Neovisni novinarski portal
18.1.2021.
wheels on fire
Roditi dijete s teškim invaliditetom

Roditi dijete s teškim invaliditetom

Prošlih tjedan smo imali prilike pratiti prosvjede koji su se održavali u Poljskoj. Tisuće Poljaka danima  je hodalo tražeći od vlade da povuče ionako rigorozan zakon o pobačaju koji je među najstrožim u Europi. Okidač za najmasovnije prosvjede koje pamti Poljska bila je odluka poljskog ustavnog suda koji je odlučio kako je postojeći zakon koji dopušta pobačaje fetusa s oštećenjima  “nekompatibilan” s ustavom.

Prvo što mi je palo na pamet kad sam pročitao ovu morbidnu odluku je bilo: pa dobro koja normalna država želi da joj se rađaju djeca s teškim oštećenjima? Ovakva odluka ne samo da je morbidna nego je i financijski jako skupa jer takvu djecu (ako uopće prežive) treba dugoročno liječiti, te im je potrebna posebna briga i skrb za cijeli život.

Da su ovakve odluke iznimno opasne govori i slučaj iz Portugala koji se dogodio prošle godine gdje je zbog nemara i nestručnosti liječnika rođeno dijete bez očiju, nosa i dijelova lubanje, iako je liječnik cijelo vrijeme uvjeravao roditelje da je s bebom sve u redu. Ubrzo su se javili i drugi roditelji čija stručnost ovog liječnika oštetila i njihovu djecu. Posebno potresan je slučaj iz 2011. godine gdje je također rođena djevojčica s teškim deformacijama lica, deformiranim nogama i teškim oštećenjem mozga. Djevojčica kojoj je danas sve 9 godina, unatoč brojnim operacijama ne hoda niti govori. Svi slučajevi su završili na sudu, a nestručni liječnik je na kraju bezbrižno otišao u mirovinu.

Kao osoba s invaliditetom najdublje osuđujem ovakav potez poljske vlade i najdublje se nadam da nikome u Hrvatskoj neće nešto slično pasti na pamet. Osobno kao roditelj ne bih mogao podnijeti da moje dijete cijeli život sluša zvukove aparata koji mu održavaju život, da ne može reći što ga boli ili što treba. Kao roditelj ne bih mogao dopustiti da moje dijete promatra kako život prolazi iz bolničke sobe, dok njegovi vršnjaci idu u školu i igraju se s prijateljima.

To nije život.

Stoga, osuditi nekoga na takav život, bez imalo dostojanstva krajnje je okrutno i ne humanoj, a i poprilično sam siguran da licemjeri koji brane pravo na život pod svaku cijenu ne žele takav život svojoj djeci i sebi. Mogu oni trubiti koliko hoće o tome kako je pravo na život temeljno pravo svakog čovjeka i slično, ali je li baš svakakav život vrijedan življenja? Slažem se da je život svakako dar, ali treba biti iskren pa priznati da i to pravo na život ima svoje granice.

 

 

Tags: ,

VEZANE VIJESTI