Neovisni novinarski portal
8.7.2020.
oslobađanje zbilje
Marko Vučetić (foto Tris/G. Šimac)

Ne biti na strani silovanih, znači biti na strani silovatelja; biti na strani tzv. NDH, znači ne biti na strani RH!

Marko Vučetić (foto Tris/G. Šimac)

Parlamentarni izbori u nezrelim demokracijama u manjoj mjeri su dio političke stvarnosti, a u većoj dio neprevladane i za realnost ubojite metafizike. Mi, najkraće rečeno, na predstojećim izborima ne biramo kakve će nam biti javne politike i javni život, nego se nadmećemo oko izvanjštenja metafizičkog lika naše, za demokraciju, ali i štošta drugo, nezrele nutrine. Zrela politička bića u stanju su distingvirati vlastitu osobnost od političkih potreba javnog života.

Nezrela bića, naprotiv, ništa ne razlikuju, pa u tom predsvjesnom stanju, koje je ujedno i predpolitičko, misle da su oni država, da je razina njihovog mišljenja vrhunac političke misli i da su, u tom božanskom stanju svetih neznalica, upravo oni pozvani, baš kao svako drugo božanstvo, svima drugima određivati kakvim životom trebaju živjeti ili, ako to ne prihvaćaju, kakvom smrću trebaju umirati.

Sasvim je razumljivo da je život koji oni propagiraju život predpolitičkog ratnog stanja, kao i da je smrt kojom neposlušne osuđuju, prava politička smrt ili smrt prave i istinske politike. Politika se otkriva u sadržaju koji nije osoban, koji je logičan, jer proizlazi iz uma i potreba društva u točno određenom vremenu. Taj sadržaj uma, snagom zrelih političkih procesa, postaje zakon, zakon se nastanjuje u institucijama, a institucije, potom, mijenjaju djelovanje pojedinaca koji iz sebe samih nikada ne bi djelovali onako kako im zakon propisuje, ali zbog straha od sankcija ili nemogućnosti da konzumiraju benefite propisane zakonom, djeluju upravo onako kako je to zakonom propisano.

U metafizičkoj negaciji politike, zakoni su nebitni, bitna je volja onih koji se bore za opstojnost vlastite nutrine kao političkog programa. Takve ćete lako prepoznati. Oni se nalaze na izbornim listama, ali i na oglasnim pločama hrvatskih sudova ili u policijskim i istražnim analima. Metafizička bića nastupaju kao političari jer ne žele biti osumnjičenici, okrivljenici i optuženici. Oni znaju da je metafizika jača od svih policajca, državnih odvjetnika i sudaca, oni se, upravo zato što se zalažu za opstanak metafizičke negacije države kao političke stvarnosti, nalaze na listama onih političkih opcija koje su prije i iznad svih institucija, zato što to nisu institucije, nego bolni privid držanja u pokornosti svih onih koji nisu pristaše takve metafizike.

Jasno je da u metafizičkoj negaciji države ne postoje policajci koji će temeljito istražiti, kao ni državni odvjetnici koji će suvislo sastaviti optužnicu, ali ni suci koji će osuditi nekoga tko se nalazi na stranačkoj listi metafizičke opcije koja negira političku opstojnost i državi oduzima državnost, a građanima sigurnost javnog života. Mi ne izlazimo na birališta da bi birali politiku, ali, upravo zato, na birališta moramo izaći, da bismo suzbili i oduzeli snagu metafizičkoj negaciji države ili, religijskim rječnikom rečeno, zla koje oduzima dobrotu javnog života i dobrotu javnom životu. Možemo biti slobodni na pojedinačnoj razini, kao i na razini primarnih društvenih zajednica koje ovise o našim pojedinačnim, osobnim izborima, ali ako nismo slobodni u javnom životu, ne živimo stvarnost slobode nego očaj progonjenih bića.

Zar nismo svi proganjani kada, neovisno o tome jesmo li „srpske žene i djeca“, u javnosti susrećemo da ćemo, zbog tog identiteta, biti silovani? Zar nismo svi proganjani zbog toga što nisu osuđeni silovatelji hrvatskih žena i djece, neovisno o tome jesmo li hrvatske žene i djeca, još iz doba Domovinskog rata? Zar nismo svi proganjani tezom zabranjivanja prava na prekid trudnoće silovanim ženama, neovisno o tome jesmo li silovane žene? Zar nismo svi proganjani vječitim metafizičkim odjekom povijesnih zločina koji su sadržani u perverznoj konverziji patologije u estetiku, a što je kulminiralo ovih dana odlukom Visokog prekršajnog suda koji doživljava emocionalnu ekstazu kada Thompson uzvikne „Za dom spremni“?

Ako zbog navedenog, ali i mnogo toga nenavedenog, nismo proganjani, onda smo progonitelji. Ne biti na strani silovanih, znači biti na strani silovatelja. To je jednostavno tako.

Biti na strani tzv. NDH, znači ne biti na strani Republike Hrvatske. To je jednostavno tako. Ne biti na strani politike, znači biti na strani metafizike. Ili, da budem brutalno jasan, mi na ovim izborima biramo hoće li nas nekažnjeno ubijati, pljačkati silovati ili ćemo biti zaštićeni i sigurni u javnom životu. Ako smatrate da je ovo prebrutalno, pogledajte tko je sve na slobodi, a tko još u patnji i očaju očekuje pravdu od države koje nema i institucija koje ne postoje.

Konačno, možemo postaviti sljedeće pitanje: kako ćemo prepoznati metafizička bića u politici? Jednostavno, njima njihovo sada služi kako bi bježali od vlastite prošlosti. Oni umjesto istine koriste uvjeravanja, a umjesto političkog govora, koriste moralne prosudbe kojima uzvisuju sebe i unizuju druge. Zar silovatelji, ubojice i pljačkaši ne dijele isti „moral“?

Jasno je da dijele, jer je njihova djelatnost upravo djelatnost unižavanja, ponižavanja i oduzimanja dostojanstva.

Marko Vučetić (foto Tris/G. Šimac)

Tags:

VEZANE VIJESTI