Neovisni novinarski portal
23.10.2020.
INTERVJUI / POLITIKA
Pirke (foto: Fališ)

Emir Imamović Pirke, direktor FALIŠ-a:
Sedam godina smo se suočavali s budućnošću, ali uz toliku količinu revizionizma u društvu, moramo progovoriti o tome kako povijest učiniti onim što jeste, a ona je znanost…

Pirke (foto: Fališ)

Uz početak 8. FALIŠ-a ( Festivala alternative i ljevice ) u Šibeniku, brzi razgovor s direktorom Emirom Imamovićem Pirkeom otkrit će nam sve nedoumice i dvojbe koje su pratile ovogodišnji Festival i kako su im organizatori doskočili. Ipak je ovo vrijeme pandemije koronavirusa koji nam određuje stil i način života, zadire u temeljna ljudska prava, kamoli da neće imati utjecaja na jedan, k tome “alternativni” festival. Reklo bi se, bit će to izvanredni FALIŠ za izvanredne korona okolnosti.

-Koliko se pandemija covida-19 reflektirala na program ovogodišnjeg FALIŠ-a, na broj i izbor sudionika, na organizaciju Festivala…?

Ove godine pandemija uređuje FALIŠ više nego mi. Mi ne možemo dovesti nikog tko treba putovati avionom jer bi to bila ogromna patnja. S druge strane, mi koji i inače imamo problema s financijama, ove godine imamo i dodatnih problema, jer su neki tradicionalni sponzori zbog lockdowna doživjeli kolaps i nisu nam mogli pomoći na uobičajene načine. Osim toga smo uveli epidemiološke mjere na Maloj loži gdje se Festival održava, bit će puno manji broj stolica, bit će osigurana veća distanca da bi ljudi bili dovoljno udaljeni jedni od drugih, mijenjat ćemo stolice, sve ćemo dezinficirati, i napravili smo maske. Učinili smo zapravo više nego što od nas Stožer traži, ne zato što se želimo nekome dodvoriti nego zato što želimo da nam publika s FALIŠ-a ode i zadovoljna i zdrava. Zato trajemo tri dana umjesto četiri, od 3. do 5. rujna,  zato nemamo goste iz Europske Unije i SAD-a, i nadam se da sa svim ovim što smo poduzeli nećemo ugroziti javno zdravlje, a da ćemo održati kontinuitet Festivala.

-Je li bilo trenutaka kada ste mislili da će FALIŠ ovu godinu “preskočiti”?

Bilo je, zapravo, upitno gotovo cijelu ovu godinu: od uvođenja lockdowna, pa i kasnije, pa i s ovim rastom broja zaraženih u posljednje vrijeme, i stalno smo čekali da država, kao neki autoritet kojem se na kraju građani ipak obrate u kriznoj situaicji, kaže nešto, a kako nismo dobili apsolutno ništa, nijednu povratnu informaciju , ni javnu, a vidjeli smo da se forsiraju i drugi festivali, jači, veći, nacionalni, značajniji od nas, mi smo odlučili pokušati, pa ako ne uspijemo, a sad su već velike šanske da ćemo uspjeti, nikom ništa. Meni bi, iskreno , bilo žao da nismo probali. A ukoliko ga budemo morali prekinuti drugi dan, zbog zdravstvenih razloga…

-Što, pribojavate se da se virus ne uvuče na Fališ?

Pa, moramo biti na sve spremni. Ove godine ne postoji nešto protiv čega se možemo boriti. A postoji puno stvari protiv kojih se borimo svake godine, ali ove godine postoji taj nesavladivi neprijatelj. Pojavi li se potreba da se Festival prekine, on će i biti prekinut.

Časna sestra Teresa Forcades i Emir Imamović Pirke na FALIŠ-u

-Nije li sretna okolnost, u moru ovih nesretnih, pandemijskih, to što se FALIŠ održava u Šibeniku , u Šibensko-kninskoj županiji koja je ionako već ” u crvenom”, i gdje cijelo ljeto nije ništa zabranjivano, od koncerata, preko  festivala pa nadalje? Dakle, što se ne bi onda i FALIŠ mogao održati?

Pa nema nikakvog razloga. To je bila presudna stvar. Kad smo vidjeli da se sve to odigrava i traje, onda samo rekli -zašto ne bismo probali i mi. Istina, ovo je prvi put da me ne raduje što je županija ” u crvenom”, ali, dobro, tako je kako je…

-Iako ima tu neke povezanosti, ha, ha…

Neke male simbolike, pa ćemo je održavati. Ja ne vjerujem da će biti bilo kakvih problema, iako se toga najviše bojim, i već smo doživjeli neka otkazivanja, ali zasad ih više nema. Svi ljudi koji dolaze iz regije su prešli granicu, svi su uredno testirani…

-Odakle dolaze gosti 8. FALIŠ-a?

Pa samo iz Hrvatske i Srbije, a nažalost gost iz Slovenije bit će uključen putem Skypea, jer on nije te sreće kao Jelko Kacin da ima nekretninu ili brod u Hrvatskoj, pa ne može ući na 48 sati. On je samo sjajan povjesničar koji se bavi znanstvenim radom.To je i jedino večer kada ćemo nekog imati online, što se sada forsira i što je ubitačno i za kulturu i sve druge izvedbene oblike javnog djelovanja. Mi smo mogli osmisliti ovaj Festival online, to nije skupo ni teško. Mi uostalom, jesmo i online festival i svi se naši programi mogu pratiti u live streamu i ostaju na društvenim mrežama i you tube kanalu, ali bez interakcije s publikom, čemu išta raditi.

