Neovisni novinarski portal
30.11.2020.
POVIJEST/SADAŠNJOST
Prizor dolaska Kolumba na Bahame među 'nage i kukavne' koji ga daruju zlatom, kako ga je zamislio Theodor de Brya  i nacrtao 1594. godine

Meksičke vlasti sakrile spomenik Kolumbu da ga ne sruše prosvjednici na 12. listopada – blagdan ‘otkrića (pljačkanja) Novog svijeta’

Prizor dolaska Kolumba na Bahame među 'nage i kukavne' koji ga daruju zlatom, kako ga je zamislio Theodor de Brya i nacrtao 1594. godine

Vlasti Mexico Cityja su iz centra grada sklonili i sakrili veliki spomenik Kristoforu Kolumbu, tzv. otkrivaču i osvajaču tzv. Novog svijeta, jer se boje kako bi ga ljutiti prosvjednici mogli srušiti, i to danas na nacionalni praznik po kojemu se 12. listopad ‘slavi’ kao početak kolonizacije Meksika od strane nasilnih Španjolaca pa ostalih pljačkaški nastrojenih Europljana.

Službena verzija sklanjanja monumenta talijansko-portugalsko.španjolskom pomorcu Kolumbu je kako je ‘spomenik europskom istraživaču i moreplovcu uklonjen s avenije Paseo de la Reforma i prebačen na restauriranje na drugu lokaciju.’

Naime, nisu svi u Meksiku i drugim državama obje Amerike oduševljeni, svečano raspoloženi i sretni s proslavama početka kolonizacije tih kontinenata, a koja je službeno započela iskrcavanjem dezorijentiranog pomorca Kristofora Kolumba 12. listopada 1492. godine  na otočić na Bahamima kojega je nazvao San Salvador, misleći da je stigao u Indiju. San Salvador inače znači Sveti Spasitelj, no pokazalo se kako je dolazak Europljana za mnoge žitelje ‘Novog svijeta’  nije donio spasenje, nego su bili pak izloženi pljački, šikaniranju, porobljvanju i ubijanju.

Spomenik Kolumbu u Mexico Cityju danas nije tu

U godinama nakon Kolumbova ‘otkrića’ uništene su tamnošnje civilizacije, a zatečene ljude su doživljavali kao bića nižeg reda i ‘divljake’ s kojima su mogli činiti što ih je volja. Čitavi narodi su zbrisani s lica kontinenta (sjeveroamerički i južnoamerički tzv. Indijanci) ili su zatvarani u koncetracijske logore koje su nazvali ‘rezervatima’, poput životinja za ispašu u torovima.

Nije im do proslave

U maniri tvrdokornih pljačkaša-kolonizatora najprije je pokradeno sve zlato na koje se naišlo, a pljačka ostalih dobara se nastavlja i danas  jednakim i većim intezitetom pod vodstvom moćnih sjevernoameričkih ili zapadnouropskih kompanija.  U međuvremenu je zlata odavno nestalo, pa je na red došla sječa šume, crpljenje energenata, iskapanje ruda, uništavanje prašuma radi uzgoja nezdrave hrane, trgovina i proizvodnja opojnih droga… itd.

Gotovo sve američke države, a u manjoj mjeri SAD i Kanada, suočavaju se s konstantnim velikim unutarnjim previranjima, siromaštvom, kriminalom, ekploatacijom i uništavanjem okoliša – uglavnom radi profita gore navedenih političkih i poslovnih struktura – nasljednika ondašnjih kolonizatora, te kvarnih lokalnih vlasti koji su s njima u sprezi.

Portret čovjeka koji je navodno K. Kolumbo

To vjerojatno pamte i potomci ondašnjih žitelja obje Amerike pa im nije do današnje proslave 12. listopada. U mnogim gradovima svijeta ruše se statue spornih povijesnih osoba, uključujući i više gradova u Sjedinjenim Državama, gdje su rušeni spomenici robovlasnicima i generalima Konfederacije južnih država.

Kristofor Kolumbo je rođen u Genovi 1451. godine, a umro u španjolskoj gostionici u mjestu Valladolid  1506. godine, ojađen jer mu španjolske vlati nisu dali desetinu bogatstva nastalog u bjesomučnoj pljački tzv. Nove zemlje.

Inače, rođen je s talijanskim imenom Cristoforo Colombo, šu španjolskoj je postao Cristóbal Colón, a u Portugalku Cristóvão Colombo, dok je sam sebe nazvao Colon, ¨Colon-isateur¨ (kolonizator), kako bi točno odredio svoj poziv. A o svom imenu Kristofor je navodno govorio kako ono znači ‘to onaj koji će nositi Krista u nove zemlje’. S obzirom da Isus Krist iz Biblije propovijeda mir, čini se kako je tamo odnio nekog drugog Krista, no donio je kršćanstvo, odnosno kršćansku crkvu, kojoj je tako pomogao da multiplicira svoje bogatstvo i utjecaj koji je zadržala do danas, kada i dalje raspolaže s nemjerljivim materijalnim bogatstvima sa sjedištem u Vatikanu.

Slika Theodora de Brya nacrtana 1594. (foto:Hachette Livre) Iskrcavanje Kolumba 1492. na otok Guanahani i prvi susret s američkim domorocima-Indijancima Lucayos.

