Neovisni novinarski portal
22.1.2021.
GOSPODARSTVO / POLITIKA
Koronakriza i komorski nameti : Ako 90 posto poduzetnika i obrtnika odbija obaveznu članarinu, zašto ih Vlada na to prisiljava? Zbog sinekura za svoje “zaslužnike”?!

Koronakriza i komorski nameti :
Ako 90 posto poduzetnika i obrtnika odbija obaveznu članarinu, zašto ih Vlada na to prisiljava? Zbog sinekura za svoje “zaslužnike”?!

Kome služe gospodarska i obrtnička komora? Poduzetnicima i obrtnicima? Kako, ako se njih čak 90 posto protivi obaveznom plaćanju članarine ? Ili možda komorskoj nomenklaturi koja uhljebnički parazitira na članarinama poduzetnika i obrtnika? Lako bismo se kladili u ovo potonje, jer kad se samo sjetimo jednog iz serije”ukočkih” klijenata koji je još uvijek na čekanju za suđenje, nekoć moćnog, a danas bogatog i suspektnog šefa HGK Nadana Vidoševića, mora se priznati da je taj doista dobro znao čemu i kome Hrvatska gospodarska komora služi…

Poduzetnici, međutim, ne misle da služi njima i zato se i protive obaveznoj članarini. I to ne od danas. Traje taj otpor već godinama. Pa zašto bi onda plaćali nešto što im ne treba?!

Mostova inicijativa

 Vlada Andreja Plenkovića, kao i sve ranije, smatra HGK i HOK potrebnijim negoli sami poduzetnici i obrtnici i uporno odbija ukidanje obaveznog plaćanja članarine za ove dvije državne, uglavnom parazitske institucije. Zar samo zbog sinekura za svoje “zaslužnike”?

Ponovo je, naime, iz Vlade odbačen prijedlog, ovog puta kluba zastupnika Mosta, za ukidanje obaveznih članarina za HGK i HOK i to s tako trivijalnim obrazloženjem da ono samo izaziva sumnju. Kažu, ne radi se o nekom velikom opterećenju, a i članarine su nužne dok komore ne ojačaju svoje prihode, drastično reducirane koronakrizom. Inače, članarine za HGK kreću se od 42 kune do oko 4 tisuće kuna mjesečno. Nekom nije puno, a nekome, pogotovo kad ne vidi od toga koristi, je i previše. A najskuplji je bačen novac…

Kakvog smisla ima da se jačaju prihodi HGK na uštrb poduzetnika i obrtnika, koji komore dominantno ( 90 posto ) smatraju nepotrebnim “gulikožama”?
U Mostu, koji je još u listopadu uputio u saborsku proceduru zakonske izmjene o gospodarskoj i obrtničkoj komori, misle sasvim drukčije od Vlade. Zagovaraju tzv. anglosaksonski model funkcioniranja, što znači da bi se HGK financirala prodajom “podatkovnih paketa” . Dakle, ako komora raspolaže informacijama i podacima koji su od iznimnog značaja i koristi za poslovanje tvrtki, one će kupiti podatke od komore, do kojih je ona došla sustavnim analitičkim i istraživačkim radom. Poduzetnici bi se tako oslobodili parafiskalnog nameta, ali bi dobili novi trošak ukoliko žele koristiti podršku HGK. To bi, međutim, bilo njima na volju. Bila bi to poštena “razmjena dobara”, a dosad se članarina komori plaćala “na suho”, bez nekog ekvivalenta kojeg su poduzetnici dobivali za račun tog prisilnog nameta.

Vladino “kupovanje vremena”

Vlada ne prihvaća argumentaciju Mosta i inzistira i dalje na obaveznim članarinama, jer su, kako piše tportal, komorama povjerene bitne javne usluge kao što je vođenje Upisnika o izdavanju i distribuciji tiska, vođenje Imenika agenata posredovanja u prometu nekretninama, izdavanja ovjerenih izvadaka iz Registra posredovanja u prometu nekretninama, i slična administriranja koja mogu voditi i neke druge državne službe i ustanove kojih je u Hrvatskoj ionako preko svake mjere, a često se i ne zna što im je smisao i svrha. Osim ministarstava i državnih tvrtki, tu su i agencije, povjerenstava, komisije itd, u kojima dobar broj zaposlenih prima plaće, a da i ne zna zašto.

