Neovisni novinarski portal
12.8.2020.
KULTURA / zanimljivi projekti
Foto: Mario Žilec, detalj sa izložbe u Velikoj Gorici

Ljetna turneja:
Muzej odbačenih predmeta privremeno otvoren u Kninu, otvara se i na Zlarinu

Foto: Mario Žilec, detalj sa izložbe u Velikoj Gorici

Jutros točno u devet sati u Kninu je privremeno otvoren Muzej odbačenih predmeta, a privremeni postav imati će ovoga tjedna i na Zlarinu. Događa se u to u okviru ljetne turneje interdisciplinarnog projekta koji je premijeru imao lani u Velikoj Gorici. Autorice Irena Boćkai i Ana Katulić u uredovno vrijeme, od 9 do 17, danas u Kninu, u petak 31. srpnja na Zlarinu, zaprimaju odbačene predmete, a u 20 sati predviđeno je otvorenje izložbe i performans tijekom kojega će te odbačene predmete posjetitelji moći udomiti. Nositelj projekta ljetne turneje Muzeja odbačenih predmeta, koji je uz Knin i Zlarin, gostovao prije neki dan i  u Krapini, je udruga Trećeprostor u suradnji s obrtom Plartforma, izvedba u Kninu je u kultnom tamošnjem klubu A3, a na Zlarinu na Galina rivi. Pozivaju autorice sve zainteresirane da donesu jedan predmet koji su odlučili odbaciti, koji je za njih izgubio vrijednost,  one će ga zaprimiti i postaviti u sklopu izložbe, a građani koji dođu na izložbu imati će mogućnost ponuđene predmete udomiti i ponijeti kućama, dakako dezinficirane. Malo prije otvorenja Muzeja odbačenih predmeta u Kninu autorice su nam odgovorile na nekoliko pitanja i približile o čemu se tu sve radi.

Foto: Mario Žilec, autorice Irena Boćkai i Ana Katulić

TRIS: Virtualnim Muzejom odbačenih predmeta u eri bjesomučnog kupovanja i ubrzanog odbacivanja materijalnog koje više ne udovoljava našim trenutnim potrebama propitujete koncept vrijednosti kroz gubitak i stvaranje nove. Do kakvih ste odgovora za sada došle?

Irena: Reakcije publike na naš virtualni i fizički muzej na jedan dan jako su pozitivne. Publici se jako sviđa koncept muzeja u kojemu se u procesu udomljavanja predmeta zapravo događa robna razmjena bez posredovanja novca, a sve to popraćeno je različitim pričama o odbačenim predmetima i njihovim vlasnicima što robnoj razmjeni daje ljudsko lice i toplinu. Posebno je zanimljivo da sama publika zbog doniranja predmeta za izložbu u ovom projektu postaje sukreator izložbe i izvedbe koja nastaje na temelju priča odbačenih predmeta i njihovih vlasnika. Naša ideja o povezivanju suvremenih izvedbenih praksi s temama održivog razvoja pokazala se vrlo uspješnom jer kroz koncept muzeja uspijevamo približiti suvremenu umjetnost široj publici.

Ana: Osim što propitujemo materijalne vrijednosti predmeta unutar samog muzeja, kroz performans koji pripremamo na kraju dana uvijek pokušavamo ubaciti i nematerijalne vrijednosti kraja u kojem gostujemo, bilo da se radi o tradiciji, vjerovanjima, jeziku, običajima ili nečem drugom što je dio folklora ili pak narodnog nasljeđa, a što pokušavamo osuvremeniti. Pa i sam koncept ovog Muzeja tako možemo shvatiti kao novu vrijednost u izvedbenim umjetnostima, jer, u moru izvedbi, predstava, događanja, disperziranog fokusa možda bolje prolaze one koje pričaju neku drugačiju, osobnu, priču, kao što to radi Muzej odbačenih predmeta.

Foto: Mario Žilec, izvedba performansa u Velikoj Gorici

TRIS: Cijela priča uklapa se i u tzv. reuse pokret ponovne upotrebe predmeta, a ima dodirnih točaka i sa zero waste konceptom stvaranja što je moguće manje otpada, čime Muzej odbačenih predmeta nosi snažnu ekološku poruku. Kako napreduje osvještavanje neosviještenih?

Irena: Drago nam je da našim projektom doprinosimo ideji o održivom razvoju. Cilj je projekta povezati kulturu i umjetnost s područjima ekološkog društvenog djelovanja i novih tehnologija te ujedno poticati na razmišljanje o vrijednostima.Ne bih zauzimala tu poziciju da smo mi osviješteni, a drugi nisu jer svi smo dio istog sustava. Svi smo potrošači, ali bitno je da svi zajedno budemo svjesniji toga te da pronađemo neke druge modele gdje ćemo se više voditi idejom ponovne uporabe što automatski dovodi do stvaranja manje otpada.

