Neovisni novinarski portal
7.8.2020.
INTERVJUI
Atana Grbić Martinović:  (foto TRIS/G. Šimac)

Atana Grbić Martinović, nositeljica liste Možemo!:
‘Možemo imati, u ovako predivnoj zemlji, divnu budućnost…’

Atana Grbić Martinović: (foto TRIS/G. Šimac)

Atana Grbić Martinović, dugogodišnja aktivistica u udruzi Eko Zadar i članica ORaHa, nositeljica je liste koalicije Možemo! u 9. izbornoj jedinici. Od 17 lista koji se kandidiraju za ovu golemu izbornu jedinicu samo su dvije žene nositeljice, Atana Grbić Martinović za Možemo! i Ljiljana Geić za listu Demokrati – Hrvatski laburisti – stranka rada. Nikakvo čudo za tu hipertrofiranu i nelogičnu biračku regiju koja obuhvaća cjelovite Ličko-senjsku županiju, Zadarsku županiju, Šibensko-kninsku županiju i dio Splitsko-dalmatinske županije koja je prepolovljena kao sjekirom. U Devetoj su na primjer Kaštela, a ne susjedni Solin i Split, pa Dugopolje, Klis, Lećevica, Marina, Muć, Sinj, Trilj, Trogir, Vrlika… Ipak, s tog su područja kroz povijest poticali neki od naznamenitijih ličnosti iz povijesti Hrvatske, svjetski poznati znanstvenici, pisci, mislioci, umjetnici… itd. U zadnjih par desetljeća je pak to područje gdje HDZ i slični osvajaju najveći broj glasova na izborima, unatoč tome što je rezultat njihove bezidejne vladavine opća društveno-gospodarska zapuštenost, kriminalne afere i nastavak nazadovanja. Može li se, prije nego li bude prekasno, nešto promjeniti?

– Može i mora –  kaže nam kratko Atana Grbić Martinović iz koalicije jezgrovito nazvane –  Možemo! Činjenica kako se žena odlučila ući u tzv. politički ring u toj ‘tvrđavi hadezea’, kako se to kaže, kao i vrlo detaljan i opsežan izborni program koalicije Možemo! dovoljan je razlog za razgovor s Atanom Grbić Martinović.

Atana je diplomirala Filozofski fakultet u Zadru, a od 2003. godine je članica GO Udruge „Eko – Zadar i predsjednica u tri mandata. Voditeljica je brojnih projekata zadužena za projekte o gospodarenju otpadom te članica tima za pisanje nacionalnih iEU projekata, koordinatorica i voditeljica edukativno – kreativnih radionica za predškolski uzrast i niže razrede osnovne škole. Od 2005. do 2009. g. radila je i kao novinarka “Zadarskog lista”, a od 2003. – 2006.  za Međunarodnu mirovnu organizaciju Pax Christie Internacional, u Aachenu i  Benkovcu kao civilna mirovna radnica, voditeljica međunarodnih volontera, PR i voditeljica Ureda.

Atana Grbić Martinović ispod ‘spašenih’ slikovitih billboarda: (foto TRIS/G. Šimac)

Izuzev ekološkim i društvenim aktivizmom, bavi se i drugim kreativnim poslovima: dizajnerica je, voditeljica i vlasnica modne marke “Atana Design”, te je dizajnirala i organizirala 8 modnih revija, od kojih šest samostalnih. Tijekom 2004 završila je Akademie fur Konflikttransformation u Bonnu za zvanja peaceworker i conflikt transformation management.

Intervju smo dogovorili bezkonfliktno, vrlo lako i bez uobičajenih peripetija kada se radi o ‘klasičnim’ samodopadnim hrvatskim političarima.  Kao i većina njezinih kolega s lista koalicije Možemo! s kojima smo imali priliku kontaktirati, ni Atana se nimalo ne uklapa u stereotipe o hrvatskim političarima. Neposredna, prijateljski naklonjena, na pitanja odgovara bez uvijanja i dugog vaganja, u pauzama dok priprema obiteljski ručak u svom slikovitom zadarskom domu, a koji je mahom opremila recikliranim namještajem kojega je restaurirala sama  za vrijeme godišnjih odmore, pitoreksnim velikim billboardima koje je spasila od smetlišta i nizom zanimljivih predmeta kojima je svojim dizajnerskim intervencija udahnula novi život.

