Neovisni novinarski portal
8.3.2021.
oslobađanje zbilje
Marko Vučetić (foto Tris/G. Šimac)

Ovo je država svjetine, ubojica demokracije i samoubojica vlastite političke bitnosti…

Marko Vučetić (foto Tris/G. Šimac)

U ponovljenom suđenju za Fimi mediju, Ivo Sanader, nekadašnji premijer Vlade i predsjednik HDZ-a, nepravomoćno je osuđen na 8 godina zatvora i oduzimanje protupravno stečene imovinske koristi, dok je HDZ, prema istoj presudi, odgovoran i mora platiti novčanu kaznu od 3,5 milijuna kuna, ali i vratiti protupravno stečenu imovinsku korist u iznosu od 14,6 milijuna kuna. Nepravomoćne presude se ne komentiraju, i to pravilo treba dosljedno provoditi, no o korupciji se ne šuti, jer šutnja jest medij podržavanja korupcije.

U ovoj presudi sadržan je čitav historijat nesreće ove države u pokušaju. Ona je nastala izigravanjem volje naroda, a sve kako bi se mogla, potpuno nesmetano, odvijati korupcija oduzimanja države i prisvajanja nepripadne materijalne koristi.

Demokracija i volja svjetine

Demokracija se ne identificira s voljom svjetine, koja je nužno korumpirana, nego sa snagom institucija koje demokratski djeluju time što onemogućavaju da koruptivna i kriminalna volja oduzima državu. Hrvatsko
poimanje demokracije ne nadilazi granice korumpirane svjetine. Sanader nije bio premijer koji je provodio samovolju, nego je bio premijer čija je volja nastala u HDZ-u. Sve što je činio, naučio je u HDZ-u. Tragedija je da tzv. desne stranke, a to su sve stranke koje su nastale u želji da poboljšaju HDZ, promoviraju nostalgiju za početkom ove stranke. Njima ne smeta HDZ, nego njima smeta HDZ koji više nije pravi HDZ, a pravi HDZ je započeo s procesom destrukcije demokratske volje i inauguriranjem volje svjetine kao zastora iza kojega se odigrava nepripadno prisvajanje imovinske koristi.

Ljevica je, naprotiv, zagledana u HDZ i vezu između HDZ-a, države i svjetine. Ona nije u stanju demokratizirati svjetinu jer sama nije osvijestila vlastitu političku ulogu. Politička uloga ljevice zasigurno nije zagledanost u desnicu. Kako bilo, svjetina je uništila ovu državu, zbog svjetine ova država nikada nije ni nastala, ovo je privid države.
Grubo je manipuliranje i poigravanje s pojmovima da se mi, kao društvo i država, uopće nalazimo na putu demokracije. Naš put je put destrukcije same mogućnosti demokracije.

Pozivanje na prošlost

Zato se neprestano prisjećamo – i to na pogrešan i lažan način – prošlosti. Pozivanje na prošlost je gotovo standardizirani postupak oduzimanja slobode, kreativnosti, budućnosti i istine.
Budućnost je ono što se nije zbilo, a nama se, kao paradigma našeg opstanka, stalno nudi da pristajemo uz ono što se zbilo. To je najniža manipulacija kojom se služe najniži kriminalci.
Kada smo već opljačkani i politički devastirani, makar da su nam to učinili na gospodski i aristokratski način. No, ništa od toga. Nas su opljačkali najniži kriminalci, oni koji ne umiju biti kreativni. Kreativni politički kriminalci bi nas orobili dok pristajemo uz njihove kreativne priče koje govore o nadolazećoj budućnosti, o nečemu što nikada nije viđeno.

