Pokušaj ubojstva policajca na Markovom trgu, pred vratima Vlade, ima elemente terorističkog čina, izjavio je u svom izvanrednom obraćanju premijer Andrej Plenković. Ocijenio je da smo suočeni s ozbiljnom radikalizacijom u društvu, i da se moramo zapitati kako je došlo do ovakve radikalizacije. Pređena je granica, zaključuje, optužujući dio domaćih ekstremista i dio medija da su kumovali svojim javnim istupima ovom tragičnom događaju. Premijer je optuživao, prozivao, docirao, ali nijedne riječi samokritike od njega se nije čulo. Svi su krivi, odmetnuti političari, neodgovorni građani koji napadača slave, ekstremno desni mediji, valjda i Bujica u kojoj je nekoć i sam Plenković rado gostovao, samo je blaženi Andrej janje među vukovima…
-Moramo doznati koji su to motivi tog mladog čovjeka da dođe u ponedjeljak ujutro, na početku radnog vremena, dakle, nimalo slučajno i puca na hrvatskog policajca. Vidjet ćemo tko je odgovoran- smrtno ozbiljno i gotovo prijeteći će Plenković– ali moramo se zapitati tko su akteri, pa i u politici, koji potiču netrpeljivost, koji su nakon ovoga spremni davati neprihvatljive izjave poput onih Penave i Krišto, koje su zlo, izravno je stigmatizirao one koji su poticali netrpeljivost i mržnju. A nasuprot njima, stoji “družba HDZ-ovih svetaca” koji, kako veli premijer, vode politiku uključivosti , s kojom se neki akteri na političkoj sceni ne slažu.
-Ali, građani su 5. srpnja jasno rekli kome žele dati povjerenje, HDZ-u i partnerima, ne nekome drugom, ni krajnje desno ni krajnje lijevo, i to su činjenice o kojima isto možemo danas govoriti.
Radikalizacija
Andrej Plenković je u poprilično egzaltiranom obraćanju optuživao, prozivao, stigmatizirao krivce, i naposljetku apelirao na sve političke aktere, sve komentatore i sve medijske kuće da se podigne razina odgovornosti i uvažavanja, jer se samo tako, rekao je, može stvarati kultura tolerancije koja neće dovesti do reprize hrvatskog “crnog ponedjeljka”.
-Imamo ozbiljan problem radikalizacije, domaćeg ekstremizma kojim ćemo se baviti- ponavljao je- i ne mogu uprijeti prstom ni u koga sada, ali čujem i gledam tko što govori…
Je li moguće da je Plenkovića tek rafalna paljba probudila iz sna o sigurnoj, europskoj Hrvatskoj kojoj je svaki radikalizam stran? Zar zbilja ne zna tko je najveći proizvođač govora mržnje, sijanja netrpeljivosti spram svih, a napose nacionalnih manjina, tko je bio najveći distributer i korisnik ilegalnog oružja u ovoj zemlji kojim se danas prijeti miru i sigurnosti? Koliko čovjek treba biti nekritičan pa da se ni iz političke pristojnosti ne osvrne na grijehe vlastitih stranačkih struktura? Nije to učinio nikad dosad, pa ni onda kada se na zagrebačke prometnice izlazilo s plinskim bocama, kada se marširalo u crnim odorama, kada se klicalo Za dom spremni sa stadiona, s koncerata, s proslava Oluje, kada su se rušile temeljne vrijednosti društva, bezočno revidirala povijest, negirao antifašizam i rehabilitirala zločinačka ustaška NDH, HOS-u dalo placet za legalno korištenje ZDS, pa tako ni danas, u ovim izvanrednim, dramatičnim okolnostima ni zbora nema o doprinosu HDZ-a sustavnoj toksikaciji društva.
Penava i Krišto
Zato će izravno prozvati Ivana Penavu i Karolinu Vidović Krišto čije su poruke, nakon ovog tragičnog događaja, doista neprihvatljive i kontraproduktivne. Ali to nije ništa novo. To je u duhu njihovih poliitčkih stavova i razmišljanja. Penava govori o silovateljima s kojima se RH nije obračunala u ovih tri desetljeća, o onima koji su klali i ubijali. Tvrdi da pojedinci drže oružje zato što ne vjeruju sustavu, za njega je oružje sredstvo za obračun s korupcijom, a Bezukovi pucnji na policajce izraz bunta nezadovoljnog mladog čovjeka koji nije kao njegovi vršnjaci pobjegao u Njemačku … Počnimo proganjati one koji voze milijune u gepecima. Pogledajmo, kaže Penava, što nam rade političari sve ove godine.
Krišto je na istom tragu. Poručila je Vladi Andreja Plenkovića da je od nezadovoljstva naroda neće spasiti ni tenkovi na Markovom trgu…Plitki populizam kojim se kamuflira nacionalistička ostrašćenost, prikriva mržnja, nepomirljivost.
Ali, zar Plenković nije znao iz kojeg su gnijezda ispali ti kreštavi tići?
Ivan Penava, vukovarski gradonačelnik kojeg je Plenković tolerirao i tetošio do posljednjeg trenutka, činio mu kojekakve ustupke, gledao njegovom agresivnom ekstremizmu kroz prste, sve da iz HDZ-a ne pređe u tabor Domovinskog pokreta Miroslava Škore, tipski je proizvod izvornog, nacionalističkog i zadrtog HDZ-a. Karolina Vidović Krišto, i kao novinarka HRT-a bila je pod zaštitom “zajedničara”, i vjerojatno je završila na Škorinoj listi u IX izbornoj jedinici računajući da će nakon izbora ionako formirati koaliciju s HDZ-om.
