Neovisni novinarski portal
3.8.2020.
oslobađanje zbilje
Marko Vučetić (foto Tris/G. Šimac)

Hrvatska nije skrenula udesno, nego je zaostala na desnici

Marko Vučetić (foto Tris/G. Šimac)

Izbori nisu samo politička stvarnost, oni imaju i etičku dimenziju, i to u dvojakom smislu – u smislu preuzimanja odgovornosti za druge, ali i u smislu vrednovanja onih koji su sudjelovali, ili nisu sudjelovali, u izbornom procesu. Preuzimanje odgovornosti za druge u domeni je nove parlamentarne većine i nove Vlade RH. Oni osim političke imaju i etičku odgovornost. Parlamentarna većina nije zadana stvarnost, ona, u konkretnom slučaju upravo održanih izbora, ovisi prvenstveno o volji Andreja Plenkovića i HDZ-a koji privremeno mimikrizira njegov lik kao lik od povijesnog značaja, te se taj lik već sada bezrazložno monumentalizira.

No, nemojmo smetnuti s uma da sve što se na ovim izborima dogodilo pripada točno određenom trenutku, i da je sve to zarobljeno upravo u tome trenutku.

Zarobljenici hermetizma trenutka

Svi koji su se kandidirali na ovim izborima, zarobljenici su hermetizma trenutka. Svi oni koji su na ovim izborima pobijedili, baš kao i oni koji su izgubili, teško mogu nadići horizont hermetizma trenutka. Mi, zapravo, nismo birali kakva će nam biti budućnost, nego tko će postati umišljeni lider ttrenutka, koji ničim ne može nadići povijesni trenutak u kojem je zarobljen, i to kolektivnom voljom očitovanom na ovim izborima.

Nesumnjivo je da je lider ovog trenutka Andrej Plenković. Njega smo kolektivnom voljom zarobili u umišljaj kozmičkog značaja, on se zbog tog umišljaja može osjećati velikim i bitnim, ali njegova veličina i njegova bitnost bit će stavljene na kušnju upravo snagom hermetiziranog trenutka. Njegov trenutak je trenutak krize, tu krizu očekujemo na jesen, iako ona već sada jest. Ta je kriza veća od lidera trenutka. Etička odgovornost ovog lidera trenutka očituje se u tome kako će i hoće li uopće preuzeti odgovornost za druge i što će drugima ponuditi kao rješenje, odnosno kakve će javne politike zastupati. Te politike mogu biti politike nestanka zajednice, a on će tada biti beznačajni lider, ali mogu biti, što je sasvim izvjesno da neće, politike kojim će, u Hegelovom smislu, državu usmjeriti da skrbi o dobru
svakog pojedinca.

Provoditi politike nestanka zajednice može svaki bezveznjak, dok skrbiti o dobru svakog pojedinca mogu, opet u duhu Hegelove filozofije, samo oni lideri trenutka koji shvaćaju da su, lukavstvom uma povijesnih procesa, dobili priliku nešto napraviti, a da tu priliku, zbog nedostatnih individualnih snaga koje više vole iluziju bitnosti od zaziva i potreba realnosti, neće znati iskoristiti ili će, ako su svjesni uloge koja im je dodijeljena, ipak znati što trebaju učiniti .

O sebi u politici skrbe bezveznjaci, a o drugima značajne političke figure

O sebi u politici skrbe bezveznjaci, oni se raduju vlastitom uspjehu, iako je taj uspjeh zapravo politički poraz, jer političko djelovanje nije promoviranje sebe i vlastitog života kao javnih politika. O drugima, i to drugima bez ostatka, skrbe značajne političke figure koje znaju razliku između individualnog života i javnog života, između onoga što je podložno kolektivnoj volji, a ta volja je nastanjena u zakonima, i onoga što pripada dinamizmu slobodne egzistencije, dinamizmu koji se odvija u svakom pojedincu.