Na nas se nisu obrušili takvi, ironijski rečeno, aristokratski kriminalci, nego oni najniži, potpuni lišeni
stvarateljske moći i imaginacije, oni koji ne mogu ništa domisliti nego trebaju posegnuti za prošlim događajima, kako bi te događaje propustili kroz filter vlastite kriminalne i koruptivne volje, a sve da bi u te događaje unijeli laž koju oni sami nose, te tako društvo u nastanku usmjerili da se iscrpljuje s onim što se dogodilo, kako ne bi vidjeli ono što im se događa – da ih netko pljačka.

U konkretnom slučaju, opljačkao ih je jedan premijer, koji je ujedno bio i predsjednik jedne stranke, a ta stranka je odgovorna za ono što je predsjednik te stranke u njihovo ime činio, baš kao što su odgovorni i članovi Vlade za ono što je premijer te Vlade činio u njihovo ime. Svi članovi te stranke su, zato što su odgovorni, činili ono što je činio
njihov predsjednik, baš kao što su i svi članovi Vlade činili ono što je činio njihov premijer.

Rascjep

U demokraciji ne postoji odgovornost prema autoritetu obnašatelja neke javne dužnosti, nego prema zakonu, istini i pravdi. Tako je u demokratskim sustavima, no u preddemokratskim sustavima, stvari stoje drugačije. Tamo ne postoje institucije ni demokratska volja, nego snaga autoriteta uz kojega se pristaje, a taj autoritet se poziva na nekog autoriteta čija uloga se ne smije propitivati.

Kako u HDZ-u, ali i u svim strankama desnije od HDZ-a, Franjo Tuđman predstavlja autoritet čija uloga se ne propituje, kao i da njihov program nije usmjeren prema onom mogućem, onom što sada nije ali može biti ili, jednostavnije rečeno, onom budućem i do sada neviđenim, nego se neprestano pozivaju na prošlost, sasvim je razvidno da ćemo se, sudeći prema stanju stvari na tzv. desnom političkom spektru, nalaziti još dugo upravo tamo
gdje se i sada nalazimo – u rascjepu između nominalne demokracije i kroničnog nedostatka istinske demokratske prakse, a u tom rascjepu je najlakše ostvarivati nepripadnu imovinsku korist, i to bez ikakvih posljedica.

Postoji li itko tko smatra da je presuda, koja je izrečena gotovo desetljeće nakon što je započeo sudski proces, u funkciji ičega drugoga doli čišćenja stranke koja je odgovorna za kriminal zbog kojega je i osuđena? Da je presuda, i to pravomoćna, nastupila godinu ili dvije nakon što je započeo sudski proces, tada bi demokratski sustav pokazao svoju snagu neovisnosti u odnosu na politiku, a politička stranka koja je odgovorna za politički kriminal, uz pravne, zasigurno bi snosila i političke posljedice. Ta stranka bi bila marginalizirana.

Ironija

Ironija, kao glavna pokretačka i razotkrivajuća snaga svijeta, pokazuje nam što to mi jesmo. Mi smo država koju je pokrao i ponizio premijer i predsjednik stranke koja je odgovorna za krađu i poniženje, a ta stranka se i danas nalazi na vlasti u ovoj državi. Mi smo ubojice demokracije i samoubojice vlastite političke bitnosti. Mi smo, najkraće, država svjetine, a svjetina pljačka i uništava – sve, pa i samu sebe. Samo svjetina koja je opljačkala i uništila samu sebe može tvrditi da više nije ista kakva je bila jer sada jest ono što je uvijek bila. Predstavnici te svjetine nekada su bili ministri, sada su zastupnici i gradonačelnici, a sutra će biti premijeri i predsjednici stranke.

Njihov zadatak je pljačkati i uništavati – sve, pa i sebe same. Oni vladaju u državi u pokušaju, vladanjem se
pročišćavaju, kako bi i dalje mogli vladati i demonstrirati kriminalnu i koruptivnu volju svjetine. Ovo je država svjetine, ubojica demokracije i samoubojica vlastite političke bitnosti. Ovo je država bez budućnosti.

Tags: , , , , ,

VEZANE VIJESTI