Hrvoje Zekanović, prvi među hrvatskim “suverenistima”, u Sabor je premijerno ušao na listi HDZ-a, baš kao što je HDZ bio ulaznica u politiku i jednom Zlatku Hasanbegoviću, mržnjom pomućenom Željku Glasnoviću, ili notornom Stevi Culeju? Većina ih se smjestila na pričuvni položaj kod Škore kao svojevrsne izvedenice iz HDZ-a. Uostalom, i sam je Škoro bio HDZ-ov zastupnik, nota bene i konzul!
A Plenković se čudi radikalizaciji hrvatskog društva, želi poimenice znati tko su ti domaći ekstremisti koji su opakim “streljivom mržnje” punili oružje 22-godišnjeg Danijela Bezuka!
Odgovornost
Tko je Penava, to je Plenković jako dobro znao. I nije mu takav radikal u stranci smetao, bar ne toliko da bi mu sam kazao da to nije njegova politika ni njegov svijet i zahvalio mu na suradnji, pokazao mu put iz HDZ-a. Nije se Plenković odricao ni drugih radikala u svojim redovima, sve ih je brižno prigrlio, ali ih sve nije mogao kontrolirati, ma koliko mu njegov snishodljivi ministar Ćorić tepao da je Batman i Superman u jednom.
HDZ se u miru koristio braniteljskom populacijom kao svojim legalnim, “mirnodopskim oružjem”, kao odredima za sijanje straha, za diskvalifikaciju i etiketiranje protivnika, za destabilizaciju liberalno-lijeve vlasti koju su pokušavali rušiti i jednogodišnjim kampiranjem u Savskoj, pa i čuvenim plinskim bocama na ulicama. HDZ je status branitelja osigurao i “psu i magarcu” i registar napučio s preko pola milijuna bojovnika, od kojih bar polovina nije vidjela bojišta. Bila je to HDZ-ova pričuvna vojska uvijek spremna odazvati se, naročito “mirnodopskoj” političkoj mobilizaciji. Njima su osigurane mirovine, dobro plaćeni poslovi, stanovi, pokretnine i nekretnine, a kamoli ne oružje. I sad kažu da je u Hrvatskoj oko milijun komada kojekakvog oružja u kućama, kao da je ono dospjelo u ruke njihovih vlasnika s neba. Najmanje je onog koje je kupljeno…
-Moramo pronaći gnijezdo odakle je sve ovo krenulo, imamo političku odgovornost da dođemo do kraja, moramo saznati tko je taj koji puca na hrvatskog policajca- govorio je danas u izvanrednom obraćanju Plenković, kao da odgovornosti za izgradnju jednog nevjerojatno toksičnog društva nije bilo i prije rafala na Markovom trgu.
Kontinuum mržnje
Naravno, teško je isključiti mogućnost novog incidenta, ali na to je trebalo misliti davno prije.
–Ako smo imali toliko objava koje su davale potporu tom zločinu, to ne isključujem- rezignirano će premijer.
– Internet je izvukao najgore- mržnju, netrpeljivost… Svatko tko to piše trebao bi se zapitati što bi bilo da je meta rafala bio njegov tata, suprug, sin… bi li i tada pisali da je to odlično? To je zlo- zaključuje. I jest, zlo je, ali sa starim datumom proizvodnje…
Gdje je Plenković bio dosad, kad su pripadnici srpske nacionalne manjine punili svoje biltene verbalnim i fizičkim nasrtajima potaknutim mržnjom na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, kada su pripadnike LGBT zajednice batinali, vrijeđali, ponižavali veliki Hrvati i domoljubi, mnogi među njima izvorni HDZ-ovci, i to samo zato što su drugačiji, što su po njima “neispravni”, što vrijeđaju njihovu sumnjivu muškost.
Sve se to događalo pored živog i zdravog Plenkovića koji vjerojatno ne bi ni došao u priliku stati na čelo tog “probranog ” društva da Tomislav Karamarko, kao šef HDZ-a, nije rušio svoju vladu i potpuno promašio u procjeni kako će preslagivanjem ponovo preuzeti vlast. Realno, Karamarko je kompatibilniji članstvu HDZ-a negoli Plenković, ali, zaboga, nitko Andreja Plenkovića nije pod prijetnjom pištoljem priveo na mjesto predsjednika HDZ-a…
HDZ je Plenkovićev izbor, a naš mlinski kamen oko vrata koji nas stalno vuče prema dnu. Još od vremena Franje Tuđmana, prvog hrvatskog predsjednika, u kojega se i Plenković kune, neovisno od toga što je baš Tuđman trasirao taj novohrvatski kontinuum mržnje i nacionalne nesnošljivosti čuvenom izjavom kako je sretan da mu žena nije ni Srpkinja ni Židovka…
HDZ , po vlastitom kazivanju, već tri desetljeća baštini misao i djelo Franje Tuđmana. Radikalizacija društva nije od jučer. Ni od Penave ni od Vidović Krišto. Traje taj proces već tri desetljeća.
