Neovisni novinarski portal
7.8.2020.
DOMOVINSKI RAT / hadeze / HRVATSKA / POLITIKA
Obljetnica koja se ne obilježava- 29 godina od ubojstva Josipa Reihla Kira: Godine hrvatskog srama i zaborava…

Obljetnica koja se ne obilježava- 29 godina od ubojstva Josipa Reihla Kira:
Godine hrvatskog srama i zaborava…

Prije 29 godina, na današnji dan, 1.srpnja 1991. u Tenji, iz zasjede je ubijen Josip Reihl Kir, tadašnji načelnik Policijske uprave Osječko-baranjske, čovjek koji je mir cijenio iznad svega i nije ga bio spreman žrtvovati ni za što. Imao je samo 35 godina. Vjerovao je u moć razgovora, u ljudskost, u toleranciju među ljudima i narodima. Mir je bio njegovo najvažnije poslanje. Ubili su ga oni koji su priželjkivali i provocirali rat, koji su živjeli od mržnje i na njoj izgradili svoje političke karijere. Duboko ukorijenjene u zločinu. Nacionalizam i etničko čišćenje su bili njihov jedini politički program, kojeg su, nažalost, u nekim dijelovima Hrvatske dosljedno proveli. Za Kira i njegovo mirotvorstvo nisu imali razumijevanja, takve su sa svog puta uklanjali bez milosti.

Mnogi su ratni egzekutori, poput Kirovih ubojica, na smrti, zločinu, paleži i pljački profitirali i politički i materijalno. Danas su to velike hrvatine, s bogatim ratnim dossierima, koje bi nam i danas htjele krojiti pravila života, koje bi i danas htjele biti mjera “hrvatske stvari”, a zapravo su sramota koju nikad nećemo oprati s obraza ove zemlje.

O ubojstvu Reihla Kira manje –više sve je poznato, od okolnosti, sudionika do motiva ubojica. No, nikada nitko za to nije odgovarao, nikada pravda nije ostvarena. Hrvatsko pravosuđe tim se slučajem nije ozbiljno ni bavilo, kao ni tolikim drugim ratnim zločinima, a vladajućim nomenklaturama u ovoj zemlji Kirov slučaj nije bio ni od drugorazrednog, a kamoli prvorazrednog interesa. Tko je naložio ubojstvo osječkog mirotvorca, tko su bili izvršitelji egzekucije, tko je Kira odveo u zasjedu pri punoj svijesti da ga vodi u smrt, sve su to pitanja na koja nikada nisu dani službeni odgovori, iako postoje svjedoci i ubojstvo se moglo neposredno nakon počinjenja lako rekonstruirati a zločinci sankcionirati.

Ali, time bi se neminovno urušilo cijeli HDZ-ov sustav koji se u tom vremenu branio od optužbi za ratne zločine vulgarnom, besramnom tezom kako Hrvati u obrambenom domovinskom ratu nisu mogli počiniti zločin. Preciznije, ako su ga i počinili, bilo je to u obrani domovine…

Godinama je udovica Reihla Kira, svojedobno i članica SDP-a, Jadranka Reihl Kir, pokušavala pritiskom na institucije pokrenuti sustav i osigurati pravdu za svog mučki ubijenog supruga. To što u HDZ-u nije nailazila na podršku i suradnju, još je i mogla razumjeti, ali da joj u tome neće pomoći ni SDP, stranka kojoj se svojim integritetom stavila na raspolaganje i kao kandidatkinja na izborima 3. siječnja 2000., to nikad nije mogla prihvatiti, još manje razumjeti. Ivica Račan, kao predsjednik lijeve vlade, nije imao ni dovoljno hrabrosti ni snage otvoriti mračne stranice ratne i poratne hrvatske povijesti iz vremena tuđmanizma i staviti na dnevni red pitanje etnički motiviranih ratnih zločina, napose civila, staraca, djece, žena, nedužnih ljudi koji nisu bili sudionici rata, ali su postali njegove žrtve.

Josip Reihl Kir je iskreno vjerovao u dijalog i suradnju među ljudima, među Srbima i Hrvatima koji su dijelili isti životni prostor , iste brige, čija su djeca išla u iste škole, družila se i ljubila se, usprkos onima koji su im nacionalističkom kontaminacijom sustavno trovali i život i osjećaje. Ali, baš takav osječki načelnik policije bio je smetnja “državotvornoj” ratno huškačkoj politici koja se u osvit krvavog rata razmahala.

Ubijen je usred bijela dana što govori koliko su se nejgovi egzekutori osjećali moćno i zaštićeno. Smaknut je iz zasjede, na nadzornom punktu hrvatske policije, koji su osiguravali njegovi kolege i prijatelji, u odlasku na pregovore u Tenju gdje se trebao naći s predstavnicima tzv. pobunjenih Srba i pokušati osigurati mir. Nije bio sam. Uz njega su bili i potpredsjednik Izvršnog vijeća Osijeka Goran Zobundžija, vijećnik Milan Knežević, predsjednik mjesne zajednice Tenja, Mirko Tubić. Upali su ravno u zločinačku, pomno pripremjenu klopku. Na njihovo je vozilo pucao Antun Gudelj, rezervist MUP-a. Preživio je jedino teško ranjeni Tubić.

Gudelju se sudilo u odsutnosti, s očitim namjerama da ga se pokuša abolirati, osloboditi kazne. No, naposljetku je ipak osuđen na 20 godina zatvora. Nalogodavci nikad nisu otkriveni, iako je u Osijeku mnogima poznato tko su. Baš kao što se znade i tko su u to vrijeme bili gospodari života i smrti u cijeloj istočnoj Slavoniji kojom su harali eskadroni smrti i likvidirali tobožnje neprijatelje hrvatske države. Kira nije štitio nitko, njegove zločince na svaki način je nastojala zaštititi vlast, pretvarajući se tako u suučesnike zločina, već i samim grijehom nečinjenja. Kir im tada nije trebao, baš kao što im ni mir kojeg je zagovarao, nije bio opcija.

-Dok sam ja načelnik Osječko-baranjske policijske uprave, rata između Srba i Hrvata na ovom području neće biti- govorio je, odlučan se za to boriti do posljednjeg daha. Tako je i bilo.

Josip Reihl Kir je rođen u Siraču kod Daruvara, od oca slavonskog Nijemca i majke Hrvatice, sudionika NOB-e. Za načelnika policije u Osijeku izabran je nakon prvih demokratskih izbora 1990. Završio je Ekonomski fakultet u Osijeku, govorio dva strana jezika, bio posvećen policiji još od 1981.

Nakon srpske pobune, nije se bojao nenaoružan otići na barikade i razgovarati sa pobunjenicima, ne bi li ih uvjerio da razgovor i mir nemaju alternative. Nažalost, nije imao dovoljno vremena za svoju mirotvornu misiju. Njegov glas razuma nasilno je ušutkan. Nerazumni su bili glasniji i jači. Naprosto, nije se uklapao u tadašnju državnu politiku. I ona ga je podmetnula kao topovsko meso psima rata.

Kira se danas sjeti tek njegova obitelj i prijatelji. Godišnjicu njegova ubojstva obilježe mediji,  establishment ga je odavno zaboravio, i kao povijesnu činjenicu i kao ratnog junaka koji je pao od ruke državnih sluga u službi rata. Za Kira hrvatska država nema ni vijenca, ni cvijeća, ni pijeteta, kamoli spomena…

Tags: , , ,

VEZANE VIJESTI