Neovisni novinarski portal
26.10.2020.
eu projekti / GOSPODARSTVO
Foto: TRIS/A.Tešić

Izvještaj s OPG pijace:
Poljoprivredne ćakule, stari problemi i nova rješenja sa šibenske Male lože

Foto: TRIS/A.Tešić

Po friško domaće povrće, voće, klice i druge proizvode provjerene kvalitete lokalnih OPG-ova iz okolice grada dolazi se ovoga ljeta na Malu ložu, slikoviti srednjovjekovni trg u staroj šibenskoj gradskoj jezgri. Na atraktivno dizajniranim bancima, u hladovini jednobojnih suncobrana, trguje se svakoga jutra ili samo znatiželjno razgledava. Mala zelena tržnica niknula je zahvaljujući sredstvima Europske unije, uz istočni kameni zid crkve sv. Ivana, kod jedne od šest javnih česmi iz kojih se voda pije od otvaranja vodovoda 12. svibnja 1879. godine. Pilot-projekt zove se RECOLOR, prekogranično u njemu surađuju Hrvatska i Italija, a za provedbu šibenskog dijela proračunski teškog 212.000 eura glavno je i odgovorno Veleučilište u Šibeniku, u suradnji sa gradskom administracijom i Turističkom zajednicom. Živo je na Maloj loži i poslijepodnevima i večerima, a nakon jutarnjih kukumara i pomidora u okviru RECOLOR oživljavanja tog zamrlog gradskog prostora na repertoaru su slikarske radionice i događaji glazbenog tipa. Sav taj šušur počeo je početkom srpnja i predviđenog je trajanja do kraja kolovoza. Koji dan prije isteka prve ovosezonske polovice zelene tržnice u gradskoj jezgri, na istom trgu na kojem su nekad, sjetit će starije šibenske generacije, blitvu i špinjaču prodavale glasne kupravenade, vrijeme je za povratak novinarskim korijenima – đir među pijačnim bancima i ćakulu s prodavačima.

Bogati asortiman i fer cijene sezonskog povrća mame sa banka OPG Campanelo iz Mirlović Zagore. Sa digitalnom vagom i projektnom pregačom mušterije uslužuje Ivan Sučić. U ovih dvadesetak dana koliko je sa pomidorama, tikvicama, balancanama i drugim proizvodima obiteljskog mu poljoprivrednog gospodarstva na Maloj loži stekao je već i stalne kupce.

Foto: TRIS/A,Tešić

-Cijene su dosta realne. Možda su neke stvari kod nas jeftinije nego kod onih što se predstavljaju kao domaće, a zapravo nisu nego su uvozni ili kupljeni negdje na veliko. Tikvice su po osam kuna, pomidore, krastavci  i balancana po deset, krumpir mali je tri kune, veliki šest, kapula je osam kuna. Dosta se prodalo. Ja sam svaki dan tu, pa su se ljudi i navikli. Imam svoje stalne mušterije koje nazovu i mi im donesemo što žele. Radimo dostave na kućne adrese, zbog starijih ljudi i zbog onih koji puno rade i nemaju vremena za pijace. Mislim da bi se OPG-ovi možda čak i mogli bazirati na dostavu jer je dosta traženo. Sve više imaju ljudi manjka vremena, a dosta je i starijih ljudi, gospođa koje ne mogu nositi, pa im donesemo veliku količinu i mirni su za desetak dana. Vozimo za sada jedanput tjedno, skupi se dosta narudžbi, čak ponestaje robe jer ove godine je baš velika potražnja – ispričao nam je Ivan Sučić sa OPG.-a Campanelo iz Mirlović Zagore o lokalnim tržišnim trendovima koji pokazuju da se šibenska ponuda i potražnja poljoprivrednih proizvoda sve više okreću u dostavnom smjeru ali i da projekt zelene tržnice u staroj gradskoj jezgri ima ekonomske logike i potencijala prerasti u barem stalni sezonski sadržaj Male lože.

