dvije godine. Postoje informatička sučelja po kojima su se mogli zaposleni informatičari unutar javne uprave ili onih tvrtki koje su sklopile posao s državnim tijelima o održavanju i izradi web stranica, naučiti i već programirati web stranice. Europska unija bez financijske naknade također je dala smjernice za programiranje. Time bi danas Hrvatska bila prva zemlja u Europi koja ima implementaciju WCAG standarda – ističu iz Aprioria.

Inače, Uredu povjerenika za informiranje čije se izvješće o primjeni Zakona o pristupačnosti mrežnih stranica i programskih rješenja za pokretne uređaje tijela javnog sektora očekuje u prosincu poslali smo upit o tome u kojoj mjeri se poštuju zakonske odredbe. Kad dobijemo odgovor, objavit ćemo ga.

Kako planiraju, Apriori“ Institut za integrirano-inkluzivne komunikacije jugoistočne Europe pokrenut će postupak s Udrugom slijepih Zagreb i drugim dionicima s ciljem nadopune zakona s Državnim središnjim uredom za razvoj digitalnog društva, Uredom predsjednika Vlade, Uredom predsjednika države, ali i saborskim zastupnicima.

. Cilj je nadopuna zakona kako bi isti obvezao i obrazovne institucije da svoje web stranice i aplikacije programiraju po WCAG standardu, ali i informacije javnih servisa. Time bi omogućili  roditeljima i djeci s invaliditetom da budu bliže digitalnoj transformaciji o kojoj svi govorimo – zaključuje Goran Denis Tomašković.

Treba nam više transformacija

Digitalna transformacija, i to neobično zvuči. No paralelno s digitalnom transfrmacijom nama trea i sveopća transformacija, u smislu da obnašatelji vlasti na svim razinama od općine do Hrvatskog sabora poštivaju Zakone koji su donešeni u ovoh državi. Potrebna nam je transformacija iz neodgovornosti za boljitak društva u odgovornost, nemoralnosti u moralnost, iz bešćutnosti u osjetljivost za probleme drugih, u ovom slučaju za probleme osoba s invaliditetom.

No ta će transformacija, čini se, potrajati.

U međuvremenu, evo na kraju jednog pomagala za sve one koji su lani podigli ruku u Hrvatskom saboru glasajući automatski za navedeni  Zakon o pristupačnosti mrežnih stranica i programskih rješenja za pokretne uređaje tijela javnog sektora, a da možda i ne znaju što u njemu piše, jer mu nisu ni pristupili.

Ako im se možda nije dalo čitati suhoparne zakonske odredbe, evo im pomagalo za osobe koje su slijepe ili slabovidne: audiozapisi u kojima su pročitane odredbe Zakona (poveznica).

Nakon toga, možda neki od njih više ne budu nezainteresirani i, recimo to tako, slijepi za probleme slijepih. 

Ilustracija

 

Tags: , , , , , ,

VEZANE VIJESTI