Neovisni novinarski portal
24.10.2020.
GRAĐANI / HRVATSKA / policija / POLITIKA
Odgovornost i ostavke: Jasno da Plenković ne želi ni čuti za ostavke, jer ostavka je moralni čin, a hrvatska politika s moralom nema puno dodirnih točaka…

Odgovornost i ostavke:
Jasno da Plenković ne želi ni čuti za ostavke, jer ostavka je moralni čin, a hrvatska politika s moralom nema puno dodirnih točaka…

Rafalna paljba na Trgu sv. Marka, ispred ulaza u Vladu, u neposrednoj blizini Hrvatskog sabora i Ustavnog suda, usred bijela dana, ujutro u 8 sati, teško ranjavanje policajca  na dužnosti, koji brine za sigurnost Vlade, i nitko nije kriv što se, nizom propusta u osiguranju tako nešto dogodilo (?! ) . To je moguće samo u Hrvatskoj. Jer, ministar unutarnjih poslova, koji je izravno od premijera prije mjesec dana bio zadužen za uspostavu novog, kvalitetnijeg i pouzdanijeg osiguranja, svoj posao nije odradio. Stigao je tek do – nekoliko scenarija?! Drugi ministar, i to baš zdravstva, u trenutku kad su nesretnog policajca slučajni očevici događaja unosili u ambulantno vozilo, prošao je tuda automobilom, bez zaustavljanja, potpuno nezainteresiran za stanje ranjenika. Zar je to ministar? I to baš zdravstva? Kakav je to liječnik, kakav je to uopće čovjek? U svakoj odgovornoj vladi, takav bi još jutros bio bivši…

Policajac je srećom, stabilno. Operiran je i čeka ga dug oporavak i vjerojatno još par operacija. Napadač više nije među živima. Danijel Bezuk, 22-godišnjak iz okolice Kutine, navodno je ispalio kratki rafal po zgradi Vlade te propucao i nesretnog 31-godišnjeg policajca. Na Bezukovu pucnjavu odgovorio je drugi policajac iz osiguranja, a Bezuk je pobjegao s mjesta događaja. Niti pola sata kasnije, pronađen je na zagrebačkom predjelu Jabukovac– mrtav. Počinio je samoubojstvo.

“Naš prijatelj Vili”

Premijer Andrej Plenković u trenutku pucnjave nije bio u zgradi Vlade. No, ubrzo se obratio javnosti. Zajedno sa svojim potpredsjednicima, ministrima Davorom Božinovićem i Tomom Medvedom. Šokirani Medved promucao je nesuvislo kako je Hrvatska sigurna zemlja. Premijer Plenković odmah je dao do znanja da Božinovićeve političke odgovornosti – nema! Očekivano. Neće njemu nitko smjenjivati njegove ministre, ni novinari, pa ni uneravnoteženi mladić koji je s kalašnjikovom pod jaknom uspio doći sve do ulaza Vlade. Jer netko nije radio svoj posao kako treba. Štoviše, Plenković je decidirano, na pitanje novinara o eventualnoj Božinovićevoj ostavci, kratko i oštro odgovorio: Ne! Ni sada ni u narednih četiri godine!
Tako da ubuduće novinari to pitanje ne postavljaju…

Da je Plenković tog trenutka znao i kako je ministar zdravstva Vili Beroš, pored unesrećenog policajca hladno i bez zaustavljanja prošao u automobilu, vjerojatno bi rekao isto. U Beroševom postupku premijer sigurno ne bi vidio ništa neprofesionalno, neetično i neljudsko, pa dakako, ni razlog za ostavku.

Ranjenom policajcu, čekajući nevjerojatno dugo na Hitnu, pomoć su odmah pružili slučajni prolaznici, odvjetnik, prodavačica, vozač sanitetskog vozila iz Zaboka koji je slučajno tim pravcem vozio , dok je “naš prijatelj Vili”, liječnik po profesiji, ministar zdravstva po dužnosti, okrenuo glavu i hinio da to nije njegova stvar. Zaboga, kakva blamaža! Zar je to ministar zdravstva? Hladni birokrat koji ne staje, i ne pita može li pomoći, dok ne vidi potok krvi ( tko zna bi li i tada ), a čovjeka propucanog s četiri metka ostavlja u rukama vozača i građana koji o medicini jedva išta znaju. Zar takav i dalje može biti ministar? I još kaže da nije vidio bilo kakvo urgentno, hitno zbivanje??? A automobilom se gotovo očešao o one koji su pružali pomoć nesretnom, izrešetanom policajcu…

Božinovićevi “scenariji zaštite”

