Neovisni novinarski portal
26.9.2020.
oslobađanje zbilje
Hrvatski kler je, inzistirajući da se vjeronaučna nastava odvija u javnim školama, ispisao smrtnu presudu vjeri

Hrvatski kler je, inzistirajući da se vjeronaučna nastava odvija u javnim školama, ispisao smrtnu presudu vjeri

Zadarska nadbiskupija provela je istraživanje u kojem je sudjelovalo 750 učenika i učenica, polaznika srednjoškolske nastave vjeronauka na području Zadarske nadbiskupije. Istraživanjem se željelo utvrditi kakvi su stavovi mladih o spolnim odnosima prije braka, upotrebi kontracepcijskih sredstava, eutanaziji, legalizaciji istospolnih brakova, pravu na prekid trudnoće, radu nedjeljom i ostalim, za Katoličku crkvu, bitnim temama. Rezultati ovog istraživanja pokazali su da srednjoškolci, polaznici školske vjeronaučne nastave, o navedenim temama ne misle isto što misli Katolička crkva, te da čak 42% polaznika vjeronaučne srednjoškolske nastave, ovu nastavu pohađa protiv vlastite volje, uglavnom uslijed obiteljskog i društvenog pritiska.

Dakle, vjeronaučna nastava se, u velikoj mjeri, mora pohađati, ali se zato, kao vid pobune protiv nametnutosti, ne moraju usvajati – i ne usvajaju se – sadržaji koji srednjoškolcima dolaze metodom prisile.

Škola nije prirodno mjesto za vjeru

Ovo istraživanje pokazalo je da je istinito ono što sam davno tvrdio – uvođenjem vjeronaučne nastave u školski sustav, hrvatski kler je mislio da će kristijanizirati sekularno društvo, a dogodila se sekularizaciju vjeronaučnih sadržaja. Ironija je, uistinu, govor pravde. Vjeronauk nije doveo do rasta vjere i njezine ekspanzije u mnoga područja javnog života, nego do nestanka vjere i njezine marginalizacije. Vjera i religijski život, u sekularnom društvu, mogu
opstati u prirodnom okruženju za vjeru, a to je život konkretne osobe koja vjeruje, odnosno, ako je riječ o religijskom životu, u institucijama neke konkretne religije. Škola nije prirodno mjesto za vjeru, a ni za religiju. Mnoge znanstvene i umjetničke discipline imaju puno toga za reći o vjeri i religiji, ali to nije govor vjere niti govor religije.

Uvođenjem vjeronauka u školski sustav, sadržaji vjeronaučne nastave došli su u tenzični odnos s ostalim školskim
predmetima koji ne počivaju na povjerenju u božansko biće, nego na oslonjenosti na autonomiju ljudskog razuma i stvaralačku snagu umjetničkog genija.

Hrvatski kler je, inzistirajući da se vjeronaučna nastava odvija u javnim školama, ispisao smrtnu presudu vjeri. Kod nas su se rasprave o vjeronauku u školama vodile uglavnom s pozicija kritiziranja povlaštenog statusa vjeronauka u školama te s pozicije diskriminirajućeg odnosa školskog sustava prema učenicima koji ne pohađaju ovaj izborni nastavni predmet, jer su, u čestim slučajevima u kojima se vjeronauk održava u sredini dnevnog školskog rasporeda, a ne prvi ili zadnji sat, djeca koja nisu izabrala pohađanje vjeronauka, dovedena u situaciju da im se poremeti redoviti ritam odvijanja nastave i da, dok drugi slušaju o stvarima koje ne prihvaćaju, oni moraju, najčešće u školskim knjižnicama, čekati da se redovita nastava nastavi održavati.

Matematizacija vjere

Nepotrebno je naglašavati koliko je suludo da izborna nastava ima povlašteni status u odnosu na redovnu nastavu i da se zbog izborne nastave remeti ritam odvijanja redovne ili obvezne nastave. Nepotrebno je naglašavati da se, s moralne točke gledišta – i to s pozicije katoličke moralne teologije, ničim ne može opravdati pedagoško-religijsko nasilje nad djecom koja su ‘na čekanju’ u usvajanju novih, za sve učenike obveznih vještina i znanja, zbog toga što je
netko izabrao ili ga je, a istraživanje to pokazuje, prisilio da izabere vjeronauk, jer se tako, u javnim školama, želi demonstrirati matematička moć i teološko-antropološka nemoć religije kojoj većina stanovništva pripada jer mora pripadati.