Starije generacije oduševljene

Na banku OPG-a Zorana Palinića  iz Sonkovića domaće voće i povrće prodaje kćer mu Anita, ovogodišnja maturantica i upisana studentica prava kojoj je to ljetni posao. Od malena pomaže svojoj obitelji ali u poljoprivrednom sektoru nema namjeru graditi karijeru.

Foto: TRIS/A.Tešić

-Mi smo zadovoljni. Ljudi ima, a starije generacije su oduševljene jer ih podsjeća na staru pijacu koja je tu bila. Reakcije su pozitivne i svima je puno lakše jer ne moraju ići do velike pijace, pogotovo starije gospođe, taman im je s ruke zgodno. Kupci su nam najviše starije gospođe ili mladi ljudi koji tu uokolo rade. Imamo štand u Skradinu, većina toga ode tamo, nešto u trgovačke lance, nešto na veleprodaju. Otkupne cijene nekih proizvoda, na primjer krumpira oko kojih stvarno treba puno raditi i truditi se,  jako su niske, pa nekad iz principa radije ne prodajemo po tim sramotno niskim cijenama nego ili ostavimo sebi ili podijelimo drugima. Dio toga uspijemo prodati ali uvijek bude da je tržište prezasićeno ili neko drugi to isto prodaje po jako niskim cijenama pa nemamo izbora. Uvozna roba zauzima preveliki dio tržišta, pogotovo kad se deklarira kao domaća. Lubenice još nisu kod nas počele sazrijevati i već se neke prodaju kao domaće, a došle su tko zna odakle. Naši proizvodi se nemaju gdje plasirati jer je tržište prezasićeno stranim proizvodima pod imenom naših. – precizno analizira  Anita Palinić stanje u poljoprivrednom sektoru i slikovito dočarava muku malih OPG-ova po otkupu i onu u tržišnoj utakmici sa uvoznom robom.

Mikrobilje sa zlarinske vertikalne farme

U tržišnoj utakmici od ove se godine okušava i Roko Buneta Čikutović, urbani poljoprivrednik sa otoka Zlarina, u nedovoljno afirmiranoj niši uzgoja mikrobilja  na vertikalnoj farmi.

Foto: TRIS/A.Tešić

-To je uzgoj pod lampama i na policama. Uzgaja sam sadnice domaćeg voća odnosno povrća, pomidore, tikvice, kukumari i tako to, a evo sad ode prodajem mikrozelenje suncokreta, rotkvica, crvenog kupusa, graška. Prodajem po restoranima, a ode sam da se to vidi kako izgleda, da se ljudi upoznaju. To može biti dekoracija, jako je zdravo, koncentrat je vitamina, minerala, antioksidansa. Jedna klica u ovoj dobi zrelosti, nakon osam dana što proklija, ima četrdeset puta više nutritivnih vrijednosti nego odrasla biljka. Jako je zdravo i koristi se za umake, salate, sendviče, juhe, variva. Ništa se termički ne obrađuje, najbolje je svježe zbog nutritivne vrijednosti. Prednost vertikalnog uzgoja mikrobilja je što se na malo prostora može puno toga uzgojit. Tu su troškovi struje, ventilacije, održavanja, posebni su uvjeti, podešena temperatura, izolirani prostor, da nije vrućina, to je urbana poljoprivreda, to može svatko doma raditi. Za sve postoji računica, samo treba veća količina. Nije toliko još popularno postalo, nije u kulturi ljudi, u navikama. Neki kupuju, raspitali su se, drugi se raspituju,  i dalje je to sve relativno malo, ali s obzirom na to da nema previše ljudi OK  je. Imala bi ova tržnica još više smisla da bude na njoj još koji stol, da se označi, da se nekako popularizira. Ljudi prolaze, i domaći i turisti, a niti ne znaju da je na Maloj loži tržnica – sagledava stanje stvari Roko Buneta Čikutović, urbani poljoprivrednik sa otoka Zlarina i predlaže rješenja za popularizaciju, ako ne ove, u nekoj drugoj projektnoj prilici.