Najvažnije je, naravno, da je ranjeni policajac izvan životne opasnosti i da su mu sve životne funkcije stabilne. Ali, neke se stvari u državi reda i odgovornosti, nakon ovakvog tragičnog događaja, mijenjaju odmah, bez odgode. A Vlada je bila upozorena, performanceom eurozastupnika Živog zida, Ivana Vilibora Sinčića, da nešto s osiguranjem na Trgu sv. Marka ne valja. Jer, Sinčić je pred vrata Vlade iskrcao kamion lubenica, kritizirajući tom prosvjednom gestom politiku Vlade koja zatire domaću proizvodnju u korist uvoza i u interesu uvoznog lobija.
Tada je predsjednik Vlade Andrej Plenković Sinčićev performace komentirao zajedljivošću: 

-Najprije da zahvalim novopečenim europskim ekspertima za poljoprivredu na isporuci ovih lubenica pred vladom. Ministre Božinoviću, ja vas molim da MUP napravi plan sigurnosti prostora ispred vlade, jer ovo je moglo biti nešto drugo osim lubenica. Što se tiče demokracije i sigurnosti ponašat ćemo se kao i sve druge zemlje, jer ovoga baš i nema drugdje- rekao je tada Plenković.
A danas:
– Od događaja od prije mjesec dana, policija je povećala kontrole na Markovu trgu. Mi imamo kulturu otvorenosti na Markovu trgu, dostupan je svima… – izjavio je premijer, najavljujući, ovog puta sigurno, pojačane mjere zaštite. Napadač je došao pješke, nije došao vozilom, a kada netko dolazi iza ugla, to nije predvidljivo- branio je šuplje osiguranje i svog ministra i prijatelja Božinovića, premijer Plenković.

Sam ministar ostavku nije ponudio, a branio se tezom kako je “ovakve situacije moguće izbjeći jedino ako se sve zatvori”. Ili da su ključne državne institucije negdje drugdje, ali one su tu desetljećima, po tradiciji, i nije ih lako izmjestiti. A što se tiče pojačane sigurnosti za koju ga je zadužio premijer, o da, učinilo se puno. 

-Sigurnosne službe razvile su- kazao je Božinović–  nekoliko scenarija, i tek treba vidjeti koji primijeniti. Svakako, mjere će se pojačati.

Kada? Kad netko pogine?

Moral i ( hrvatska ) politika? O, ne ide to…

Oglasio se i predsjednik Milanović i dao podršku Vladi, odluči li se na to, da državne institucije zaštiti na odgovarajući način.

-Nasilja je bilo i bit će, mi moramo jako kontrolirati količinu i disperziju lakog i kratkog naoružanja u Hrvatskoj. Ovdje smo vidjeli da se radi o naoružanju koje u pravilu koristi Hrvatska vojska, kod građana to nije trebalo biti”, rekao je Milanović i usput dodao kako je razgovarao s premijerom, ali sazivanja Vijeća za nacionalnu sigurnost neće biti. Ako je to Plenkoviću predložio šef države, jasno je zašto Vijeća neće biti…

A trebalo bi ga biti. Jer, pucanj u policajca je pucanj u državu. Bez obzira s kojim je motivima napadač nastrijelio policajca, pucao je na državne simbole. Samo što je državna reprezentacija uz sve slabosti, ipak neusporedivo zaštićenija od onih koji se za njihovu sigurnost brinu. Po tko zna koji put čelnik Sindikata policije Dubravko Jagić uputio je ozbiljan prijekor Vladi: -Tamo smo da ih štitimo i čuvamo, trebali bi se malo pobrinuti za nas kao naši poslodavci- rekao je Jagić. A ranjeni policajac nije imao ni pancirku ni odgovarajuće naoružanje…

I nitko nije kriv što je mahniti mladić, naoružan dugim oružjem, mirno, s noge na nogu, stigao na Gornji grad i ispalio seriju metaka prema Vladi i Saboru, ranio nezaštićenog policajca i naposljetku ubio sebe. Osiguranje, šuplje poput ementalera, loša opremljenost policije, Hitna na koju se čeka nedopustivo dugo, ministar zdravstva koji prođe pored unesrećenog i ne staje, kamoli da ponudi pomoć, a premijer odbija i pomisao na ostavke. Pa i nije neko čudo. Jer, ostavka je , kao prihvaćanje političke odgovornosti, moralni čin, a naša politička kasta s moralom nema baš dodirnih točaka. Moral i hrvatska politika? O, pa ne ide to… 

 

Tags: , , , , , ,

VEZANE VIJESTI