Neovisni novinarski portal
22.1.2021.
hrvatski sabor / POLITIKA
De(kon)strukcija Sabora: Jandroković zapao u negaciju parlamenta, Plenković u samodopadno ironiziranje “koalicije SDP-a, Mosta, Domovinskog pokreta i Možemo!”

De(kon)strukcija Sabora:
Jandroković zapao u negaciju parlamenta, Plenković u samodopadno ironiziranje “koalicije SDP-a, Mosta, Domovinskog pokreta i Možemo!”

Teško je reći je li tragikomično ili naprosto žalosno kad predsjednik državnog parlamenta Gordan Jandroković revoltiranim oporbenim vijećnicima pokušava opravdati potpuno odsustvo iz sabornice zastupnika vladajuće većine dok se iznose amandmani na proračun, tezom kako nije obaveza zastupnika da sjede u Saboru (?! ). Pa baš nijedan iz koalicije na vlasti!? Kakva je to poruka HDZ-ovaca, ako ne ona standardno antiparlamentarna, arogantna i u osnovi destruktivna.

A u toj negaciji parlamenta, da apsurd bude veći, kolo vodi sam predsjednik Sabora. Njegova je politika inverzivna i bahata, ona urušava instituciju parlamenta kao najvišeg zakonodavnog tijela u državi i otvoreno poručuje opoziciji da je irelevantna, i da vladajuće nimalo ne zanima što imaju za reći. Tako se ne ponaša pristojan šef Sabora u parlamentarnoj demokraciji, niti pristojan političar. Ali, Gordan Jandroković je ponajprije HDZ-ovac…

Čorić… (foto TRIS/G. Šimac)

Korektnost po Jandrokoviću

Zanimljivo, bio je jako iznenađen, bezmalo uvrijeđen, kad je oporba odlučila bojkotirati glasanje o amandmanima koji su se redom, jedan za drugim odbijali.

-Izlazak oporbe smatram njihovim političkim pravom i dijelom političkog igrokaza, međutim njihov povratak na glasanje o proračunu me je još više iznenadio nakon što su grubim riječima govorili o vladajućoj većini- komentirao je Jandroković konfuziju oko amandmana na državni proračun, pokušavajući čak opozicijsku apstinenciju kod izglasavanja amandmana proglasiti pukom lijenošću i komoditetom opozicijskih zastupnika.

– Nije im se dalo sjediti nekoliko sati dok se izglasavaju amandmani- drsko je zaključio, zaboravljajući pritom da baš nijedan jedini zastupnik vladajućih nije niti iz političke korektnosti došao u sabornicu čuti što to predlažu njihove kolege iz oporbenih redova.

Pravi je cinizam da eksponent vlasti, koja apsolutno ignorira oporbu, i na svaki način joj gura pod nos njezinu inferiornost u parlamentu, na kolektivni izlazak opozicije iz sabornice izjavi:

-Ne znam je li to bila politička poruka ili izbjegavanje obaveza-  komentirao je Jandroković demonstrativni izlazak opozicije, čudeći se SDP-u da se dao uvući u “zamku populističkih i demagoških stranaka”.

Nevjerojatno je da je Jandroković bio čak toliko bahat da je Mostovim zastupnicima koji su prozivali kolege iz vladajuće većine zbog izbivanja iz sabornice, spočitao nekorektnost, jer, čemu da sjede ako osim predlagatelja amandmana nijedan drugi zastupnik ne može participirati u raspravi. Ali, zar ne bi bilo korektno da iz poštovanja prema kolegama sjede u Saboru i slušaju njihove prijedloge, umjesto što su po dogovoru, svi, bojkotirali iznošenje oporbenih prijedloga na proračun. Jasno, za njih bi to bio gubitak vremena…

Polprazna sabornica (foto printscreen youtube)

Osim nemogućnosti sudjelovanja u raspravi, Jandroković je kao argument za izbivanje svojih kolega potegao i epidemiološke mjere koje dopuštaju da u sabornici sjedi samo 41 zastupnik. No, istodobno je iz de facto praznog parlamenta izbacio Mostovce jer ih je u dvorani smjelo biti, prema epidemiološkom poslovniku, samo dvoje, a bilo ih je četvero. Što je to ako ne gola manifestacija sile i moći?! Nije li doista bilo bitno da u sabornici ne bude više od 41 zastupnika, neovisno o njihovoj stranačkoj pripadnosti? Ili baš uvijek i u svakoj prilici HDZ ima potrebu tuči orahe na glavi oporbenjaka, podsjećajući ih kako su oni dobili izbore i zato će biti kako oni kažu, ma koliko ono što govore bilo paradoksalno, da ne kažemo priglupo.

Ćorić je – “dobar čovjek”( ?! )

U istom nadmenom, bahatom stilu prošla je i interpelacija SDP-a koju je potpisalo 40-ak zastupnika o ministru Tomislavu Ćoriću. Premijer o svom ministru, čiji opoziv oporba traži zbog skandala u slučaju Krš Pađene, Janaf i NP Krka ( izbor ravnateljice ), nije imao baš ništa reći osim da je “Tomislav Ćorić dobar čovjek”. I zato što je dobar čovjek ima njegovo povjerenje i podršku, a imat će je i dalje. A SDP-u i ostalima je čekati, rekao je Plenković, najmanje 300 dana u opoziciji, a bit će to i tri, tri i po godine, bar.

Plenkovića apsolutno nije zanimao sadržaj interpelacije, koju je uporno, s namjerom da je potpuno obezvrijedi i diskvalificira, nazivao “uratkom s tri točkice”, nije ni pokušao braniti prozvanog, besumnje diskreditiranog ministra, odbijao je odgovoriti na svako postavljeno pitanje i na sva uzvraćao tvrdnjom da se SDP ( kao inicijator interpelacije ) ni pet mjeseci nakon izbora nije oporavio od frustracije izazvane porazom. A poantom cijele rasprave ironično proglasio koaliciju SDP-a, Mosta, Domovinskog pokreta i Možemo! Kao još jednu svoju pobjedu, svoje veliko “razotkrivanje” licemjernog SDP-a, kako je rekao.

Docirao je svima, svima se podsmjehivao, zastupnicima namigivao, svima jasno davao do znanja da za njih nema ni najmanjeg poštovanja, pa je baš svakog nastojao uniziti. Stil i način obraćanja zastupnicima, izbjegavanje odgovora na njihova pitanja, prebacivanje fokusa s ministra Ćorića na SDP-ovu vladu i ministre koji su odavno odradili svoje, sve je to imalo zajednički nazivnik: Dobro se zabavljam, ništa mi ne možete, a da je Ćorić i triput grješniji, a njegov učinak po Hrvatsku duplo štetniji, nećete ga vi smjenjivati.

To je Plenkoviću i njegovom egu najvažnije. Nitko njemu neće govoriti što mu je činiti!

Tags: , , , , ,

VEZANE VIJESTI