Neovisni novinarski portal
27.10.2020.
oslobađanje zbilje
Hrvatska je izložena bijednicima, jer nisu u stanju izaći na kraj s vlastitim porivima

Hrvatska je izložena bijednicima, jer nisu u stanju izaći na kraj s vlastitim porivima

Hrvatska politika je bijedna, to otkrivamo svakog dana. Klub u Slovenskoj 9 klub je političkih bijednika koji izgubljenu vlastitu veličinu traže po opskurnim mjestima na kojima se okupljaju isti takvi nerealizirani i, za društvo, opasni ljudi. Politika je realna moć, baš kao i društvo. Iako se sastoji od pojedinaca, društvo je puno više od pukog zbroja pojedinca, ono sadrži i odnose među pojedincima. Opskurni klubovi ne služe da bi se okupljali jaki pojedinci, nego upravo suprotno, da bi pojedinci koji nisu u sebi jaki, postali jaki na temelju odnosa s drugim pojedincima. Hrvatska politika je bijedna upravo zato što je vode bijednici koji svoju moć crpe iz grupe koja ne shvaća što je društvo, a još manje što je država.

Nitko od spomenutih imena koji su sudjelovali na seansama u Slovenskoj 9 ne zna što je država, a samim time, ni koja je njihova uloga u toj državi. Suci, predsjednici, ministri i generali, koji u klubove ne dolaze kao suci, predsjednici, ministri i generali, nego kao članovi koji na ulazu u klubove ostavljaju mobitele, koji se u klubovima prizemno zabavljaju, nisu u stanju voditi računa o interesima države, i zato nisu suci, predsjednici, ministri i generali.

Duhovna stvarnost i porivi

Oni su ljudi poriva. Njima klubovi služe da ih pripitome, ali ne da postanu pitomi za društvo, građane i državu, nego da se pripitome pravilima klubova koji društvu, građanima i državi oduzimaju ono što im pripada – sigurnost, pravda, povjerenje u institucije, solidarnost, ekonomska stabilnost, kreativnost, sloboda… U klubovima se sve to uzima i otima.

Max Scheler je filozof koji je razvio teoriju o nemoći duha. Duh, što je čišći, teže se probija kroz povijest. Da bi duhovna stvarnost mogla doći do izražaja, ona mora biti opunomoćena od strane zauzdanih poriva. Domoljublje je, primjerice, duhovna stvarnost. Nacionalizam pripada porivu. Sve dok se ne obuzda nacionalizam, nije moguće domoljublje. Pravda, isto tako, pripada duhovnoj stvarnosti, dok potreba za iracionalnim posjedovanjem materijalnih stvari i društvenog ugleda pripada porivu. Članovi opskurnih klubova ne znaju što je duhovna stvarnost, kod njih je na djelu isključivo stvarnost neobuzdanog poriva. Hrvatska je izložena bijednicima, jer nisu u stanju izaći na kraj s vlastitim porivima. Njih okupljaju isključivo porivi i njihova neobuzdana potreba da posjeduju ono što im ne pripada.

Ako promatramo svađe između najviših političkih dužnosnika, uočavamo da su to svađe najniže razine. Niže od onoga što oni nude, uistinu ne postoji. Sve dok ne izaberemo političare koji su u stanju izvršiti autocenzuru, a to pretpostavlja da su ukrotili vlastite porive, nećemo imati zdravu, uravnoteženu i uključivu politiku.

Noćni sastanci u Vladi i Slovenska 9

Pa nismo najsiromašnija zemlja u EU zato što siromašni moramo biti, nego zbog toga što smo izabrali vlastito siromaštvo birajući političare poriva. Oni otimanjem osiromašuju građane i državu. Njima politička vlast ne služi da bi stvarali zakone u korist građana, nego da bi provodili prvobitnu akumulaciju kapitala. Politički bijednici se bogate na račun države i građane. Samo politički bijednici traže zaštitu u grupi ljudi, a ne u zakonima i institucijama države.

Kada premijer kaže da nije znao da njegovi ministri odlaze na mjesta na kojima, prema njegovom javno izraženom stavu, ne bi trebali i smjeli odlaziti, onda premijer ili govori neistinu ili ne cijeni znanje. Naime, razumljivo je da premijer nije sankcionirao neprihvatljivo djelovanje ministara jer nije znao za to djelovanje, međutim, nije razumljivo da, kada je saznao za takvo djelovanje, i dalje ne sankcionira ministre. Dakle, premijer je ili znao za njihovo djelovanje ili nema ništa protiv takvog djelovanja. Premijer koji ne govori istinu, ili premijer kojega ne obvezuje znanje, nije premijer nego sluga poriva.

Ne postoji bitna razlika između onoga tko, aktivnim opravdavanjem ili pozivanjem na hinjeno neznanje, štiti nepravilnosti od onoga tko te nepravilnosti čini. Uostalom, zar nemamo iskustvo da su se neformalne grupe, čiji dogovori su obvezivali Sabor, umjesto da je zakonodavna aktivnost u Saboru obvezivala sve, pa i tu, grupu, sastajali u samoj Vladi? Po čemu se razlikuju noćni sastanci u Vladi na kojem su sudjelovali A. Plenković, B. Petrov i I. Todorić od podrumskih sastanaka u Slovenskoj 9? Ni po čemu. To su sve sastanci neobuzdanih poriva, iz takvih sastanaka ne proizlaze zakoni koji razvijaju državu i društvo. Takvi sastanci osiromašuju državu i društvo. Ljudi poriva bježe od javnosti, oni nisu u stanju djelovati u korist javnosti.

Prokletstvo Pantovčaka

Nadalje, nerazumljivo je zašto predsjednik RH smatra da on može i smije biti na mjestu na kojem ne mogu i ne smiju biti drugi. Problem predsjednika RH je nesumnjivo taj što on neskriveno pati za nekadašnjim premijerskim porivom. Predsjednik Milanović sebe ne vidi kao političku veličinu zbog toga što je sada predsjednik države, nego kao nekoga tko je nekada, dok je bio premijer, bio politički značajan. To je njegov nepremostiv problem. Kada spoznaje sebe samoga, on ne vidi predsjednika države, nego nekadašnjeg premijera. Samo bivši premijer je mogao javnost obavijestiti da je u podrumske prostorije otišao vođen zovom ostataka hrane s nekog prizemnog banketa. Predsjednik države sebi to ne bi dopustio.

U Slovenskoj 9 Milanović je bio čovjek nekadašnjeg premijerskog poriva, zato je sve pogrešno napravio. U Okučanima je, naprotiv, bio predsjednik Republike Hrvatske, zato je sve ispravno napravio. Kada sebe vidi kao bivšeg premijera, a to sve češće čini, on se urušava pred očima javnosti, postaje čovjek ostataka kojeg privlače isključivo ostatci, pa tako i ostatci hrane. Kada sebe vidi kao predsjednika države, koji djeluje snagom ustavnih kategorija u korist građana, onda je na djelu snažan i odlučan čovjek.

Imali smo priliku, kao građani, vidjeti Zorana Milanovića kao predsjednika države, ali ga, na našu i njegovu žalost, sve češće gledamo kao ostatak nekadašnjeg premijera. On je dobio priliku da bude bolji od onoga kakav je bio kao premijer, a on tu priliku propušta iskoristiti, misleći da je nekoć bio najveći. To je prokletstvo Pantovčaka. Umjesto da na Pantovčaku gledamo veličine identificirane s Ustavom, mi tamo gledamo sitne kalkulante koji, ili kalkuliraju kako ostati na Pantovčaku ili se prisjećaju nekadašnje vlastite veličine. Od predsjednika RH jedino je veći svaki građanin i svaka građanka RH, zbog njih se predsjednik države, ako je uistinu predsjednik a ne sitni kalkulant, identificira s Ustavom. Predsjednik je velik zbog građana i Ustava, a malen je svaki put kada vidi i gleda isključivo sebe. Republika Hrvatska je malena zemlja s malenim premijerom i malenim predsjednikom države. To je prokletstvo koje smo sami birali i izborom htjeli.

Marko Vučetić (foto Tris/G. Šimac)

Tags: , , , , ,

VEZANE VIJESTI