Što ju je nagnalo da se aktivnije počne baviti politikom, pitamo…

Atana Grbić Martinović: Država koja se bezobzirno odnosi prema svom bogatstvu je država koja ne funkcionira dobro (foto TRIS/G. Šimac)

Kako je poznato, za 151 mjesto zastupnika u Hrvatskom saboru ovaj se put kandidira preko 2600 kandidata na čak 190 kandidacijskih lista. Većina njih je motivirana lijepom plaćom o 15, 20 i više tisuća kuna za, kao što znamo, u uglavnom gotovo nikakav angažman. Mnogima je Sabor jednako plaćeni putni troškove, naknade za tzv. odvojen život, jeftini obroci u saborskoj menzi… lijepe penzije… i tako dalje. Što je vas motiviralo da uđete u takozvanu utrku za mjesto u Saboru?

Ništa od navedenog mi nije bila motivacija. Motivacija mi je zadnjih dvadeset godina rada na ekološkoj sceni gdje su pomaci mali i spori. U mnogočemu situacija je daleko gora nego prije 20 godina. Kad ispucaš sve mehanizme aktivističkog djelovanja – tada svoj rad doradiš s političkim angažmanom. Što se tiče saborskih plaća smatram da su pretjerane i da ih se treba smanjiti. Gledali smo najčešće praznu sabornicu. S toliko malo dana rada, a toliko puno praznika, tolika plaća, bar u dosadašnjim sazivima Sabora – nezaslužena.

Šovinizam i fundamentalizam desnice prema ženama će im se naplatiti na ovim izborima

Među rijetkim ste ženama-nositeljicama lista. Zapravo, općenito su žene vrlo slabo zastupljene na listama, a pravo je čudo kada je neka k tome i prva na listi. Na primjer, HDZ-ov vođa Plenković je obrazložio manjak žena na njihovim listama napomenom kako je to zato jer su sastavljali pobjedničku listu. Poznato je da vaša koalicija Možemo! i ostali imaju ponajviše žena na svojim listama. Možemo li od Možemo! očekivati nekakav zaokret… Mogu li žene doista dobiti značajniju ulogu na hrvatskoj političkoj sceni? Pokazalo se kako dosadašnja dominantno muška politika, nazovimo je tako, donosi sve gore rezultate po sve nas i državu? Mogu li, recimo to tako, žene spasiti Hrvatsku?

Možemo! na listi ima 75 žena i isto toliko muškaraca. Smatramo da bi o svim bitnim pitanjima podjednako trebaju odlučivati oba spola.Na žalost, vidimo da je danas opet potrebno gubiti vrijeme i energiju za obranu osnovnih ženskih prava, davnih dana stečenih. Desnica koja se na vrlo šovinistički i fundamentalistički način odnosi prema ženi – na ovim izborima mislim da će im se to naplatiti. Pokazivanjem srednjeg prsta i vizualno smo dale do znanja što mislimo kada nam se u naša osnovna prava dira. Snaga i moć je u ženi, a na nama je da ohrabrimo svojim postupcima i ostale žene da se aktivnije počnu baviti politikom. Što nas više bude u vlasti – bolje ćemo se moći boriti za teme koje nas interesiraju.

Atana Grbić Martinović:Država koja se bezobzirno odnosi prema svom bogatstvu je država koja ne funkcionira dobro (foto TRIS/G. Šimac)

Ako žene mogu spasiti Hrvatsku onda bi i vi mogli pomoći ovoj našoj socijalno i ekonomski devastiranoj devetoj izbornoj jedinici. Onaj koji ju je nekoć iskrojio računao je valjda kako će HDZ u njoj zauvijek pobjeđivati. Nije ni bio daleko od istine. Kontinuirana politika uhljebljivanja podobnog glasačkog tijela i s druge strane razorna apatija i izborna apstinencija tihe većine je pokazala da je u pravu. No ako ista politička grupacije nastavi vladati njome, ovi će krajevi srljati u još veću propast, a onda uskoro u njoj više neće biti niti dovoljno glasača za HDZ i satelite. Poznato je kako je Dalmatinska zagora, otoci, Lika… sve praznija. Oni koji su donedavno opstajali i dalje iseljavaju. U 21. stoljeću više nema ni autobusnih linija koje spajaju zaleđe s proibalnim gradovima. Nema ambulanti, škola, vrtića… Gospodarstvo je uništeno, polja neobrađena, istovremeno se devastira jedini resusrs, donekle očuvane prirodne vrednote. Sve je počivalo na krhkom i stihijskom neodrživom turizmu. Što vi kanite napraviti za ovaj kraj i njegove ljude, ako dobijete takvu mogućnost?