Inače, Kolumbo je dugo lobirao na španjolskom dvoru, nakon što je drugdje odbijen, da mu daju novac za brodove i ostalo potrebno za ekspediciju za put u Indiju. Konačno 1492. godine nakon bitke u kojem je zaposjednut grad Granada, posljednje muslimansko-maursko uporište na španjolskom tlu, oduševljena kraljica Izabela pristaje pa su mu osigurali brodove, ljude i opskrbu te prihvatili sve njegove uvjete, a on je trebao ‘proširiti evanđelje preko mora i ispuniti praznu kraljevsku blagajnu’. Ugovor između dvora i Kolumba je potpisan 17. travnja 1492. godine, a osigurao mu je tri broda, dao mu čin admirala, potkralja svih novootkrivenih područja i trećinu sveg blaga koje pronađe, no očito nije bio ovjeren kod ondašnjeg javnog bilježnika, pa većinu od navedenog Kolumbo nije dobio.

Pobuna uoči ‘otkrića’

Početkom kolovoza 1492. tri karavele pod zapovjedništvom admirala Cristóbala Colóna spremno su čekale u luci Palos de la Frontera. Njegov admiralski brod zvao se Santa Maria, dugačak oko 22 m, s 3 jarbola i 40 članova posade. Druga karavela je bila Pinta pod zapovjedništvom Martina Pinzona, a treći brod Nina pod vodstvom kapetana Vincenta Pinzona.

Dolazak kolonizatora među nedužno stanovništvo

U zoru dana 3. kolovoza 1492. godine Kolumbo je dao znak za polazak i mala flota se uputila prema Kanarskim otocima koje su napustili 9. rujna. Za razliku od većine pionirskih oceanskih putovanja, imali su ugodno vrijeme i mirno jedrenje. Udaljavajući se sve više od poznatog kopna, mornari su postajali sve bojažljiviji i nakon trideset dana plovidbe došlo je do histerične pobune, kako navode povjesničari.  Međutim, Kolumbo je ipak nagovorio ljude da izdrže još tri dana, a već sljedećeg jutra su, kako se priča, ugledali  trupce u moru što je bio znak blizine kopna. Evo i jednog opisa tog događaja tzv. otkrića Novog svijeta:

U osvit zore Kolumbo ugleda pred sobom krasan otok širine nekoliko milja, bez brežuljaka, pokriven zelenilom i lijepim drvećem, što je izgledalo kao nepregledni voćnjak. Sa svih strana stanovnici su izlazili iz šume i žurili prema obali. Bili su potpuno nagi i prema njihovim kretnjama i držanju moglo se zaključiti da su ih brodovi koje su ugledali veoma začudili. Dok su se uzbuđene posade pripremale za iskrcavanje, admiral Kristofor Kolumbo šetkao se palubom svog broda, a izgled lica mu je svjedočio o nestrpljivom iščekivanju događaja. Niti on niti njegovi ljudi nisu ni za tren posumnjali da je otok koji je izranjao pred njima zapravo istureno kopno Indije, istočnjačkog svijeta mirodija i blaga, luksuza i kulture, koji je tako zanosno opisao Marko Polo. Kolumbo je dao znak da se spusti sidro i opreme čamci. Spustio se u svoj čamac, odjeven u raskošno grimizno odijelo, nosio je pritom kraljevsku zastavu… Kad su pristali uz obalu, Kolumbo se bacio na koljena, poljubio tlo i zahvalio Bogu dvjema suzama radosnicama. Njegova pratnja je slijedila njegov primjer. Podigavši se, Kolumbo je izvukao svoj mač, razvio kraljevsku zastavu i u ime svojih vladara zaposjeo otok koji je nazvao San Salvador. Potom su mu se njegovi pomoćnici zakleli na vjernost kao svom admiralu, potkralju i predstavniku španjolskih vladara.¨

Prizor dolaska Kolumba na Bahame među ‘nage i kukavne’ koji ga daruju zlatom, kako ga je zamislio Theodor de Brya i nacrtao 1594. godine

-Idu posve goli kao što ih je mati rodila, pa čak i žene, mada sam opazio samo jednu dosta mladu. Svi su vrlo lijepo građeni, vrlo lijepa tijela i ugodna izgleda. Kosa ima je jaka kao dlaka konjskog repa, kratka, seže im do očiju. Neki se mažu veoma tamnom sivom bojom, nisu ni crni ni bijeli. Jedni mažu lice, drugi čitavo tijelo, a neki pak samo oči ili nos. Kad budem odlazio, ako Bog da, uzet ću sa sobom šest ovih ljudi da ih dovedem Vašim Veličanstvima da nauče govoriti – napisao je navodno Kolumbo u pismu prijatelju.

‘Nagi, kukavni, podobni za upravljanje…’

U jednom od njegovih zapisa piše o stanovništvu koje zatiče s neskrivenim potcjenjivanjem, a ovaj opis je vjerojatno inspirirao mnoge buduće osvajače-kolonizatore-pljaškaše-zlostavljače na nove pohode na obje Amerike:

Svi su nagi, nemaju nikakvog znanja o oružju, svi su kukavni jer tisuću njih nije se usudilo pred nas, tri kršćana. Stoga, podobni su za upravljanje, da ih se na rad navikne, da siju, da čine sve što će biti potrebno, da sela grade, da ih se nauči nositi odjeću na sebi, i da naše običaje slijede – zapisao je, kažu, Kolumbo u svoj dnevnik 16. prosinca 1492. nakon susreta s grupom Indijanaca na otoku Hispaniola.

Nije onda neko čudo što meksičke vlasti sklanjaju kip Kristofora Kolumba pred potomcima ‘nagih i kukavnih’, kako je moreplovac nazvao pretke nekih današnjih žitelja Meksika i drugih američkih država.

Kolumba ne obožavaju svi u Meksiku, pa mu je spomenik sklonjen na sigurno

 

Tags: , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI