Neovisni novinarski portal
22.10.2020.
oslobađanje zbilje
Manje je korumpiran onaj tko krade od onoga tko o lopovima ovisi…

Manje je korumpiran onaj tko krade od onoga tko o lopovima ovisi…

Politika nije moguća bez slobode, a sloboda, u političkom smislu, predstavlja jednakost i ravnopravnost ljudi u zajedničkom prostoru. Naš zajednički prostor je naša država. Ona sada nije slobodna, jer svi nismo jednaki i ravnopravni. Ravnopravnost je bitna zato što počiva na različitosti. Jednakost se može ostvariti na način da svi postanu isti, tada nije riječ o slobodi, nego o tiraniji nad slobodom. Slobodni su oni koji su različiti, međusobno ravnopravni i za državu jednaki.

Naša će država postati slobodna onda kada budemo birali političare slobode, a do tada ćemo promatrati, kao što smo to promatrali u prošlotjednom saborskom obraćanju premijera Plenkovića oporbenim zastupnicima, narcistički monolog neslobode.

Politički despotizam

Na svako pitanje oporbenih zastupnika, Plenković je demonstrirao antipolitički despotizam neuvažavanja slobode, države, građana i sugovornika. On je bio taj koji je iznad drugih, ali samo u umišljaju. Dostojanstva nema bez ravnopravnosti i jednakosti. Narcistički monolog političke neslobode nije iznad, nego ispod političkog. Bilo je, stoga, tužno promatrati kako Plenković odgovara na pristojno postavljeno pitanje novoizabrane saborske zastupnice Marijane Puljak. Njoj je spočitnuo političko neiskustvo i kratkotrajno bivanje u Hrvatskom saboru. Ona je ta,
koja zbog toga što je saborska zastupnica samo dva mjeseca, ne može biti jednaka i ravnopravna ostalim zastupnicima koji se nalaze u istom prostoru Hrvatskog sabora, ali su tu nekoliko godina više od zastupnice Puljak.

Dakle, u istom prostoru imamo ljude koji nisu jednaki. To je, po definiciji, politički despotizam ili promocija politike nesloboda. Tu poziciju zastupa premijer Plenković.

Zastupnik Troskot, koji je također zastupnik tek dva mjeseca, nije mu smetao zbog toga što je, po kriterijima narcističkog monologa neslobode, neiskusan zastupnik, nego zato što pripada stranci Most. Zato mu nije odgovorio na postavljeno pitanje, nego je napravio dubinsku analizu Mosta. U zanosu narcističkog monologa neslobode zaboravio je upravo takvom Mostu zahvaliti što je formirana sadašnja koalicija, jer da nije bilo Mosta i njegovog
razbijanja desnice, plaćenih oglasa protiv Domovinskog pokreta, lažnih anketa koje govore o drastičnom padu podrške Škori i rastu podrške Mostu, rezultati izbora bi zasigurno bili drugačiji i Plenković većinu ne bi mogao sastaviti bez Domovinskog pokreta.

Ljudi koji nisu u stanju shvatiti bit političkog djelovanja, a žele se baviti politikom, promoviraju despotizam i tiraniju antipolitike. Takvu antipolitiku provodi premijer Plenković.

Lopovi, despoti, tirani…

Zanimljiva je njegova osjetljivost kada ga se, na bilo kojoj razini, osim razini golog političkog opstanka, veže za neki oblik korupcije. On ne vidi problem u tome da J. Rimac bude državna tajnica ili da B. Kalmeta operativno vodi 9. izbornu jedinicu i da bude na listi za Sabor. Nije problem ni šutljivi gradonačelnik Barišić. Barišić je Plenkoviću trebao kao ruka u Saboru i čovjek na terenu. Barišićeva ruka drži većinu u Saboru, zato je, isti dan kada mu je ukinut zastupnički imunitet, stavio zastupnički mandat u mirovanje, kako bi neki drugi zastupnik iz HDZ-a mogao Plenkoviću osigurati većinu.

Dakle, – prvi put kada je izabran na listi, a drugi put kada je priveden. Tako se ne bori protiv korupcije, tako se uspostavlja politička korupcija kao najgori oblik korupcije.

Manje je korumpiran onaj tko krade od onoga koji o lopovima ovisi, i nema ništa protiv njihovih krađa sve dok javna spoznaja o lopovluku ne počne ugrožavati tzv. političku vlast. Mentalitet neosjetljivosti na kriminal glavno je obilježje emocionalno tupih osoba koje isključivo zanima goli politički opstanak. Oni zbog toga ne provode politiku, nego
antipolitiku, a antipolitika oduzima jednakost i ravnopravnost. Antipolitika stvara državu po mjeri lopova i protagonista narcističkih monologa političkih nesloboda. Država koja je formirana za despote i tirane, počiva na lopovima.

Politička korupcija je najgori oblik korupcije jer građanima oduzima državu. Hrvatski građani nemaju državu, uzeli
su je despoti i tirani. Država će nastati onda kada je građani stvore za sebe – na izborima. Svaki parlamentarni izbori prilika su da se stvori država za građane, a svaki lokalni izbori prilika su da se za građane stvori općina, grad ili županija. Despotizam ili sloboda u konačnici ovise o nama. Naša kolektivna volja je kreirala lopove, despote, tirane i raznorazne subjekte narcističkog monologa neslobode. U ovih trideset godina sve što je vrijedilo u političkom
prostoru, u taj politički prostor je ušlo poraženo – da bude oporba. Svi koji su se veselili tome što su u politički prostor ušli kao oporba, veselili su se vlastitom porazu. Toga nisu bili svjesni, ali im se to osvijestilo. Naša kolektivna volja bira pobjednike i poražene.

Marko Vučetić (foto Tris/G. Šimac)

Tags: , , , ,

VEZANE VIJESTI