Jesmo najveća i samim tim najviše devastirana izborna jedinica. Vjerojatno i zbog toga što je HDZ ovdje na vlasti oduvijek. Pritom su s nama mešetarili bez konkretne vizije. Bez dalekosežnog planiranja. Sve je više izgledno da su im ekonomski interesi bili i ispred svih svetinja u koje se zaklinju. Rezultat takve neodgovorne politike je prazna izborna jedinica, zapuštena polja, apatični i nesretni ljudi… Mi imamo Zeleni plan za sve naše izborne jedinice. Dugoročna vizija Zelenog plana je održivi razvoj suvremene i ekološki osviještene države. Takva Hrvatska, brine o zdravlju i blagostanju svojih građanki, solidarno doprinosi održanju ekološke stabilnosti zajedničkog planeta te prelazi na bezugljičnu ekonomiju. Održavanje stabilne ekonomije koja omogućuje dobru kvalitetu života, jednakost, više slobodnog vremena, osjećaj zajedništva kvalitetno i poticajno obrazovanje, dobro individualno i kolektivno zdravlje, participativnu demokraciju i niz drugih pozitivnih društvenih ishoda. Podupirati ćemo samo ekonomiju koja će ostati unutar obnovljivih kapaciteta ekosustava u kojem živimo.

IX izborna jedinica ujedno trpi i najveću štetu od ekstremnih vremenskih i klimatskih promjena; godinama nam se izmjenjuju suše, poplave, požari, ekstremni vremenski uvjeti, mijenja nam se kompletna vizura grada/mjesta, odumiru nam biljke, životinje, podmorje nam je u proteklih godinu dana osiromašeno za 95% populacije periski. Klimatske promjene su tu i mi ih osjećamo u svom novčaniku, u svom okolišu, na svom „pijatu“. Raskrstiti ćemo s politikama koje klimatske promjene tretiraju kao sektorski problem, izdvojen u nadležnost jednog ministarstva u kojem je pitanje prilagodbe klimatskim promjenama podređeno energetskom biznisu. Nama je stalo da izgradimo društvo otporno na izazove koji su pred nama. U dosta dijelova naše izborne jedinice ljudi nemaju još ni pitku vodu, ni kanalizaciju, ni signal za mobitel. Mi svim stanovnicima IX izborne jedinice moramo omogućiti pristupu osnovnim potrebama za energijom proizvedenom iz vode, vjetra i sunca.

Atana Grbić Martinović: (foto TRIS/G. Šimac)

Država koja se bezobzirno odnosi prema svom bogatstvu je država koja ne funkcionira dobro

Spominjemo okoliš. Vi ste dugogodišnja ekološka aktivistica. U Dalmaciji i Lici bi, s obzirom na more, obale, planine, rijeke, vode, šume i ostalo što treba čuvati jer su jedino jamstvo za kakav-takav gospodarski razvoj, u svakom selu trebala postojati neka zaštitarska ekološka udruga. No baš ih i nema. Ljudi često pasivno gledaju kako se uništava obala, sijeku šume, zagađuju rijeke i tla – i nikome ništa. Ova hrvatska vlada, kao i prethodne, nastavlja sa štetnom antiokolišnom politikom. Primjerice, nakon pokušaja da se ekploatacija nafte i plina provodi na gotovom čitavom Jadranu, sada su to naumili i na kopnu. Čak i i na području Dinarida, u srcu Like, svuda u Dalmaciji. Krše se i lome brda i mahnito postavljaju vjetroelektrane od kojih koristi imaju uglavnom strani investitori kojima pogoduje domaća politička elita. Politika gospodarenja otpadom je i dalje na razini otprije sto godina: planiraju se odlagališta na najosjetljivijim krškim područjima, npr. u Lećevici. Spomenimo i nedavni slučaj zagađenja rijeke Zrmanje, koja je vama blizu. Mogli bi nabrajati u nedogled primjere katastrofalnog odnosa prema okolišu… Što vi vidite kao rješenje ovakvog neodrživog stanja?