Foto: Mario Žilec, jedan od privremenih eksponata u Muzeju odbačenih predmeta

TRIS: Najvažniji segment vašeg interdisciplinarnog projekta je izvedba o odbačenim predmetima koji imaju priču i tzv. muzeju koji nema svoj fizički prostor nego ih izlaže u virtualnom. Kako su izgledale dosadašnje izvedbe Muzeja odbačenih predmeta, u Velikoj Gorici i Krapini?

Ana: Svaka izvedba je posebna kao što je i svaki grad poseban i jedinstven, pa tako ni postav Muzeja nije uvijek isti.  Ne dolazimo nikad s predumišljajem kako bi to moglo izgledati, ali uvijek dolazimo s jednakim uzbuđenjem i željom da upoznamo čim više zanimljivih ljudi i čujemo njihove zanimljive priče. Ono što na neki način pokušavamo ovim projektom jest dovesti suvremene umjetničke prakse i u druge gradove, da nije sve centralizirano oko Zagreba, i tako potaknuti lokalne zajednice na uključivanje i interakciju. Zato i jesu vrata Muzeja otvorena cijeli dan, najčešće negdje na frekventnim punktovima u centru grada, kako bi nas građani mogli vidjeti, pa makar i samo mahnuti, ući, razgledati izloške, popričati s nama… Volimo vjerovati da na taj jedan dan koliko smo tamo otvaramo mali umjetnički prozor kroz koji se svatko može nagledati, a Muzej postaje središnje mjesto susreta, druženja, nečeg novog, nečeg što će na jedan dan donijeti malo čarolije, a onda, preko noći, nestati.

Foto: Lovro Belošević, detalj sa ljetne turneje, gostovanje u Krapini

TRIS: Izvedbe u Kninu i Zlarinu izvedbe su u dvjema lokalnim sredinama u kojima se možda jače nego drugdje razvija svijest o zaštiti okoliša, kroz projekte udruge Eko Krka odnosno projektom Za Zlarin bez plastike. Mislite li da bi zbog toga odaziv publike mogao biti i veći?

Irena: Jako smo sretne da je posljednja stanica našeg ljetnog postava Muzeja na Zlarinu, prvom hrvatskom otoku bez plastike koji je postao primjerom jedne vrlo uspješne inicijative na mikrorazini, a koja sad svojim primjerom može utjecati na širu društvenu zajednicu. Kroz ovaj projekt povezujemo se s ekološkim udrugama te se nadamo dobrom odazivu publike.

Ana: Vjerujem da je marketing učinio svoje i da će se publika odazvati, a naravno da to mnogo ovisi i o našim partnerima po gradovima u kojim gostujemo. U Kninu je to Udruga Atribut koja okuplja brojne mlade ljude koji rade divne stvari za lokalnu zajednicu i u tome su vrlo uspješni, dok nas je na Zlarinu ugostila Turistička zajednica koja nam je dala prostor na rivi, tako da  vjerujemo da ni tamo neće nedostajati posjetitelja, barem znatiželjnih prolaznika.

Foto: Mario Žilec, zaprimanje odbačenih predmeta u Velikoj Gorici

TRIS: Da ne bi nekome napamet palo iskrcati vam sadržaj ormara, tavana ili podruma koje taman čisti od suvišnih stvari, važno je naglasiti pravila izvedbe. Kakvi bi predmeti za udomljavanje u virtualnom muzeju trebali biti i koliko je važno da su nekad nekome nešto značili?

Irena: Pravilo je da jedna osoba može donijeti jedan predmet i da taj predmet ima zanimljivu priču. Zanima nas kako se vrijednost predmeta mijenjala od trenutka kad ga je pojedinac kupio/dobio do trenutka kada ga je odlučio odbaciti, odnosno donirati našem Muzeju.

Ana: Svi imamo tih predmeta u svojim životnim prostorima koje ne želimo baciti jer su nam nekad bili vrijedni i važni, imali neku sentimentalnu vrijednost. Zanimaju nas baš ti predmeti i kako se njihova vrijednost mijenjala. Mi ćemo im, kroz umjetnost i izvedbu pokušati dati novu vrijednost, muzejsku ili uporabnu, a možda im naći i nove udomitelje.

Foto: Mario Žilec, performans u Velikoj Gorici

 

Tags: , , , ,

VEZANE VIJESTI