Neovisni novinarski portal
2.10.2020.
DOMOVINSKI RAT / POLITIKA / POVIJEST/SADAŠNJOST
Izbalansirana Oluja: Scenario za koji je Plenković trebao više od četiri godine

Izbalansirana Oluja:
Scenario za koji je Plenković trebao više od četiri godine

Četvrt stoljeća nakon rata, zrelija, smirenija i miroljubivija Hrvatska obilježavanje obljetnice vojne operacije Oluja u Kninu proslavila je u znaku poruka pomirbe i zajedništva kao dugoročnog cilja prema kojemu je danas u Zvonimirovom gradu učinjen prvi korak. Značajan. Dugo priželjkivan. Ali nimalo lak i jednostavan. Na tom su putu, uz nikad sinkroniziraniji hrvatski državni vrh, svoj poseban doprinos dali potpredsjednik Vlade iz redova srpske nacionalne manjine, Boris Milošević, i umirovljeni general Ante Gotovina, koji je u kolovozu 1995. zapovijedao vojnom operacijom Oluja. Ali, ni njihova doprinosa ne bi bilo da Andrej Plenković nije dobio izbore u HDZ-u i izvan njega, one parlamentarne. Jer, ova je godišnjica Oluje pisana po Plenkovićevom scenariju za koji mu je trebalo više od četiri godine…

Lakše se diše…

Napokon se porukama o nužnosti pijeteta prema svakoj žrtvi, pa dakle, i nedužnim srpskim žrtvama, o potrebi sankcioniranja svakog zločina i pravdi za sve, bez obzira na nacionalnost počinitelja i žrtve, u Kninu obilježava vojna operacija Oluja i nitko ne zviždi. Napokon takve poruke nemaju etiketu izdajničkih i bogohulnih. Naprotiv, kao da su poslije ove obljetnice svi odahnuli. Lakše se diše. Kao ono 2000., kad je nakon rigidne, nacionalističke vladavine HDZ-a i Tuđmana na vlast došao Ivica Račan i njegova lijevo-liberalna koalicija. Nije da je bila nešto uspješna, ali, teško se ne složiti da se doista lakše disalo. Tako je i sada. Čak je i SDSS-ov potpredsjednik Vlade Boris Milošević na proslavi Oluje. Najveće srpske traume u novijoj povijesti…

Razumije se, HDZ je na vlasti i nema nikakve slučajnosti u tome da je ovaj 5.kolovoza prošao bez niskih strasti i orkestriranih, primitivnih zvižduka. Teško da bi Knin bio tako pacificiran i u proslavi Oluje tako discipliniran da su SDP i ljevica preuzeli odgovornost za Hrvatsku na recentnim parlamentarnim izborima. Stoga, ni današnji odlazak predsjednika Republike Zorana Milanovića u Knin, mada on još pamti lošije kninske dane, zapravo nije bio “posao visokog rizika”. U društvu s Andrejom Plenkovićem, Gordanom Jandrokovićem i HDZ-ovom reprezentacijom, Milanović, kojemu uz bok stoji i umirovljeni general Ante Gotovina, svojevrsna ikona Oluje, i nije bio u opasnosti od neukusnih povika, pogrda i glasnijih zvižduka. Osim toga, Zoran Milanović je u ovogodišnji obljetnički posjet Kninu , sada u ulozi šefa države, obilato investirao, Možda i više negoli je oportuno.

Rojs i HVO

Uoči središnje proslave dodijelio je odličja ne samo devetorici hrvatskih generala, nego po prvi put i postrojbama HVO-a koje su sudjelovale, zajedno s HV-om, u Oluji i njezinoj pripremi. Nije čak zazirao ni od toga da odlikovanje jednoj od postrojbi iz BiH uruči suspektnom zapovjedniku Zlatanu Miji Jeliću protiv kojega je Tužiteljstvo susjedne Bosne i Hercegovine podiglo optužnicu za ratne zločine. A ususret obljetnici Oluje, pomogao je čak i kontroverznom umirovljenom generalu HV-a Ljubi Česiću Rojsu u “skidanju” s američke crne liste nepoželjnih osoba u SAD-u. HDZ i “njihova predsjednica” Kolinda Grabar Kitarović redovito su to odbijali ili naprosto takve prijedloge ignorirali.