Država koja se bezobzirno odnosi prema svom bogatstvu je država koja ne funkcionira dobro. Kada bi na čelnim mjestima sjedili ljudi koji prepoznaju blaga koja nam država ima, te imali viziju o potrebi očuvanja istog – bilo bi nam bolje. Trenutno to, uglavnom, nije slučaj. Zadnji nam je čas da naša prirodna dobra; naše vode, šume, more, obala i tlo zaštitimo od daljnje privatizacije i neodržive eksploatacije. Vladajući koji su do sad vodi Hrvatsku crpili su maksimalno sve naše resurse. Zapravo ćemo tek ulaskom u Sabor moći saznati kakva je situacija u Hrvatskim šumama i Hrvatskim vodama. Dosadašnja kombinaciju nemara za javni interes i neznanja kako upravljati razvojem u interesu svog stanovništva dovelo nas je do nepovratne devastacije najvrjednijih resursa. Mada smo zemlja s najraznolikijim ekosustavom, loše s našim bogatstvom gospodarimo. Prioritet nam je kroz naredni mandat očuvati obalno područje od daljnje devastacije. Kroz sistem naplate kazni i kontrolom rada državnih inspekcija lakše ćemo preostale resurse zaštititi. Voda nam je posebno bitna; i njena zaštita i pametnije upravljanje njome. Čista i dostupna pitka voda je univerzalno ljudsko pravo. Gospodarenjem otpada u Hrvatskoj veliki nas se broj iz Možemo! bavi preko 20 godina. Taj posao je uglavnom frustrirajući jer se nije napravilo skoro pa ništa što smo se kao država obvezali napraviti. Sve EU zemlje napravile su više od nas. Ako tome pridodamo neodgovorne sugrađane koji otpad bacaju po šumama i gorama, državu koja takve počinitelje ne sankcionira, mornara koji na trajektu baca čik u more, mlade koji nakon pijančevanja ne pokupe svoje boce i kese, velike zagađivače koji ne plaćaju kazne itd. itd – onda imamo sav ovaj nered koji imamo.

Potrebno je i više edukacije jer zaista postoje ljudi kojima nije jasno kako sav otpad koji bacimo tamo gdje mu nije mjesto – na ovaj ili onaj način vratit će nam se u organizam; vodom, zrakom, hranom… Dakle spoj kazni i edukacija pokazao se najučinkovitiji. Uz sve to i puno osobnog primjera; ako si pušač pazi gdje ćeš čik odložiti, ako si renovirao kupatilo traži potvrdu da je građevinski otpad odložen na odlagalište, ako si načelnik ili učitelj organiziraj akciju čišćenja… Primjera je stotine svaki dan. Svaki naš odlazak u planinu ili plažu, prilika je da napunimo bar vrećicu otpada. Slažem se da otpad nije vaš, ali naša je i planina i plaža. Pozitivni primjeri su akceleratori. U sekundi niste više pojedinac/ka koja skuplja otpad po plaži, već vas ima par, drugi mjesec desetak i tako se brojke množe… Postoje i pozitivni primjeri, rijetki mada ih ima, gdje je lokalna uprava preuzela inicijativu i uložila napor u čist okoliš i odvojeno sakupljanje i recikliranje. 

Zalagati ćemo se i za drastično smanjenje proizvodnje otpada regulativama vezanim uz nepotrebnu ambalažu, mjerama poticanja ponovne upotrebe kroz oporabne centre te naglasak na recikliranju i kompostiranju… Zalagati ćemo se za zabranu jednokratne plastike i smanjenje ambalažnog otpada te stvaranje zakonskog okvira koji potiče smanjenje stvaranja otpadan te recikliranje na kućnom pragu. Rješenja je puno, neka nisu ni skupa već zahtijevaju samo malo vašeg osobnog angažmana. Uz zelene tehnologije, pametno gospodarenje i promptnu prilagodbu – naredne četiri godine biti će ključne. Ukoliko ne izađete na birališta, ili odaberete dosadašnju garnituru, garantiram da će nas na slijedećim izborima biti još manje, biti ćemo još više osiromašeni i obeshrabljeni.

Atana Grbić Martinović: ‘Ja sam za velike kazne zagađivača i devastatora’(foto TRIS/G. Šimac)

‘Ja sam za velike kazne zagađivača i devastatora’

U nekim svojim javnim istupima dotakli ste se potencijala ekološkog poljodjelstva i stočarstva koje bi moglo biti jedno od najvažnijih gospodarskih aduta ovih krajeva. Spomenuli ste i kako je i nedavna koronakriza iznova ukazala na maćehinski odnos vlasti prema proizvodnji domaće hrane. Tržnice su zatvarane, a ljudi su bili prisiljeni kupovati namirnice iz uvoza, u epidemiološki rizičnijim uvjetima. Rijetki preostali domaći poljoprivrednici su ostali bez mogućnosti prodaje svojih proizvoda. No i bez korone je odavno jasno kako se nastavlja s takvom samoubilačkom politikom, a jer se pokazalo kako bi u uvjetima dugotrajnije krize nalik ovoj nedavnoj žitelji ovih krajeva naišli na ozbiljne poteškoće s nabavkom hrane. U međuvremenu, sustav poticaja poljoprivrede pokazao se nedostižan ili pak neučinkovit i nepoticajan za one kojima bi takvi poticaji doista trebali. Mnogi upozoravaju na kriminal u sustavu poticaja pri čemu ih dobivaju podobni koji nisu ni imali namjeru baviti se stočarstvom i uzgojom hrane. Kako iskrčiti i preorati tu šikaru, da tako kažem, neodgovorne i štetne poljoprivredne politike? Nedavno ste kazali kako ćete se u Saboru zalagati za dostojanstvo naših poljoprivrednika i za zelenu javnu nabavu. Rekli ste i kako će se svi naši dječji vrtići, škole, bolnice, studenske menze opskrbljivati lokalno proizvedenom hranom…

Zelena javna nabava cilj nam je u narednom mandatu. Tražiti ćemo da se u sve natječaje ugrađuju kriteriji kvalitete uzgoja i kriteriji blizine (smanjenje transporta), čime se prednost daje lokalnim proizvodima. Kriza izazvana aktualnom pandemijom, više nego ikad, ogolila je naše probleme. Da bi se naša zemlja mogla dalje razvijati bez straha od vanjskih utjecaja, iznimno je važno osigurati energetsku i prehrambenu neovisnost. Hrvatska proizvodi svega 50% potrebne hrane, dok IX. izborna jedinica obiluje plodnim poljima, čistim morem te još uvijek nezagađenom vodom. Uz dobro gospodarenje moguće je osigurati prehrambenu neovisnost, možemo proizvodi dovoljno hrane i pića za sve naše potrebe. Kroz zelenu javnu nabavu svu hranu i piće otkupljivati ćemo prvenstveno od naših domaćih poljoprivrednika, za snabdijevanje naših vrtića, škola, domova umirovljenika, bolnica… Zelena javna nabava vratit će dostojanstvo našim poljoprivrednicima i osigurat će im kontinuiranu zaradu.

Izboriti ćemo se za razvoj organske poljoprivrede… porezno ćemo rasteretiti male i srednje tvrtke u prehrambenoj industriji i investirati u njih u svrhu razvoja organske proizvodnje robe s dodanom vrijednošću. Poljoprivredno – prehrambeni sektor u domaćem BDP-u čini udio od gotovo 15%, a to govori o njegovoj važnosti za domaće gospodarstvo. Naši OPG – i čine 96,8% svih poljoprivrednika i koriste 76,1% obradivih poljoprivrednih površina. Jedan od naših prioriteta promjena je strukture poljoprivredne proizvodnje i stvaranje poljoprivredno – prehrambene bioekonomije, za što su ključna ulaganja u agroekološke mjere i organsku poljoprivredu te istraživanje, razvoj i inovacije u području bioekonomije. Povećat ćemo transparentnost u dodjeli poticaja za ekološku poljoprivredu uz osiguravanje prava prvenstva pri najmu državnog poljoprivrednog zemljišta za tu namjenu. Zahvaljujući našim prirodnim karakteristikama, tradiciji i znanju, Hrvatska u sektoru poljoprivrede, može dosegnuti nivo proizvodnje dovoljan za sve naše potrebe. Na taj način ćemo smanjiti ovisnost o uvozu, a jačati našeg poljoprivrednika. To je onda siguran put ka prehrambenoj neovisnosti.