Vlada sumnja u oportunost Mostova prijedloga i “kupuje vrijeme” zagovaranjem neke razumne prijelazne faze tijekom koje bi se temeljito proučila inicijativa i pripremio prijelaz na dobrovoljno članstvo. A to implicira da komore u međuvremenu osiguraju prihode iz drugih izvora, ili drugih aktivnosti koje će im omogućiti nesmetan rad. Eh, da i to doživimo…

Aktualni predsjednik HGK Luka Burilović, koji je na tu funkciju došao 2015., odmah je zaskočen snažnom kampanjom za ukidanje obaveznih članarina, koju je tada predvodio Gordan Maras, ministar poduzetništva u Milanovićevoj ( SDP ) vladi. Burilović je uspio “preživjeti”, a buru je stišao obećanjem kako će HGK pojačati vlastite prihode od komercijalnih usluga već u prvoj godini mandata, govorio je, za nevjerojatnih 75 posto ( s 8,3 na 14,5 milijuna kuna ), što je trebala biti prva pretpostavka za prijelaz na dobrovoljno članstvo.

Burilovićeva obećanja

No, bila je to tek tlapnja ambicioznog komorskog dužnosnika koji se borio za svoju unosnu sinekuru, makar i lažnim obećanjima, pa su prihodi umjesto enormnog rasta, doživjeli sasvim “solidan” pad od čak 10 posto.

HGK i danas živi dominantno od prisilnog nameta na poduzetnike ( članarina) i državnih, proračunskih dotacija ( 177,2 milijuna kuna u 2019. ) što čini čak 75 posto komorskog budžeta, a svega 5 posto ( 11,8 milijuna kuna ) lani su zaradili prodajom vlastitih usluga.

Na istom je tragu i poslovanje HOK-a, čiji su prihodi lani iznosili 22,4 milijuna kuna, od kojih je, također,75 posto od članarina obrtnika i državnog proračuna, a tek 1,4 posto ( 321 tisuća kuna !!!) vlastiti, komercijalni prihod. A još su i članarine rasle za nešto manje od 10 posto…

Tek s pandemijom komore su se suočile sa svojom apsolutnom ovisnošću o članarinama poduzetnika i obrtnika. Mnoge tvrtke i obrti kapitulirali su za vrijeme koronakrize, a kad se tome pridoda i tromjesečni moratorij na plaćanje članarina, HGK i HOK pali su na “prosjački štap”. A kao i uvijek kod nas, kad nastupi kriza prvi su na udaru radnici, zaposlenici na kojima počiva poslovanje, odnosno konkretan rad . Burilović je po tom starom modelu najavio otkaze za čak 30 posto zaposlenih u HGK, nazivajući to kriznom reorganizacijom Komore, ali koliko se reorganizacija i kriza reflektiraju na komorsku vrhušku na svim razinama?

Teorija i praksa HGK

Dakle, još jednom: Zašto vlada inzistira, pogotovo u novonastalim okolnostima, na obaveznom plaćanju članarine komorama, kad nema nijednog valjanog dokaza da su one tijekom svoga postojanja ičim pridonijele hrvatskom poduzetništvu i obrtništvu. Ali jesu svojim nomenklaturama koje su ( kako smo vidjeli u slučaju Nadana Vidoševića) znale puno bolje naplatiti svoj rad negoli prodati usluge svoje komore…

Inače, da je po osnivačkim aktima HGK, poduzetnici bi ovoj instituciji trebali plaćati i trostruko više, s obzirom na sve ono što u teoriji članstvo donosi i komora za njih odrađuje…
 “Hrvatska gospodarska komora krovna je kuća domaćeg poduzetništva. Promičemo, zastupamo i štitimo interese naših članica u zemlji i inozemstvu već preko 165 godina.
Hrvatska gospodarska komora (kratica HGK) samostalna je stručno-poslovna organizacija, koja promiče, zastupa i usklađuje zajedničke interese svojih članica pred državnim i drugim tijelima u Hrvatskoj i inozemstvu.
Ako se želite okrenuti izvozu, za vas ćemo pronaći partnere i pomoći u izlasku na strana tržišta kroz naša međunarodna predstavništva.
Na domaćem tržištu lobiramo za zakonsku regulativu u skladu s vašim interesima kroz 63 udruženja i 33 zajednice HGK. Kroz našu regionalno razgranatu infrastrukturu možete dobiti pravno savjetovanje, čitav niz informacija, baza podataka i poduzetničkih edukacija, a također sufinanciramo vaše nastupe na sajmovima, upućujemo vas u izvore financiranja te savjetujemo pri apliciranju za EU sredstva. Komorski kontakti mogu vam biti potpora kod lokalnih razvojnih agencija, razvojnih banaka, drugih državnih institucija, preporuka komercijalnoj banci ili pri javnoj nabavi poslova, u zemlji ili inozemstvu”- tekst je s kojim se javnosti i poduzetnicima predstavljaju. 

Eh, da bar 10 posto toga za svoje članice i odrade…

 

 

Tags: , , , ,

VEZANE VIJESTI