Neovisni novinarski portal
24.10.2020.
POLITIKA
Šegota i Kožić su uspjeli, a vojnici tzv. religijskog moralnog instinkta podignuli su bojne protiv boce Pipi…

Šegota i Kožić su uspjeli, a vojnici tzv. religijskog moralnog instinkta podignuli su bojne protiv boce Pipi…

Ivo Šegota i Mladen Kožić poznati su hrvatskoj javnosti. Riječ je o paru koji se suprotstavio hrvatskim predrasudama i hrvatskim institucijama koje su institucionalizirale predrasude. Njihova borba nije bila borba protiv institucija, nego za institucije, njihova borba nije bila borba protiv neprijatelja, nego borba za dobro djece, a u toj borbi nije cilj poraziti onoga protiv koga se boriš, nego afirmirati vrijednost za koju se boriš. Ovaj par je, stoga, par koji se borio za afirmaciju vrijednosti.

Njihov uspjeh je istinski uspjeh jer počiva na razbijanju kodova tzv. religijskog moralnog instinkta, koji nije religijski i nije moralan, a taj instinkt počiva na tome da se, zahvaljujući nelegitimnom prodoru religijske svijesti u hrvatske institucije, razvije instinktivna reakcija odbacivanja homoseksualnih osoba kao moralno izopačenih.

Religijski moralni instinkt

Ovaj instinkt nije moralan jer moral nije u funkciji odbacivanja osoba i posredovanja religijskih vrijednosti svim pripadnicima ljudskog roda ili, kada je riječ o Republici Hrvatskoj, svima koji se nalaze unutar granica naše države u pokušaju. Religijska interpretacija moralnog instinkta nije ništa drugo nego ubacivanje božanstva kao izvora naše
intuitivne moralne prosudbe u nekoj situaciji u kojoj neposredno djelujemo u korist drugoga. Kada se, primjerice nađemo ispred gorućeg automobila u kojem se nalazi dijete, taj događaj nećemo shvatiti kao poziv na otvaranje etičke, političke i pravne rasprave, nego ćemo, bez ikakve usustavljene racionalne metodologije, pomoći djetetu i izložiti sebe.

Religijska interpretacija moralnog instinkta ne sadrži ništa sporno, ona samo, budući da je u neprestanoj potrebi da svakom pozitivnom djelovanju dade božanski autoritet, smatra da iz Boga izvire ljudska intuitivna spoznaja koja, bez ikakvog kritičkog stava i ispitivanja, neku situaciju osvjetljava kao moralno dobru ili moralno pogrešnu te, sukladno, tome instinktivno djeluje u korist afirmacije moralnog dobra. Sukladno ovoj interpretaciji, pomažemo utopljeniku, stradalima u prometnim nesrećama, na strani smo žrtve silovanja, ratnih zločina i opljačkanih. Moralni instinkt nas čini moralno bitnim subjektima, i to ne zato što smo autonomni nositelji morala, nego zato što moral izvire iz božanskog reda, a mi se, našim instinktivnim, ali i racionalnim djelovanjem u taj poredak savršeno uklapamo.

Religijski moralni instinkt pojačava i osvještava vezu između božanstva i čovjeka. To je jedna od mnogih interpretacija moralnog djelovanja, ona pripada kršćanskom svjetonazoru i kao takvu je treba tretirati. Kršćani vlastito moralno djelovanje promatraju kao izvršavanje Božje volje. Ova interpretacija, sve dok je u okvirima kršćanstva, a jedino u okvirima kršćanstva i može opstojati jer počiva na Bogu kao izvoru, ne ugrožava druge. Ono što druge ugrožava je nedostatno kršćanstvo ili ono kršćanstvo koje ne zadovoljava kršćane. To su kršćani kojima je
bog nesavršen i imaju ga potrebu pojačavati osvajanjem svjetovnog morala, države i svih institucija u državi na način da državu i građane pokore tzv. religijskim moralnim instinktom, a on nije ništa drugo nego imperijalizam ljudi koji vjeruju u nesavršenog boga.

Seksualni identitet

Ivo Šegota i Mladen Kožić su se – kao osobe koji ne kriju vlastitu homoseksualnost, jer homoseksualnost izvan kršćanskog morala, a svjetovna država se nalazi izvan kršćanskog morala i izvan kršćanstva, iako se kršćanstvo i kršćanski moral neometano odvijaju u svjetovnoj državi sve dok ne ugrožavaju bogatstvo različitosti svjetovne države, nije nešto što se krije i što treba kriti – suprotstavili imperijalizmu nesavršenog boga znajući da homoseksualnost nije nešto što izaziva osudu od strane svjetovne države. Svjetovna država homoseksualne i heteroseksualne zajednice, sve dok se u njima ne odvija neko nasilje, vidi kao ravnopravne životne zajednice unutar kojih se odvija pozitivna distribucija emocija.

Ljudi koji ne bježe od vlastite seksualnosti pronaći će emocionalnu stabilnost u heteroseksualnoj ili homoseksualnoj životnoj zajednici, stvarajući tu zajednicu sukladno seksualnom identitetu koji im uistinu pripada, a ne seksualnom identitetu koji im je pridan kao religijska obveza. Oni koji su, ili prihvatili seksualnost koja im je društvenim ili religijskim pritiskom nametnuta ili se, naprotiv, nalaze u životnoj zajednici koja im stvara emocionalni nered, imaju potrebu drugima određivati kako će živjeti, odnosno, više ih privlači da drugima, budući da u sebi nose manjak, neistinu ili nered, drugima određuju kako ne smiju živjeti.

Ljudi manjka

Ljudi manjka, neistine i nereda nositelji su tzv. religijskog moralnog instinkta koji su, u hrvatskom društvu u pokušaju, stvorili mentalitet odbacivanja drugih, a hrvatske institucije pretvorile u žrtve nesavršenog, sadističkog boga koji vlastitu nesavršenost manifestira putem imperijalističkih politika. On želi posjedovati Hrvatski sabor, Vladu Republike Hrvatske, sudove i djecu. To je bog osvajač, to je bog koji želi mnogo toga posjedovati jer mu puno toga
nedostaje, to je bog koji ljude emocionalno lomi, čini ih nesretnima, oduzima im bitnost i pretvara ih u vojnike istrenirane da vide neprijatelje u svima koji su ostvarili sreću, bitnost i stabilnost. Takvog boga je najlakše i najjednostavnije opisati – on je gad.

Takvog boga je najlakše i odbaciti – zato što je sadistički gad. Bog u kršćanstvu je ipak nešto drugo, ne osuđuje čovjeka i, što je najbitnije, ne prisiljava ga da vjeruje. On vjeru doživljava kao pristanak. Gad prisiljava i ne razumije čovjeka, Bog ne.

Ivo i Mladen susreli su se s gadovskim mentalitetom, ali se pred tim mentalitetom nisu povukli. Tužili su državu koja je, uslijed zadivljenosti imperijalizmom lažnog kršćanstva, učinila sve da oni ne postanu udomitelji i da dvoje djece ne bude udomljeno. Srećom, Upravni sud, Vrhovni upravni sud i Ustavni sud bili su izvan dohvata imperijalizma tzv. religijskog moralnog instinkta i mentaliteta nesavršenog boga koji osvaja. Sada su Ivo i Mladen udomitelji, a dvoje djece je pronašlo dom. To je najbitnije.

A ako se pitate gdje su vojnici tzv. religijskog moralnog instinkta, odgovor je istovremeno tužan, smiješan i razotkrivajući. Eno ih, podignuli su bojne protiv boce Pipi. Tamo su pronašli prostor koji nesavršeni bog treba osvojiti. Upravo se vodi kozmička bitka između naljepnice i boga.

Marko Vučetić (foto Tris/G. Šimac)

Tags: , , ,

VEZANE VIJESTI