-Osim toga FALIŠ je poznat upravo po tim svojim “off programima”, dakle, onom druženju izvan pozornice kada se ideje i mišljenja najbolje razmjenjuju…

Meni je najljepši dio FALIŠ-a kada se netko tko je poznat kao naš neistomišljenik javi za riječ, sudjeluje u debati i tu ne bude povišenih tonova. Mislim da je to najznačajniji dio Festivala.

-Očekujete li takve i ove godine?

Pa, Hrvoje Zekanović ima koronavirus, pa neće doći, ali uvijek ima takvih ljudi, i ja nemam ništa protiv toga. Dapače, volio bih da ih je i više, jer ovo nije mjesto gdje se ide po mišljenje nego po razmjenu mišljenja.

-Jedna od velikih vrijednosti FALIŠ-a je i odsustvo bilo kakvog ozbiljnijeg incidenta. Kako to objašnjavate?

Kako kažu “Funcuti” ( šibenski navijači )- drugo lice Dalmacije. Šibenik je svojevrsno čudo. Ja naročito uživam kad dođu gosti iz Splita i iz Zadra, pa nam Splićani kažu – kod nas bi ovaj festival trajao, a jedno dvi ure dok se ne skupe da ga prekinu, a Zadrani kažu – ne bi ni počeo. A mi sve ove godine nemamo nikakvo ozbiljno osiguranje, da se ne lažemo, a održavamo Festival na javnom prostoru, na trgu na kojeg se dolazi s četiri strane, i ništa se nikada ružno nije dogodilo. Jedini incident uopćenito koji se dogodio, je izazvao jedan posjetitelj u alkoholiziranom stanju, pa je želio više govoriti, što je bilo naprosto simpatično.

-Svaki FALIŠ ima temu festivala, ali i velika gostujuća imena. Jedne godine je to bila sestra Teresa Forcades, ikona europske ljevice, koja je obilježila cijeli festival…

Ona je ostala nedodirljiva zvijezda još uvijek i vlasnica olimpijskog rekorda. Tu noć je Damir Žaja, “ministar turizma u Narodnoj Republici Bono” prebrojio 610 ljudi na Maloj loži. Ja ne znam je li ih bilo toliko, ali znam da je put od vrha trga do ton majstora išao preko Gorice. Nitko nije mogao proći. Trenutak kad to postignete, a bavite se jednim festivalom koji se percipira kao hermetičan, je zapravo trijumf!

-Tko će ove godine biti “Teresa Forcades”?

Milim da jako dugo nećemo imati ni približno nekog takvog. Teresa Forcades je bila u našoj ranoj fazi, na drugom ili trećem FALIŠ-u, praćena nevjerojatnim komentarima od kojih je najluđi bio da je došla u Šibenik da zajedno s nama odredi tko će biti novi šibenski biskup. Godinu prije toga smo imali optužbu da obnavljamo Jugoslaviju, jer nisu uzalud šest dimnjaka ( bivše Tvornice elektroda i ferolegura u Šibeniku, op. a.  ) na plakatu. Onda sam ja rekao- ali ja nisam gradio tvornicu sa šest dimnjaka , a vi je jeste srušili, ali ja nemam s tim ništa. Zašto niste napravili četiri dimnjaka…Ove godine sigurno neće biti takvih stvari. Da je Boris Dežulović mogao doći, a nije mogao zbog zdravstvenih razloga, i on bi imao sigurno veliku posjetu. Ali, naša posjeta nikada nije mala, a ove godine nemamo ta očekivanja.

-Koja je središnja tema ovog FALIŠ-a?

Povijest kao mučiteljica života. Pokušavali smo se, evo, sedam godina suočavati isključivo s budućnošću, ali količina revizionizma u društvu i u javnom prostoru je tolika da zbilja moramo samo progovoriti o tome kako zaboga povijest učiniti onim što ona jeste. Ona je znanost, kao kemija, fizika ili što već. Tu postoje svete činjenice, mogu nam se ne sviđati, ali su takve i o njima možemo samo otvoreno govoriti. To na sjajan način rade Igor Čoko i Slaven Rašković u svojoj knjizi “Život u limbu” koja govori o Kninu u posljednjih 30-ak godina. Govore s pozicije Kninjana koji su svjedočili i početku balvan-revolucije, i etničkim čišćenjima i zločinima nad tamošnjim Hrvatima i svemu ostalome. Povijest nije lijepa ali je takva.

-Problem je, reklo bi se, “genetski”, zajednički svim narodima na prostoru ex-Jugoslavije, svi jako vole prepravljati vlastitu povijest…

To je zapravo strašan kompleks, koji se javlja na ovim prostorima, kako je rekao Slavoj Žižek da je najživahniji segment jugoslavenskih društava njihova prošlost. Naša sadašnjost je relativno dosadna, ali prošlost je živahna neopisivo. Naša najveća tragedija je što mi zaboravljamo ključnu stvar. Samo jednom u velikim povijesnim zbivanjima mi smo bili subjekt, a to je u Drugom svjetskom ratu s Narodnooslobodilačkom borbom. Sve drugo je naprosto bivanje objektom povijesti. S nama su upravljali drugi. I to, koliko god se mi bunili, rade i dan danas.

-Možda danas više nego ikad.

Pa, vrlo vjerojatno da.

Emir Imamović Pirke (Foto Hrvoslav Pavić)

Tags: ,

VEZANE VIJESTI