Atana Grbić Martinović: Hrvatska proizvodi svega 50% potrebne hrane, dok IX. izborna jedinica obiluje plodnim poljima, čistim morem te još uvijek nezagađenom vodom. (foto TRIS/G. Šimac)

Ostanimo na ekološkoj problematici. Kako biste riješili konstantnu i bezobzirnu devastaciju obalne crte, najčešće za potrebe primitivnih privatnih interesa? Kako spriječiti sustavnu zlouporabu pomorskog dobra? Kako natjerati mjerodavne inspekcijske službe, pa potom i druge u sustavu.. da takve slučajeve na vrijeme spriječe, a počinitelje kazne ozbiljnim kaznama? Kako povećati svijest ljudi? Kako objasniti da je besmisleno bacati smeće u prirodu, a počinitelje sankcionirati? Kako povećati svijest o tome kako je borba za očuvanje zdrave životne sredine gotovo jednako važna kao i nedavna borba i obrana od agresora u ratu. Jesu li rješenja drastičnije kazne? Češće kontrole u službama koje izdaju dozvole štetnim projektima? Uvođenje obaveznog obrazovanja o ekologiji u vrtiće i škole? Što mislite o aktualnom ministru zaštite okoliša koji se bavi samo afirmacijom i lobiranjem za po okoliš najštetnije energetske projekte?

Ja sam za kazne. Za velike kazne. Za javno prozivanje zagađivača, devastatora, bez obzira da li je riječ o malom ili velikom „igraču“. Već sam spominjala edukaciju koja mora krenuti od vrtića, i kontinuirano je imati kroz više predmeta do kraja školovanja te nakon institucionalnog obrazovanja – kroz cjeloživotno obrazovanje. Danas nemate opravdanje za ne učenje novih saznanja o svim temama kojima možemo doprinositi povećanju kvalitete života. Permakultura, kompostiranje, malčiranje, oporaba otpada, recikliranje, zero waste pokret i još štošta drugog – svatko od nas može pronaći potrebno znanje na internetu, u knjižnici, u lokalnim ekološkim organizacijama. Aktualni ministar nije ministar zaštite okoliša, već suprotno. Od najma suludo skupe zgrade za urede svog ministarstva, već je bilo jasno kakvu će politiku voditi. Zaštita okoliša mu nije primarna – vidimo iz svih godina i svih poteza njegova mandata.

‘Možemo imati, u ovako predivnoj zemlji, divnu budućnost…’

Premda ste dijelom već odgovorili na srodna pitanja, upitat ću vas ipak što mislite što treba poduzeti za gospodarski, socijalni, natalitetni i svakovrsni oporavak ovih krajeva? Što bi trebalo učiniti? Kakvom vidite budućnost Like, Dalmacije…?

Sad kad nam je balon turizma pukao možemo se okrenuti u smjeru zelene energije i zelenih radnih mjesta. Potrebno je povećati proizvodnju hrane i smanjiti količinu korištenja pesticida. Potrebno je preći s masovnog turizma na turizam povezan s organskom poljoprivredom. Potrebno je ulagati u startupove zadrugarskog tipa, u energestske zadruge. Možemo imati, u ovako predivnoj zemlji divnu budućnost. Možemo imati Liku i Ravne kotare koji bi pola Hrvatske mogla hraniti. Naš Zeleni plan obuhvaća i Zeleno gospodarstvo i Zelenu industrijalizaciju a sve je to put ka Zelenoj transformaciji. Prehrambena neovisnost može se dogoditi tek kada budemo transformirali postojeći sustav poticaja u poljoprivredi, te kad on postane transparentniji. Poticati ćemo umrežavanje i stvaranje zadruga te već spomenuta zelena javna nabava dovoljno je mehanizama da u naredne četiri godine ostvarimo značajne rezultate. Hrvatska će u narednom periodu morati preći na post ugljičnu ekonomiju. Morati ćemo obnovljive izvore energije prilagoditi malom čovjeku. Ugradnja solarnih panela treba postati svima dostupna. Najbolje će biti ukoliko sami sebi solarne panele i vjetro turbine i proizvodimo. Hrvatska ima znanja i infrastrukture da mi to možemo, a ne da uvozimo iz Kine.