Time je Milanović primirio braniteljsku populaciju i dio egzaltirane desnice, ali ako je već spreman učiniti što HDZ svih minulih godina nije, tada zaslužuje makar da mu ne zvižde…

HOS-ovi ZDS-junaci na čelu s opskurnim Skejom, navodno, njih čak par stotina, došli su u Knin i zahvaljujući organizatorima proslave, ostali – marginalni. Nevažni, kakvi uistinu i jesu, ali su iz kalkulantskih političkih razloga svih proteklih godina tolerirani ćime im se davalo na važnosti, unatoč njihovoj cirkusantskoj, nacionalističkoj, crnokošuljaškoj paradi primitivizma koja je, prema hrvatskim zakonima, zapravo kažnjiva. Ove godine im je i fizički onemogućen pristup u dijelu rezerviranom za protokolarne uzvanike i sudionike svečanosti, a na Trg Ante Starčevića pripušteni su tek nakon završetka službenog programa.

Knin je, nažalost, i danas vidio crne majice s većim i manjim izdanjem ustaškog grba, s bijelim početnim poljem i natpisima Za dom spremni, a i čuo klicanje ZDS Skejinih propisno dekoriranih marginalaca koji bi htjeli biti mjera pravog hrvatskog domoljublja. Srećom, bio je to tek jedan kadar u filmu koji je imao sasvim oprečne poruke od onih HOS-ovih, sračunatih redovito tek na izazivanje nereda.

Zajedništvo

Hrvatski predsjednik Zoran Milanović ovaj put se doimao dijelom jedinstvenog establishmenta čije poruke nisu nimalo odudarale od ostalih. Štoviše, Milanović će posebno pozdraviti govor predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, bezmalo kao da ga je i sam pisao, uz vjeru da će te njegove riječi biti pretočene u djela, u stvarnost, “život i kulturu srca koje će nas obilježavati kao naciju”, rekao je.

-25 godina je voda duboka, vrijeme je da se u njoj ogledamo i nije nužno- ocijenio je Milanović– govoriti o zajedništvu, ali da budemo zajedno, da razgovaramo o stvarima koje nas spajaju i dijele, da gledamo različitim pogledom, to nisu nužno uvijek isti pogledi. Bitno je da se razgovara- poručio je šef države, osvrćući se na povijest i perspektivu odnosa Hrvata i Srba.

-Rat je počeo porazom, teškim mukama, prognanicima. U tom ratu otpor je u početku izgledao kao uzaludan. Tu fazu je Hrvatska odživjela. Pobjedu su uzeli naši hrabri vojnici, njihovi zapovjednici u cijeloj Hrvatskoj, i u toj pobjedi smo trebali biti velikodušniji i organiziraniji. Nikad, srećom, nismo potonuli u ponor moralne katastrofe, a to se u povijesti nekih naroda događalo. Grešaka je bilo, bilo je zločina koji su nas kasnije koštali. Sve te priče o zajedničkom zločinačkom pothvatu koje ne trebaju racionalnu analizu, to je posljedica grešaka koje smo, nažalost, napravili u prvim mjesecima nakon veličanstvene pobjede. Velika lekcija za nas. Velika lekcija u ljudskom smislu. Hrvatska država je kasnije ispravila tu grešku, ali jedan teret ostaje. Zato posebno cijenim prisutnost potpredsjednika Vlade, jer doći ovdje i slaviti i pridružiti se Hrvatima, to nije matematička linearna jednadžba, to je arhitektura srca i duboko emocionalno pitanje- kazat će Milanović, izražavajući želju da Hrvatska uđe u novu paradigmu odnosa dvaju naroda na ovim prostorima koji moraju biti bolji.

Oluja kao srpska trauma

No, zaludu bi Milanović upirao u hrvatske greške i terete rata i Oluje, potencijalno i uz vjerojatnost da bude stigmatiziran kao neprijatelj roda hrvatskoga, da HDZ-ov šef na čelu Vlade, Andrej Plenković nije iz Knina jasno i glasno poručio da poštovanje drugoga postaje samopoštovanje, jer pobjednik koji ne zna praštati, rećo će pozivajući se na Tuđmanove riječi iz 1997. u Vukovaru, sije klice novih zala. Plenković se napokon nije bojao izraziti suosjećanje sa svim stradalim civilima, i Hrvatima i Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti, sa žrtvama ratnih zločina počinjenih s hrvatske strane, jer, kako reče, legitimna obrana ne može biti opravdanje za nedjelo, i naposljetku priznati da je pobjeda u Oluji bila traumatična za hrvatske Srbe koji su tada napustili svoje domove i za koje je i danas percepcija Oluje zbjeg pred hrvatskim snagama.