No, budući da mi nismo država snažnih zakona i snažnih pojedinca, nego država koja nestaje pod pritiskom nemogućnosti razlikovanja individualne od kolektivne volje, sasvim je sigurno da će Andrej Plenković, u etičkom smislu preuzimanja odgovornosti za druge, napraviti sve ono što se ne smije napraviti. On će se truditi biti lider trenutka, sitni lider trenutka koji umišlja da njegov premijerski mandat pripada vječnosti. Zato je sasvim svejedno hoće li parlamentarnu većinu sastaviti bez koaliranja s Domovinskim pokretom i Mostom koji tu koaliciju priželjkuju, jer se već nalaze u neraskidivoj, duhovnoj koaliciji s HDZ-om i njegovim utemeljiteljem Franjom Tuđmanom.

Most i Domovinski pokret žive isključivo za HDZ

Domovinski pokret i Most su ili nastali ili nanovo oživjeli u ovom mandatnom razdoblju. Oni su nastali ili nanovo oživjeli da budu s HDZ-om. Razlika između onih koji su sada nastali da budu s HDZ-om, a to su uglavnom članovi Domovinskog pokreta, i onih koji su nanovo oživjeli da bi opet mogli biti s mitskim ili čistim HDZ-om, a to su članovi Mosta, sastoji se tome što su jedni tužni što HDZ-u neće trebati, iako mu se nude i nadaju se da će ih Plenković uzeti za partnere, dok se drugi vesele što su nanovo oživjeli, da bi mogli živjeti za HDZ i neprestano ga zavoditi. Da jedni i drugi ne žive isključivo za HDZ, jučer bi proglasili dan žalosti jer su HDZ i Andrej Plenković pobijedili.

Ako ih Plenković ne prepozna kao koalicijske partnere, nego parlamentarnu većinu formira sa zastupnicima nacionalnih manjina, slijedi im separacijski šok. Paradoksalna je situacija da je Plenković stvorio desnicu desniju od HDZ-a, da je neprestano stvara i jača i da je, potom, ignorira i marginalizira.

Rezultati izbora ne pokazuju da je Hrvatska skrenula udesno, nego da je Hrvatska zaostala na desnici, a to je velika razlika. Hrvatska je zaostala na desnici, zato Plenkoviću ne treba zaostali HDZ u liku Domovinskog pokreta i Mosta, zaostali HDZ već jest Domovinski pokret i Most, baš kao što zaostali Most i Domovinski pokret jesu HDZ. Oni su zaostali, zaostali na desnici.

Progresivne snage

Dobra strana ovih izbora je što nastaju progresivne snage koje nisu zaostale ili makar nisu dominantno zaostale na ljevici. Prema takvim strankama imamo etičku odgovornost.
Moramo ih pratiti i vrednovati njihov rad, u njima se krije mogućnost da Hrvatska izađe iz stanja zaostalosti na desnici. Nečiji politički rad vrednujemo zbog etičke odgovornosti prema drugima. Ako taj rad netko pozitivno vrednuje, zasigurno će izaći na izbore, a ako taj rad pozitivno ne vrednuje, neće izaći na izbore. Svi oni koji su u novim, progresivnim opcijama vidjeli etičku kategoriju dobra i skrbi za druge, na ovim izborima su glasali za te opcije.
Njihova pobjeda je etička. Zato imaju obvezu da djeluju etički i politički.

Ako budu tako djelovali, rast će, a ako ne budu rasli, onda će to biti znak da su i oni zaostali, ali na ljevici. Razlika između zaostajanja na desnici i zaostajanja na ljevici ipak postoji. Zaostali na desnici rastu i množe se po uzoru na amebe, a zaostali na ljevici jednostavno odumiru. Zato u Hrvatskoj koja demografski nestaje rastu opcije zaostale na desnici. Nije u pitanju paradoks nego zaostalost.

Marko Vučetić (foto Tris/G. Šimac)

Tags: , , , , ,

VEZANE VIJESTI