Religija je izvanjštenje vjere, njezina izvanjska manifestacija koja zalazi u kulturu, institucije, pravila i kult. Vjera, naprotiv, predstavlja unutarnju kvalitetu čovjeka. Vidimo da uvođenje vjeronauka u škole nije dovelo do vjere, jer da jest, vjeroučenici ne bi imali stavove koji su u suprotnosti s katoličkim dogmatskim i moralnim naukom. Vjeronaučna nastava je dovela do matematizacije vjere i njezinog ontološkog nestanka.

Broj deklariranih vjernika se ne podudara sa stvarnom vjerom vjernika i daleko je veći od vjere vjernika. To se događa zbog toga što se proces sekularizacije ne može prevariti, on je jači i iskreniji od svih protusekularizacijskih smicalica hrvatskog klera koji ne poštuje institucije hrvatske države, jer da poštuje, ne bi se prema njima odnosio na način bezosjećajnog kolonizatora. Država nije kolonija niti jedne religijske zajednice. U javnim školama, kolikogod nam država bila neizgrađena i nezgotovljena, zbog sekularne naravi države, ali i sekularne naravi ljudske slobode koja je nepriznata veličina u praksi Katoličke crkve u Hrvatskoj, ne mogu opstati naređeni, dekretom utvrđeni i prisilno odabrani vjeronaučni sadržaji.

Vjeroučitelji su najneslobodniji nastavnici

Da Katolička crkva uistinu cijeni ljudsku slobodu, bi li vjeroučitelji dolazili dekretom u škole? Ovaj dekret je problematičan dvojako – njime u škole, bez da se pretjerano ikoga pita u školama, zapošljavaju vjeroučitelji. Oni su zaposleni po posebnim uvjetima, mimo javnih natječaja i po posebnim kriterijima ili, da skratimo postupak, voljom nadbiskupa ili biskupa. Takav vjeroučitelj bez, kako bi se to političkim rječnikom reklo, pedagoškog legitimiteta
odnosno s pedagoškim deficitom, postaje nastavnik koji ima sva prava i obveze kao ostali nastavnici s punim pedagoškim legitimitetom.

Nadalje, ovaj dekret je problematičan s pozicije vjeroučitelja, oni, iako se čini da uživaju poseban status, tome ipak nije tako jer ovise o časovitoj volji mjesnog ordinarija. U nekoj školi mogu provesti radni vijek, ali je sasvim
moguće da ih svake godine volja ordinarija šalje u drugu školi ili da im jednostavno uskrati mandat i ostavi ih bez posla. Oni su zapravo najneslobodniji nastavnici u čitavom školskom sustavu u Republici Hrvatskoj. Posebno je tužno bilo promatrati neslobodne vjeroučitelje kako stoje na štandovima nedavnih referendumskih inicijativa usmjerenih protiv prava nacionalnih manjima i ostalih manjinskih skupina u Hrvatskoj. Ljudi čija je sloboda zauzdana dekretom, zalažu se da se, istim takvim dekretom, koji je perfidno transformiran u referendumske inicijative, oduzmu slobode manjinskim skupinama. To nije borba za slobodu, nego borba protiv sloboda. 

Svi ti perfidni pokušaji da se država teologizira i kristijanizira, osuđeni su na neuspjeh. Vjera ne pripada državi nego čovjeku koji vjeruje. Zalaganje za kristijaniziranje države, institucija i sustava dovest će do marginaliziranja religijskih zajednica jer su odustale skrbiti o vjeri vjernika misleći da će učenike učiniti vjernicima. To, pak, ne ide. Ne iznenađuju me rezultati provedenog istraživanja, oni su posljedica pokušaja da se izigra proces sekularizacije i da se vjera traži tamo gdje joj nije mjesto – u školskom sustavu. Najkraći prikaz vjeronauka u hrvatskim javnim školama je sljedeći: redukcija vjere na matematiku kako bi se ostvarila ekonomska korist i kolonizirala država.

Marko Vučetić (foto Tris/G. Šimac)

Tags: , ,

VEZANE VIJESTI