Neovisni novinarski portal
20.10.2020.
grabež / HRVATSKA / kriminal / POLITIKA
Prvorazredna zagrebačka perverzija: Egoman Kovačević kupio mjesto u Aleji velikana, možebitno i prljavim novcem i ponizio uistinu zaslužne…

Prvorazredna zagrebačka perverzija:
Egoman Kovačević kupio mjesto u Aleji velikana, možebitno i prljavim novcem i ponizio uistinu zaslužne…

Koliko mora biti ohol, a zapravo jadan i iskompleksiran, čovjek koji kupi grobno mjesto, za ne falit čak dva, na onom dijelu gradskog groblja koje je rezervirano za velikane, ljude koji su zadužili svoj grad, svoju državu, koje se ne kupuje nego zaslugama stječe ? Mora biti Dragan Kovačević, netom pritvoreni šef državnog monopolista Janafa, tvrtke s golemim prihodima koje je HNS-ov potentni kadar, čini se, doživljavao i kao svoje. Bio je neka vrst malog Todorića koji nije gradio privatno carstvo, nego je sasvim dobro profitirao na državnom. S vremenom su ga pozicija i novac kojim je baratao, na ovaj ili onaj način, toliko ponijeli da je čovjek umislio kako je hrvatski velikan. Pa se za života pobrinuo da o njegovoj veličini postuhmno ne odlučuju drugi, već on sam, i na vrijeme osigurao prikladno vječno počivalište. Ništa manje od mirogojske Aleje velikana nije dolazilo u obzir!

Najgore što bi se Draganu Kovačeviću moglo dogoditi, kako je izgleda mislio, je da ga jednog dana pokopaju s običnim smrtnicima. To zbilja ne bi ni mrtav podnio. Stoga, ništa nije prepustio slučaju, a kako je ovo zemlja mitske grandioznosti u kojoj je sve zaslužnik do zaslužnika, šef Janafa svoje je mjesto među njima pravodobno kupio, da se ne rasproda. Gužva je, previše je velikana koji su zadužili ne samo Zagreb i Hrvatsku svojim djelima, nego i čovječanstvo.
Tim perverznim, morbidnim činom lik Dragana Kovačevića dobio je svoju puninu i – dubinu…

Uskoro bivši predsjednik uprave Janafa, koji je ovih dana uhapšen, navodno, prilikom preuzimanja gotovo dva milijuna kuna mita od poduzetnika Kreše Peteka da bi mu osigurao posao s Janafom, izgradio je mit o sebi kao posebno zaslužnom i značajnom predstavniku državne elite. Imao je i “klub”; kako to u svijetu novca i moći imaju pripadnici “visokog društva”, bilo iz svijeta politike ili businessa. U njegov su klub zalazili i ljevičari i desničari, hrvatska, navodna, inteligencija ( što ima inteligentno u onome tko se gura s tim skorojevićevskim polusvijetom koji novcem, i to državnim, popravlja vlastitu biografiju ? ), glumci, političari, ministri,  sve do ranga šefa države, suci, odvjetnici, zastupnici, ekonomisti, profesori…

Kovačević je bio, kako otkriva čak i razuzdani hrvatski predsjednik Republike Zoran Milanović, inače povremeni klupski posjetitelj, dobar domaćin. Svoje je goste častio ićem i pićem, poticajnim razgovorima, polemikama, razmjenama mišljenja. Okupljao je ljude različitih svjetonazora, ali zajedničke potrebe za statusnim VIP socijalnim krugom kao dokazom ekskluziviteta.
A tko je takav za života, taj ni u smrti ne pristaje na običnost.

Ali, nije problem u Kovačeviću koji je u naponu snage instalirao crni granit u Aleji zaslužnih na Mirogoju, i ne čekajući da mu bilo tko te zasluge prizna i eventualno honorira specijalnim grobnim mjestom za one najveće među nama. Problem je u upravi zagrebačkih Gradskih groblja koja je za novac bila spremna i najsitnijim dušama dijeliti čak i “parcele velikana”.

Iz Grada Zagreba su u objašnjenjima suzdržani. Tvrde kako je Kovačević dobio grobno mmjesto u Aleji zaslužnih građana na Mirogoju sukladno Zakonu iz 1998., odnosno izmjenama i dopunama rečenog Zakona iz 2017. i 2019. O tome je odlučila uprava Zagrebačkih groblja, a nekih posebnih kriterija za dodjelu nije bilo, pa dakle, ni zapreke da Kovačević za sebe ( i velikansku obitelj ) kupi dva grobna mjesta. Iako je, navodno, jedini koji je uspio kupiti mjesto u Aleji. Ona nisu na prodaju. Njih se zaslužuje postignućima za života. A što je to postigao, čime je Zagreb i širu zajednicu zadužio Dragan Kovačević?

O tome tko može, a tko ne može u Aleju zaslužnih građana, odlučuje Povjerenstvo koje imenuje gradonačelnik Milan Bandić ( broji sedam članova ), i ono se, kako su objasnili iz Grada, sastaje kad zaprimi zahtjev od obitelji, udruge ili organizacije, raspravlja o zahtjevu za grobnim mjestom i je li ta osoba doista zadužila Zagreb i zajednicu svojim postignućima. Povjerenstvo svoju preporuku upućuje gradonačelniku koji, navode iz Gradskih groblja, donosi odluku može li ta osoba dobiti grobno mjesto među onima koji se po svojim zaslugama smatraju najvećima.

No, ovog puta je to, navodno, bila diskrecijska odluka bivše voditeljice groblja Ljerke Ćosić, koja je Kovačeviću po prioritetu jeftino prodala nešto što se ne prodaje ( kako je to prikazala ? ),  i to u trenutku dok je niz zahtjeva uistinu zaslužnih građana čekalo…

HNS-ovac koji je uz pomoć stranačke legitimacije stigao do pozicije šefa Janafa, i nedavno primanjem mita od gotovo 2 milijuna kuna kompromitirao i sebe i državu u kojoj je figurirao kao “netko”, tako će, makar i posmrtno, biti u društvu s istinskim velikanima poput Ede Murtića, Vjekoslava Šuteja, Ene Begović, Dražena Petrovića, Marka Veselice… Je li moguće da se status velikana može kupiti za 200-300 tisuća kuna, koliko su Kovačevića navodno stajala dva grobna mjesta u Aleji velikana? Neke buduće generacije, kada budu zašle u mirogojsku Aleju velikana, poklonit će se i “veličini” jednog Dragana Kovačevića, i ne sluteći da je riječ o čovjeku koji je vezama i novcem  priskrbio svoj posmrtni značaj.

Ukoliko Kovačević ne bude za života deložiran iz mirogojske “aleje zaslužnih”, što ne treba očekivati, njegov će se san ostvariti, a mit o njegovoj važnosti zaživjeti. Ponižavajući sve one u toj aleji koji tamo počivaju itekako zasluženo, nasuprot egomanu Kovačeviću koji je svoje mjesto u aleji, pretendirajući time i na ono u povijesti, kupio možebitno prljavim novcem…

 

Tags: ,

VEZANE VIJESTI