Plenković poziva na iskazivanje pijeteta “prema svim žrtvama, kojim pokazujemo velikodušnost pobjednika, koji žali zbog svakog posrtaja ili nesankcioniranih zločina. Imajmo svi hrabrosti i ljudskosti , rekao je, da iskažemo pijetet prema svim nevinim žrtvama. Hrvatsko društvo i zemlja trebaju počinitelja, i zato se svi zločini koji ne zastarijevaju trebaju procesuirati”, ustvrdio je šef Vlade u poruci koja tek čeka svoje oživotvorenje 25 godina nakon rata.

No, uz sve pomirbene tonove i apele, nije odolio maloj lekciji o povijesti, i napose značaju, Knina koju je održao Zoranu Milanoviću a propos njegove nedavne opaske kako je Knin potpuno nevažan, prašnjava kasaba sa željezničkim kolodvorom i tvornicom šarafa.

-Uvijek je lijep osjećaj govoriti iz Knina, iz grada u kojem su u kasnom srednjem vijeku stolovali i herceg i ban, gdje je zasjedao banski sud, kojim su vladali velikaši i grada koji je simbol pobjede u Domovinskom ratu, a to najbolje simbolizira slika Franje Tuđmana koji nakon oslobođenja ljubi trobojnicu na kninskoj tvrđavi. To i danas u svima nama budi jake emocije, jer je značilo da se rat završio i da su se stotine tisuća prognanih mogle vratiti-podučio je kolegu s Pantovčaka premijer Plenković pokazujući da se nadigravanje ova dva vječita rivala, sve sličniji jedan drugome, nastavlja.

Bolji ljudi…

Iz Knina su danas snažno odjeknule i riječi umirovljenog generala Ante Gotovine, njegov poziv na pomirbu, zajedništvo i okretanje budućnosti s optimizmom, bez mržnje i sukoba. Gotovina vjeruje da smo “kroz naučene lekcije naše burne povijesti” postali jači,”bolji ljudi, spremni optimizmom promišljati za bolje sutra u novom poglavlju”u kojem će Hrvatska biti socijalno pravedna država, u kojoj će svi njeni ljudi, bez obzira na različitosti, uživati sigurnost i slobodu, jednaka prava i obaveze.

Predsjednik Sabora Gordan Jandroković pozvao je na “odgovorno domoljublje”, a Boris Milošević, SDSS-ov potpredsjednik Vlade, čija je kušnja bila golema, baš kao i izloženost kritikama iz Srbije i dijela srpske zajednice u Hrvatskoj, poželio je da se napokon prekine spirala mržnje čemu je zalog i njegov dolazak u Knin za 25. obljetnicu Oluje.

-Neka se prekine spirala mržnje kako se strahote rata nikad ne bi ponovile. Trebamo poštovati sve žrtve bez obzira na nacionalnost. I Srbi iz Hrvatske su imali svoje žrtve i to trebamo poštovati. Emocije su još svježe, svoj dolazak smatram zalogom za budućnost. Čuo sam poruke mira i pomirbe i smatram da je ovo prvi korak- rekao je Milošević.

Knin 5. kolovoza 2020. može biti prekretnica u hrvatsko-srpskim odnosima i izgradnji jedne uistinu demokratske multietničke države ako se poruke i geste koje smo čuli i vidjeli tijekom ovogodišnjeg obilježavanja Oluje ne svedu tek na političke figure kojima se frizira stvarnost kako bi se činila prihvatljivijom, a iza tih obljetničkih kulisa tolerancije, pomirbe i zajedništva nastavi bujati netrpeljivost i diskriminacija.

Ali, kome to odgovara, osim Skejinim i Škorinim jurišnicima koji žive od hrvatsko-srpske nepomirljivosti? Plenković je svoje glavne bitke dobio i nema više razloga tolerirati nacional-šovinističke ispade inferiornih skupina samo zato što mu se to u HDZ-u honorira. Napokon je na putu da mijenja HDZ umjesto da HDZ nepovratno promijeni njega i Hrvatsku gurne dublje u blato.

Tags: , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI