Dragan Kovačević, predsjednik uprave Janafa, profitabilne državne tvrtke s visokim prihodina, uhapšen je jutros u velikoj policijsko-uskočkoj akciji kojom je obuhvaćeno još desetak inkriminiranih osoba, pa i dva saborska zastupnika, pod sumnjom za gospodarski kriminal i korupciju. Službeno, na teret mu se stavlja trgovanje utjecajem, a neslužbeno, Kovačevića, nekadašnju HNS-ovu ambicioznu uzdanicu, tereti se, navodno, zbog primanja oko 2 milijuna kuna mita za namještanje posla, jednoj privatnoj tvrtki, vrijednog 40 milijuna kuna. Pa, ako je to točno, mora mu se priznati da je “držao cijenu”…
Kovačević je u Janafu od veljače 2012., a ove veljače 2020. bio mu je reizbor i ponovo je dobio povjerenje Nadzornog odbora Jadranskog naftovoda ( Janafa ), odnosno Plenkovićeve vlade, da nastavi obnašati dužnost šefa ovog prestižnog javnog poduzeća. Izabran je kao navodno nestranačka osoba, jer je sebi volio tepati da je veliki stručnjak i umišljati da je zbog svojih sposobnosti reizabran.
Zanimljivo je da je Kovačević odbio dati na raspolaganje svoj mandat premijeru nakon konstituiranja nove Vlade , a na što su bili pozvani svi direktori i članovi uprava i NO državnih i javnih tvrtki.
Domovinski pokret Miroslava Škore, u trenutku Kovačevićevog uhićenja, upravo taj detalj, njegovo odbijanje da mandat stavi na raspolaganje, dovodi u korelaciju s njegovim policijskim privođenjem. Taj se “detalj” sada tretira kao Plenkovićeva osveta HNS-ovom udarnom kadru, kojega, kako Škoro i ekipa insinuiraju, treba skloniti s te važne pozicije kako bi se zadovoljili apetiti novih koalicijskih partnera. A “domovinci” pritom izravno aludiraju na SDSS koji navodno pretendira na čak 90 mjesta u državnim i javnim poduzećima. Škoro kaže kako je Kovačević uhapšen jer je HDZ odlučio na tom mjestu imati svog čovjeka. Ali, da je tako, Dragan Kovačević zasigurno ne bi u veljači ove godine bio ponovo izabran za predsjednika uprave Janafa…
Inače, Dragan Kovačević je na mjesto prvog čovjeka Janafa došao u mandatu premijera Zorana Milanovića, kao HNS akvizicija iz tadašnje SDP-HNS vladajuće koalicije. Na toj se poziciji održava već osam godina, ponajviše zahvaljujući “prilagodljivosti” stranke koja stoji iza njega i uz pomoć koje mu se otvaraju sva vrata. Vlasti su se mijenjale, ali Kovačević je ostajao netaknut.
Rođen je 1969. u Požegi, doktor je ekonomskih znanosti, profesor financijskog menadžmenta. Član je HNS-a gotovo od prvih dana, predsjednik zagrebačke stranačke organizacije, i to mu se doista isplatilo, jer je cijelu svoju karijeru izgradio na svojoj stranačkoj pripadnosti.
Bio je ravnatelj- direktor Agencije za nadzor mirovinskih fondova i osiguranja ( HAGENA ), član Uprave zagrebačkog holdinga, predsjednik Nadzornog odbora Kutjeva, suvlasnik je triju tvrtki, stranački ekonomski strateg, bio je zastupnik u Gradskoj skupštini Zagreba.
U zagrebačkoj Gradskoj skupštini je član Odbora za gospodarski razvoj i Odbora za financije.
Kovačević je i član predsjedništva Društva ekonomista Hrvatske i predsjedništva svjetske Udruge nadzornika mirovinskih investicijskih fondova, raznih udruženja i foruma, a objavio je, kako navodi u svom životopisu, i preko 50 znanstvenih i stručnih članaka iz područja ekonomije i financija.
Svoj politički i stranački put u životopisu ne navodi. No, poznato je da je Kovačević prebjeg iz SDP-a, štoviše da je čak 2008. bio i protukandidat Zoranu Milanoviću za čelnu poziciju u stranci hrvatskih socijaldemokrata! Govorilo se tada da je “igrač Milana Bandića”… Na izborima je trijumfirao Milanović, s gotovo 80 posto osvojenih glasova SDP-ovaca, dok je Kovačević upio izboriti tek 9 posto. Razočaran ishodom, nakon toga napušta SDP i odalazi Čačiću u HNS, gdje je trenutno našao mjesto u skladu sa svojim ambicijama.
No, nakon parlamentarnih izbora 2011., koje osvaja Kukuriku koalicija, Milanović ga ipak pripušta na čelo Janafa. Sve ostalo je povijest…
Jedna od Kovačevićevih ključnih karakteristika je prenaglašena prepotencija. Ne samo što je sebe doživljavao najsposobnijim, onim koji sve zna i sve može, bolje i uspješnije od drugih, nego je to i javno, vrlo neumjesno i nekulturno isticao. Ako njega pitate, čak je i Janaf krenuo na put uspjeha i profitabilnosti zahvaljujući njegovim izvanrednim menadžerskim spsobnostima…
Vjerojatno zbog takvog garda, ali i činjenice da mu je svojedobno bio navodni suparnik u utrci za predsjednika SDP-a, Zoran Milanović ga “nije imao rad“. Iako je u njegovom premijerskom mandatu zapravo “navrnuti HNS-ovac” započeo svoj ozbiljniji politički uspon.
Kovačević nikad nije uspio izazvati veću medijsku pažnju, nikad nije postao veliko političko ime, i tu je činjenicu okrenuo u svoju korist. Mogao je slobodno u sjeni tzv. političkih zvijezda raditi ono što mu donosi najveću korist. Problem je što u tome nije imao mjere, pa umjesto da se zadovolji visokom menadžerskom plaćom od skoro 26 tisuća kuna koju je uživao u Janafu, činjenicom da je i (su)vlasnik, zajedno sa suprugom, tri stana u Zagrebu čija je vrijednost oko 5,5 milijuna kuna, a svaki preko 100 kvadrata površine, u svojoj imovinskoj kartici navodi i dvije garaže u Zagrebu te gospodarski objekt vrijedan oko 60 tiuća kuna, a vlanik je ili udjeličar i dvije privatne tvrtke, želio je još, i još, i još…
Draganu Kovačeviću nikad nije bilo dovoljno. Kao tipični Blakanac, svoju je imovinu naumio multiplicirati, kako se sumnja, trgujući utjecajem, iliti uzimanjem mita. A tko prste daleko pruži, realno je u opasnosti da po njima i dobije. Pa je tako i Kovačević dobio po prstima.