Atana Grbić Martinović: Mi u Možemo! nemamo dosijee, nemamo cimere iz Remetinca, nemamo „ćaće koji znaju čovika“(foto TRIS/G. Šimac)

Kako je vidljivo po nekim anketama, vaša koalicija je sve popularnija, valjda zato što su na vašim listama uglavnom ljudi koji ulaze neokaljani u politiku, koji se njome do sada nisu aktivno bavili niti im je ‘zanimanje’, ljudi koji iza sebe nemaju optužnice i afere, boravke u pritvorima zbog krađe, korupcije i slično. Vaše kolege su stručnjaci, uglavnom priznati u svojim profesijama i zanimanjima, a u politiku ulaze, kako ističu, ne bi li utjecali i spriječili negativne politike. Takozvane velike stranke koji su se donedavno s vama izrugivali i podcjenjivali vaš utjecaj, sada pomalo mijenjaju ploču. HDZ-ov čelnik Plenković je o vama govorio s visoka, nazivajući vas ‘aktivistima’, jer valjda u njegovom vrijednosnom sustavu takve smatra ‘luzerima’. On očito ne smatra kako ljudi koji svoje slobodno vrijeme, znanje i osobna sredstva nesebično ulažu u borbi za opće dobro upravo protiv štetnih politika vladajućih zaslužuju poštovanje, a ne podsmijeh. U Hrvatskoj je opća percepcija političara kao osobe koji se time bavi radi brojnih osobnih privilegija, a ne radi ostvarenja mogućnosti za djelovanje na dobrobit zajednice. Čini se da se to ipak pomalo mijenja, te kako će brojni glasači, sudeći prema reakcijama u javnom prostoru i na društvenim mrežama, tražiti neke druge svježe ljude, a jer im je dosta onih koji vladaju desetljećima te su ogrezli u korupciji i kriminalu ili onih koji oporbi godinama šute i ne reagiraju. Kakav vi rezultat očekujete na izborima?

Neki dan na sučeljavanju bili smo svjedoci Plenkovićevog, od učitelja mu Sanadera, neviđenog bahatluka. Ne volim tako nadmeni oblik komunikacije. Za moj ukus pretestosteronski, a bez konkretnih ciljeva, planova. Floskula za floskulom, parola za parolom. Ljudi su to mogli „pušiti“ dosta dugo, neki zbog straha, a neki zbog korupcije i nepotizma u koji su upleteni. Međutim danas nas ima, više nego ikada, onih kojima je gadno to slušati i gledati. Mi u Možemo! nemamo dosijee, nemamo cimere iz Remetinca, nemamo „ćaće koji znaju čovika“. Sve što smo stekli, stekli smo svojim radom i svojim znanjem. Mi ne vozimo limuzine, ne moramo imati bodygardove, mi smo skupina ljudi koja voli ovu zemlju i koja želi da nam svima bude bolje. Dosadilo nam je čekati da se nešto promjeni, ili da netko to promijeni. Mi smo ti koji mijenjamo već desetljećima, a sad smo okupljeni da možemo promijeniti sve na što smo se do sad bunili. Sabor više nikad neće izgledati kao što je izgledao do sad!

‘Hrvatskom može upravljati onoliko ljudi koliko i u gradskoj upravi npr. Milana’

Što mislite o tome da Hrvatska i dalje ima 555 jedinica lokalne samouprave i to 428 općina, 127 gradova te 20 županija. Smatrate li kako je potreban drukčiji preustroj? Prije neki dan sam pogledao program vaše koalicije i uočio, kako se radi o doista detaljno razrađenim mjerama o svim područjima društva, pa tako i ustroja uprave. Uočio sam kako se ne radi o pukom copy-paste dokumentu s besmislenim obećanjima, a s kakvima većina stranaka maltretira već desetljećima. U programu sam naišao i na tvrdnju kako aktualno stanje teritorijalne rascjepkanosti ne omogućuje adekvatnu razinu resursa i kapaciteta potrebnih za upravljanje razvojem i pružanje kvalitetnih javnih usluga građankama. Ističe se i kako smanjenje broja jedinica samo po sebi nije cilj, ali će zasigurno biti rezultat takve reforme…

Itekako ćemo se pozabaviti reformom javne uprave. Preskup i neučinkovit državni aparat koji nas sve cica. Nas je manje nego 4,2 milijuna, stanovnika. To je veličina jednog grada u EU. Dakle nama treba cca ljudi koliko i u gradskoj upravi… npr. Milana. Djelatnicima u tom skupom aparatu više nego ikad ranije je jasno da će se, ako ne kroz ovaj, onda zasigurno kroz naredni mandat to radikalno promijeniti. Predlažem im da se počnu pripremati za osnivanje svojih poduzeća, firmi, OPG–a, ateljea ili već onoga što vole raditi.

