Neovisni novinarski portal
24.9.2020.
oslobađanje zbilje
Marko Vučetić (foto Tris/G. Šimac)

Glas Koncila ispisao je smrtovnicu kršćanskom Bogu u formi negacije jasenovačke tragedije…

Marko Vučetić (foto Tris/G. Šimac)

U mnogim političkim raspravama često se govori o otetoj državi i otetoj demokraciji. Svjetski poznata redovnica Teresa Forcades upozorava na pohlepu sustava koji, na temelju sprege politike i ekonomije, namjerno proizvodi siromaštvo, kako bi srušenom ekonomskom moći građana doveo do njihove građanske pasivizacije ili nesudjelovanja u političkom životu, odnosno do njihovog apsolutnog posluha. Siromašan čovjek teško može nadići stanje siromaštva, ono ga isključuje iz mnogih procesa, pa tako i iz procesa donošenja političkih odluka.

Društvo  “dvije trećine”

M. Thattcher zagovornica je ideje tzv. društva dvije trećine. Ona smatra kako nije moguće politički vladati ako se zadovoljavaju potrebe društva u cjelini. Za uspješno vladanje potrebno je da dvije trećine društva bude zadovoljno, a da jedna trećina bude nezadovoljna ili, bez imalo uvijanja, siromašna. Siromaštvo je, dakle, potrebno kako bi se demonstrirala politička moć koja nekima daje, a drugima uzima, neke čini bitnima, a druge nebitnima, neke spašava, a druge odbacuje. Ako je igdje prisutan ovaj sirovi i surovi politički model, onda je on prisutan u Hrvatskoj.

Tko ima više političke moći, on je ujedno i bogatiji nego što je prije bio, ali je i „spašeniji“ ili sigurniji od toga da će njegovo djelovanje biti podvrgnuto prosudbi od strane neke nezavisne institucije, odnosno da će zbog toga odgovarati pred zakonom.

U sirovom i surovom poimanju politike, politika nije upravljanje, ona je vladanje. Budući da u vladanju postoje oni koji pripadaju hijerarhiji koja vlada i nad kojom se, ovisno o položaju u hijerarhiji, vlada, ali i oni koji ni nad kime ne vladaju, nego se nad njima isključivo vlada, sasvim je razumljivo da politička moć, kada se poima kao vladanje, teži prema društvenom raslojavanju i isključivanju mnogih, i to putem siromaštva, iz donošenja političkih odluka, a,
samim time, i iz demokratskog procesa.

Oteta država

Oteta demokracija građanima oduzima pravo da biraju i da  budu birani, oni mogu, i to isključivo iz straha, samo birati kako im je netko drugi naredio da biraju.  Oteta država ne pripada svim građanima, u njoj uvijek postoji neki ostatak. Hrvatska je država otete demokracije i otete države. Naša demokracija počiva na strahu od drugoga (komunjara, Srba, mrzitelja svega hrvatskog…) i naša država ne pripada svim građanima jednako, ona više pripada onima koji se nalaze na višem mjestu u hijerarhiji političke moći. Politička borba, u okolnostima otete demokracije i otete države, nikada nije politička borba za demokraciju i za državu, nego za sebe i svoje, a protiv drugih.

Ne možemo očekivati političko ozdravljenje od onih koji svoje snage usmjeravaju isključivo prema  tome da nekoga smijene i da zauzmu njegovo mjesto. Političko ozdravljenje dolazi od onih koji se bore protiv otete države i otete demokracije, a ne za to da oni budu nešto u otetoj državi i otetoj demokraciji. Prema otetoj državi ne mogu se razviti domoljubni osjećaji, jer se otetost i ljubav isključuju.

Oteta država razvija osjećaj odgovornosti i obveze da se stanje otetosti jasno nazove kao stanje nezgotovljene države ili države koje još nema, koja nije stvorena. Kada s otete države razgrnemo zavjesu mitoloških i romantičarskih konstrukcija, susrest ćemo se s jadom i tugom nezgotovljene države ili poludržave. Oteta država je poludržava u kojoj se netko bogati tako što drugima otima. Ti kojima se otima, postaju sve siromašniji, a oni koji otimaju, postaju sve
bogatiji. Otimati se može na različite načine – od privatizacijske pljačke do imenovanja kumova na kojekakve dužnosti. U otetoj državi se otima i u otetoj državi biva oteto. To je jednostavno tako.

Oteta država i oteta demokracija poznate su stvarnosti, o tome se raspravlja i piše, ali u našoj, u institucijama i u građanima, nezgotovljenoj državi postoji i nešto o čemu se ne raspravlja i ne piše, a to je stanje otete religije i mrtve vjere. Oteta religija počiva na mrtvoj vjeri, onoj vjeri koja nije usmjerena na spas i vječnost, nego na zemaljsku moć, dekonstrukciju i izdaju povijesne zbilje.

Jasenovac, oteta religija i mrtva vjera

Otetu religiju i mrtvu vjeru zastupa, primjerice, Glas Koncila, inače službeno glasilo Zagrebačke nadbiskupije, pa su, samim time, oteta religija i mrtva vjera službena i željena stvarnost Zagrebačke nadbiskupije.

Kako drugačije objasniti da se već 14 tjedana, iz broja u broj, u Glasu Koncila izgrađuje dopadljiv  lik ustaškog režima, dok se logor u Jasenovcu prikazuje kao mjesto razbibrige, kulturnog uzdizanja,  odgoja za ljudskiji život te kao trezor osobnih dokumenata i novaca? Intencija otete religije i mrtve  vjere je da Jasenovac prikaže kao mjesto spasa, a ne mjesto neljudskog iživljavanja jednog surovog  režima koji je provodio rasne zakone, otimao, pljačkao, ubijao i zlostavljao, religijskim rječnikom  žive vjere rečeno, slike Božje. Glas Koncila se, prihvativši modele mrtve vjere i otete religije,  odlučio obračunati sa žrtvama ustaškog režima i borbu za ustaški režim prikazati kao borbu za
povijesnu istinu.

Kardinal Bozanić je prošle godine izgovorio kako „ljubitelji NDH ne mogu biti kršćani“. Kršćani to znaju od početka stvaranja tzv. NDH, Bozanić tek od prošle godine, a sudeći prema blagonaklonom stavu i omogućavanju da se u službenom glasilu Zagrebačke nadbiskupije ove godine neometano ispisuje ljubavno pismo prema tzv. NDH, u formi negacije jasenovačke tragedije, koja je tragedija neba i zemlje, ljudskog i božanskog, Bozanić bi ove godine mogao zastupati tezu da su kršćani oni koji ljube reviziju povijesne istine o tzv. NDH. Takvi tzv. kršćani nisu u stanju shvatiti Boga koji ljubi žrtvu i s njome se poistovjećuje, njihov bog traži žrtve, kršćanski Bog spašava dobrotom, njihov bog ubija dobrotu, kršćanski Bog je utamničen, zlostavljan i ubijan u Jasenovcu, njihov bog je spašavao utamničenjem, zlostavljanjem i ubijanjima.

Kršćanski Bog nema veze s Glasom Koncila, Glas Koncila je ispisao smrtovnicu kršćanskom Bogu. Hrvatskom društvu predstoji borba protiv otete države, otete demokracije, mrtve vjere i otete religije, hrvatskom društvu treba država, demokracija, vjera i religija.

Marko Vučetić (foto Tris/G. Šimac)

Tags: , , , , , ,

VEZANE VIJESTI