Zeleno obilježje za stvarne proizvođače

Konstruktivnih prijedloga za unaprjeđenje sektora ima Ivan Burazer Iličić, poljoprivredni proizvođač sezonskog povrća i artičoka sa obale Morinjskog zaljeva.

Foto: TRIS/A.Tešić

– Artičoka je dobra za jelo dok je mlada, a sada kao cvijet dobra je za ukras i listovi joj valjaju za čaj, čisti jetru i krv. Od naroda sve počinje. Triba nas narod pripoznat. Neka robe iz uvoza, ali neka bude deklarirana. Ja bi da jedan prijedlog. Mi OPG-ovci direktni proizvođači, jer ima OPG-ovaca koji imaju samo papir, da dobijemo neko obilježje, zelenu boju na primjer, a ovi ljudi koji mešetare, koji su prekupci, moraju dobit svoje obilježje. Ovaj drugi neka ima svoje obilježje, a trgovac neka ima treće. I neka to vridi za cilu Hrvatsku. To je problem kod nas šta se sve prodaje pod domaće. Ljudi gledaju kako će proći jeftinije, to je normalno, zna on šta je kvalitetno ali on se ograničava u mogućnosti svoga džepa. Ja sam mali da bi nekome dava preporuku, pametniji su oni u gradskoj upravi od mene, ali mi imamo onaj prostor kod željezničkog kolodvora i tamo bi tribalo uredit seljačku pijacu koja bi radila ujutro i popodne ali samo onaj koji će imati svoj proizvod, prekupac ima zabranu ulaska. Stavi nama zelenu traku za čitavu Hrvatsku. Ide inspekcija i zatvori kafić za dvi kune viška u blagajni, a on prodaje banane i drugo voće koje se ne proizvodi u Hrvatskoj i ne plaća PDV. U kojoj to normalnoj državi ima? Ja ne želim prodavati di su ti prekupci, to je moj stav, zato sam doša ode. Ljudi navraćaju, ima ljudi, a bilo bi ih još više da smo mi kompletni. Ova pijaca je odraz hrvatskog poljoprivrednika. Malo ima proizvoda i proizvođača  – rezonira proizvođač artičoka  Ivan Burazer Iličić i predlaže korake za uređenje nesređenog tržišta na kojem se lovi u mutnom, potkrada državu i vara potrošače podvaljujući im štošta pod jutros ubrano.

Foto: TRIS/A.Tešić

Svima koji bi rado protegnuli noge do Male lože i kupili friško domaće povrće, voće, klice i druge proizvode provjerene kvalitete lokalnih OPG-ova iz okolice grada, dobro će doći i raspored OPG-ova po danima u tjednu kada izlažu svoje proizvode te što sve ima u ponudi, pa evo na kraju i toga, uz napomenu o radnom vremenu od 7 do 12 sati svakoga dana, od 1. srpnja do 31. kolovoza.

OPG CAMPANELO – svježe sezonsko voće i povrće – SVAKI DAN

OPG GORAN ŠKUGOR – svježe sezonsko voće i povrće – PONEDJELJAK, SRIJEDA, SUBOTA

OPG MARINOV ANĐELKO – svježe sezonsko voće i povrće – ČETVRTAK, PETAK, SUBOTA

OPG ANKA ĐIDARA – kozje mlijeko i kozji sir – PETAK

OPG HAJDARPAŠIĆ – mikrozelenje iz organskog sjemena, divlje jestivo samoniklo bilje, hidrolati i eterična ulja autohtonih sorti – SVAKI DAN

OPG ROKO BUNETA ČIKUTOVIĆ – mikrobilje i sadnice – UTORAK, SRIJEDA, PETAK, SUBOTA

POLJOPRIVREDNO GOSPODARSTVO I.B.I ‘ARTIČOKA’ – svježe artičoke – SVAKI DAN

Tags: , , , , , ,

VEZANE VIJESTI