Atana Grbić Martinović: Berlin je pun Zadrana, Zagreb pun Zadrana… Ono malo Zadrana što prezimi u Zadru – izlazi u Šibenik(foto TRIS/G. Šimac)

Što mislite o kulturnom životu 9. izborne jedinice? U ne-ljetnom razdoblju u većini gradova gotovo i da nema važnijih kulturnih zbivanja. Nema ni kazališnih predstava, ni koncerata. Ili su iznimno rijetki. Mladi u Zadru, Šibeniku… primorani su se zabavljati po kafićima u kojima je prisutan najgori glazbeni šund, cajke i slično? O manjim naseljima i da se ne govori. U Šibeniku već dva desetljeća nema kinodvorane, a u zadnjih šest mjeseci niti multpleksa u lokalnom šoping centru. Ako se išta i događa onda je to ljeti na nekolicini festivala koji srećom odskaču od kulturno glazbenog primitivizma, najviše zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca… Što kažete na sustavnu dekulturizaciju ovih prostora?

Volim kulturu, a ponajviše ples. Postoji cijeli niz pojedinaca na izvaninstitucionalnoj kulturnoj sceni koji se desetljećima trude, proizvode programe i tako nas sve oplemenjuju. Mogli bi imati svega puno više kada bi „vladajući“ imali sluha za to. Međutim vidimo da je briga o kulturi kontinuirano nedostatna. Ujedno i nebriga o mladima dovela je danas do mladih koje ili nije briga ili im se „neda“. Ukoliko im ništa ne pružaš – ne možeš ni očekivati drugačiji rezultat. Ništa im se niti ne nudi. Našim samodoprinosima smo u bivšem sistemu izgradili domove mladih, društvene domove… Danas su ili zapušteni ili oteti. Mladi mogu doma igrati igrice ili, ako za to imaju para izlaziti po kafićima. Naravno da odlaze, i da ih se pola ne želi vratiti. Berlin je pun Zadrana, Zagreb pun Zadrana… Ono malo Zadrana što prezimi u Zadru – izlazi u Šibenik. Kada se u tom moru apatiije prepozna pojedinac ili pojedinka s imalo aktivističkog duha – njegujemo i supportamo sa svim našim znanjima i resursima. Mladi su nam bogatstvo, a na nama je da im napokon stvorimo selo/grad/zemlju gdje će voljeti živjeti ostati.

‘Odite glasati za nas koji Možemo!’

Obično ovakvi intervjui završavaju otprilike s ovakvim pitanjem: što biste za kraj poručili svojim, odnosno svim biračima u 9. izbornoj jedinici, odnosno građanima Hrvatske?

Izađite i glasajte. Vaše odluke će vam utjecati na vašu budućnost. Svjedoci smo da nam nikako nije dovoljno dobro od početka i osamostaljenja. Prvo smo čekali da prođe rat, pa nas je satrala pretvorba i privatizacija, pa nas je korupcija pokopala, zatukla, potom stihijski turizam, devastacija prirodnih bogatstava… Možemo odabrati jedinu zeleno lijevu političku opciju na ovim izborima. Teme kao što su borba protiv klimatskih promjena i zaštita okoliša trebaju postati okosnica za donošenje svih zakona i planova. U Saboru ćemo započeti procese prilagodbu klimatskim promjenama i zaštiti okoliša. Naš zeleni plan obnove gospodarstva koji otvara nova zelena radna mjesta. Ukoliko ukupni prosječni porast temperature ne zadržimo ispod granice od 1,5°C u razdoblju kraćem od 10 godina, klimatske će promjene preći točku nakon koje nema povratka, prijeteći opstanku svijeta kakvog poznajemo. Porast prosječne globalne temperature preko 1,5°C za područje Hrvatske znači i do dvostruko viši prosječni porast temperature te suše i požare, uz porast razine mora u priobalju, i izmjenu ekstremnih oborina (poplave) i suša na kontinentu. Napravimo danas sve što možemo kako bi naredni period ublažili. Za početak možete sjemenje domaće nabaviti, bilje posaditi, zimnicu napraviti, pripremiti se na jedan zanimljivi period…

A u nedjelju odite glasati za nas koji Možemo! listu broj 3…

Atana Grbić Martinović s teglama ušećerenih višanja maraški (foto TRIS/G. Šimac)

 

Tags: , , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI