Neovisni novinarski portal
4.12.2020.
oslobađanje zbilje
Marko Vučetić (foto Tris/G. Šimac)

Nacionalisti su ubojice slobode, fundamentalisti su ubojice vjere, homoseksualci su slobodni jer nisu ni nacionalisti ni fundamentalisti…

Marko Vučetić (foto Tris/G. Šimac)

Papa Franjo je u više navrata razotkrio da mnogi, i to redovito najglasniji, katolici u našoj državi, neovisno je li riječ o laicima ili klericima, pripadnost Katoličkoj crkvi doživljavaju kao članstvo u političkoj stranci, a to članstvo, razumije se, nije usmjereno prema duhovnom rastu pojedinca, nego prema nametanju katoličko-stranačke samovolje čitavoj državi i svim građanima u ovoj državi. Katoličko-stranački aktivisti ne žele dobro državi, ali ni Katoličkoj crkvi, jer je ne odvajaju od države. Njima Crkva služi da bi osvojili i potpuno pokorili državu.

Oni su ujedno i nacionalisti koji nacionalizmom uništavaju nacionalnu državu. Oni su, također, moralisti koji skrivaju, kako bi to H. Arendt rekla, vlastitu banalnost zla iza velikih, krutih, svevremenskih i krajnje beživotnih moralnih principa koji ne kreiraju nikakvu zbilju niti imaju ikakve veze s realitetom, osim da ga dokidaju.

Katoličko-stranački aktivisti

Takvi katoličko-stranački aktivisti, obožavatelji banalnosti zla, u čovjeku vide biće koje čeka da im upravo oni ispišu moralnu presudu, javno ga prozovu i degradiraju ga na nebitnost. Oni su birokrati mrtvog morala, jedino tako mogu konstruirati vlastit značaj. Njih ne zanima istina, nego manipulacija i propaganda. Njih ne zanima papa Franjo kao poglavar Katoličke crkve koji, sukladno dogmatskom nauku upravo te Crkve, u pitanjima vjere i morala ne može
pogriješiti ili zabludjeti, jer to neće dopustiti, ni više ni manje, nego Duh Sveti. Ovi manipulatori duhovnog područja upravo su, pozivajući se na moral, dokinuli dogmatski nauk Katoličke crkve, koju navodno brane, i prešli su u protestante.

U protestantizmu nema pape i njegove nepogrešivosti, ali ima individualne vjere i autonomnog tumačenja Svetog pisma. No, imajmo na umu da Hrvatska nije postala država s dominantno protestantskim vjernicima, jer protestanti nisu oni koji vjeru dokazuju sukobljavanjem s poglavarom Katoličke crkve, nego afirmiranjem individualne slobode, a njoj odgovara vjera koja pristaje uz sadržaje koji su individualno propitani i, nakon što su izdržali kritiku, uz takve sadržaje se, isto tako, individualno, snagom autentične egzistencije, i egzistencijalno pristalo.

Protestanti, dakle, nisu ozlojeđeni i ogorčeni katolici. Ozlojeđeni i ogorčeni katolici imaju problem s poglavarom
Katoličke crkve svaki puta kada taj poglavar dovede u pitanje ono što njima služi kako bi, na temelju manipulacije, ostvarili materijalnu korist i društveni i politički utjecaj. Tako je bilo i sada.

Papa uzrujao pravovjerne bezumnike u Hrvatskoj

Posljednja izjava pape Franje uzrujala je mnoge, u nacionalističkom i stranačko-religijskom smislu, pravovjerne bezumnike u Hrvatskoj. Ta izjava je uistinu trebala proći potpuno nezapaženo, jer se njome ne definiraju i ne mijenjaju odnosi u Katoličkoj crkvi, nego se samo upućuje priznanje da je sekularna država odvojena od svih religijskih zajednica, pa tako i Katoličke crkve, i da takva država homoseksualne obitelji i homoseksualne bračne veze – nazivali se oni životno partnerstvo ili homoseksualna unija, manje je u bitno u ovom slučaju – treba priznati jer su homoseksualci ljudi koji imaju pravo na sreću i javno prihvaćanje njihovog životnog izbora koji, s razine sekularnih vrijednosti, ne predstavlja nikakav skandal te se ni po čemu ne razlikuje od heteroseksualnih životnih zajednica.

Papa Franjo ovom izjavom, dakle, nije promijenio odnos Katoličke crkve prema homoseksualcima u samoj Katoličkoj crkvi, ali je pozvao sekularne države da ne diskriminiraju homoseksualne životne zajednice zbog nekih religijskih razloga, jer ti razlozi ničim ne obvezuju sekularne države i potpuno su pogrešni. Papa Franjo, dakle, uopće nije olakšao položaj homoseksualaca unutar Katoličke crkve, ali je umnogome otežao položaj mnogim tzv. vjernicima, podjednako se odnosi na laike i klerike, u Katoličkoj crkvi koji koriste religijski fundamentalizam kako bi u formi svetosti i moralnosti mogli sadistički djelovati.

Sakramentalni sadizam

Fundamentalizam je zapravo sadizam ojačan sakramentima. Takav, uvjetno rečeno, sakramentalni sadizam, već trideset godina harači nad ovom nesretnom državom. Takav sakramentalni sadizam uništava ovu državu. Sakramentalni sadisti poništavaju ono biblijsko „neznanje ljevice što čini desnica“ jer već trideset godina gledamo, naočigled svih, kako i ljevica i desnica sakramentalnih sadista znalački grabi, i to nezasitno – iz državnog proračuna,
kao i iz svakog lokalnog proračuna.

Papa Franjo je papa solidarnosti, a solidarnost nije, kako on to kaže, povremena velikodušna gesta, nego skrb da se ne prisvajaju dobra koja služe opstanku zajedničkog života. Nacionalisti prisvajaju nacionalnu državu i zato rade protiv zajednice i zajedničkog života u nacionalnoj državi. Nacionalisti su ubojice nacionalne države. Oni smatraju da su zaslužni za stvaranje nacionalne države, kao i da njima netko treba biti zahvalan što je slobodan. Individualna sloboda nastaje zalaganjem pojedinca, koji jest slobodan upravo zato što je odijeljen od svih drugih. Nacionalisti nisu slobodni, oni su ubojice slobode. Fundamentalisti također nisu slobodni, oni su ubojice vjere. Homoseksualci su slobodni jer nisu nacionalisti i fundamentalisti.

Sloboda

Papa Franjo želi da homoseksualci budu slobodni. Zna on dobro da homoseksualci nisu slobodni u Katoličkoj crkvi, zato i poziva sekularne države, koje su društvo oslobodile od mnogih – pa i religijski posredovanih – nesloboda, da prestanu diskriminirati homoseksualne životne zajednice i da priznaju homoseksualne obitelji. Solidarnost o kojoj papa Franjo govori nije nešto što se ostvaruje u Katoličkoj crkvi koja, primjerice, Vatikanskim ugovorima osigurava da ljevica i desnica sakramentalnih fundamentalista bude stalno nečim zauzeta.

Solidarnost se ostvaruje u sekularnoj državi. Ako ni zbog čega drugoga, a onda zbog solidarnosti – poimane kao skrbi da se ne privatiziraju dobra koja služe zajedničkom životu, nego da se zbog opstanka zajedničkog života, zajednički život oslobodi refleksa otimanja dobra koji pripada zajednici – država treba priznati homoseksualne obitelji. Zbog opstanka zajedničkog života, homoseksualnoj životnoj zajednici treba vratiti oteto dobro – obitelj.

Marko Vučetić (foto Tris/G. Šimac)

Tags: , , , , ,

VEZANE VIJESTI