Neovisni novinarski portal
28.10.2020.
HRVATSKA / IZDVOJENO / POLITIKA
Komemoracija na Kornatu Velom, 12-orici tragično stradalih vatrogasaca, odgođena za 1. rujna: Obitelji i danas tragaju za istinom…

Komemoracija na Kornatu Velom, 12-orici tragično stradalih vatrogasaca, odgođena za 1. rujna:
Obitelji i danas tragaju za istinom…

Punih je 13 godina od Kornatske tragedije, kažu najveće ikad u povijesti hrvatskog vatrogastva, koja je uzela svoj danak u 12 mahom mladih ljudskih života, spremnih za sve podvige i sva iskušenja ovog svijeta, spremnih za avanture i uspjehe, za radosti i tuge. Za sve, samo ne za nesreću koja ih je kobnog 30. kolovoza 2007., pod nikad razjašnjenim okolnostima, otela životu, obitelji, prijateljima, kolegama…

U vatrogasnoj intervenciji, koja se pri odlasku činila kao bezopasan izlet, stradalo je 13 vatrogasaca iz Šibenika, Vodica i Tisna, a život su izgubili Dino Klarić, Ivan Marinović, Marinko Knežević, Gabrijel Skočić, Karlo Ševerdija, Hrvoje Strikoman, Ante Juričev Mikulin, Ivica Crvelin, Ante Crvelin, Tomislav Crvelin, Josip Lučić i Marko Stančić. Na vrelim stijenama Kornata u vatrenoj je buktinji preminulo njih šestorica, ostali su prebačeni u bolnice u Splitu i Zadru, potom u Zagrebu, s minimalnim šansama da se izvuku iz tajanstvene klopke u koju su upali, ali su dan za danom, jedan po jedan odlazili … Preživio je samo tišnjanski vatrogasac Frane Lučić, koji je zadobio tako teške opekotine da je ostao trajni invalid.

Kao po nekoj ezoteričnoj zakonitosti i danas, na 13-tu godišnjicu tragedije, osvanulo je jutro tako frapantno nalik onomu kobne 2007., jednako vrelo, s jakim jugom, nemirnim morem, kao da nas na svaki način prirodne sile hoće vratiti u dan stradanja kojemu pravi uzrok nikad nije otkriven. More se diglo, val stiže val, ne da jugo čak ni onoj malobrojnoj skupini koja se spremala na komemoraciju epidemiološki prilagođenu pandemiji, da se otisnu na Kornat. Zbog jakog juga brod nije mogao isploviti, pa će počast 12-orici vatrogasaca koji su trajno zaustavljeni na svom životnom putu u kornatskom požaru, biti odana u utorak, 1. rujna. Dopusti li more…

Trebala je to biti rutinska akcija gašenja jednog minornog požara, planulog nepažnjom, među oštrim stijenama uvale Šipnata na Kornatu Velom, gdje se , na poziv s Kornata, u jutarnjim satima iskrcalo dvadesetak gasitelja iz Šibenika, Tisna i Vodica. Bezmalo na pokaznoj vježbi desantnog, helikopterskog iskrcavanja. Nevjerojatno je da 12 ljudi sprži vatra na otoku gdje je prostim okom jedva travka vidljiva, gdje ni ovca ne bi našla zalogaja.

Brojne su teorije o uzrocima požara, od tzv. eruptivnog požara, preko izgaranja nehomogene plinske smjese, curenja kerozina iz neispravnog helikoptera, do eksplozije NATO bombe ( napalm ) odbačene prilikom povratka aviona u njihovu bazu u talijanskom Avignanu, nakon bombardiranja Beograda. Jedini preživjeli vatrogasac iz ove tragedije, Frane Lučić, godinama vjeruje da je upravo odbačena bomba koja je slučajno pala na Kornat Veli, pravi krivac ove stravične vatrogasne nesreće. Stručnjaci se oko toga ne slažu, a obitelji poginulih vatrogasaca i danas tragaju za istinom. Kao nekom vrstom satisfakcije u tragediji koja je ostala bez ijednog ključnog odgovora, jednako nejasna nakon 13 godina kao i prvoga dana, što njihovu tugu, njihov vječiti nemir i nespokoj čini još većim i težim.

Svake godine pripadnici Javne vatrogasne postrojbe u Šibeniku, zajedno s roditeljima stradalih vatrogasaca polažu vijence i pale svijeće za svoje mrtve prijatelje pred šibenskim Vatrogasnim domom, baš kao i vodička JVP i DVD, a Tišnjani za njih organiziraju mimohod sjećanja. Ove godine, mimohoda u Tisnu neće biti zbog koronavirusa. Počast palima odat će se u najužem krugu, tek članovi DVD-a Tisno i obitelji stradalih vatrogasaca, u tišini i bolnom sjećanju na svoje najmilije, na svoje prijatelje i kolege.

Tuga ne jenjava, gubitak jednako boli, baš kao i činjenica da se ni danas ne zna zašto su i kako stradali, tko je za njihovu smrt odgovoran. A odgovarao nije nitko…

Tags: , , ,

VEZANE VIJESTI