Neovisni novinarski portal
30.9.2020.
MEDIJI / POLITIKA / sindikatdžije
Vilim Ribić ( ponovo ) kod Stankovića u Nu2: Nadmenog sindikalistu uz nedjeljni ručak može nam servirati amo netko tko nam ne želi dobro, ili mu je gost u zadnji trenutak otkazao…

Vilim Ribić ( ponovo ) kod Stankovića u Nu2:
Nadmenog sindikalistu uz nedjeljni ručak može nam servirati amo netko tko nam ne želi dobro, ili mu je gost u zadnji trenutak otkazao…

Vilim Ribić. Opet na HRT-u. U prime timeu, gost kod Aleksandra Stankovića u “Nedjeljom u 2”. Iritantna je već i sama činjenica da je taj nadmeni sindikalist, koji jedva stane u svoju ambalažu, u ovom teškom vremenu tako važan hrvatskim građanima da mu javni informativni servis ( HRT ) daje takav medijski prostor i takav publicitet. Zašto je uopće pozvan Vilim Ribić ove nedjelje u HTV-ovu emisiju Nu2? Da nam objašnjava što jesu, a što nisu uhljebi, zašto se plaće u javnom sektoru, ni pod razno, pa ni iz solidarnosti, ne smiju rezati, makar je hrvatska ekonomija na koljenima? Ili da napokon Stanković iz njega izvuče podatak o visini njegove sindikalne plaće? Možda da objasni publicumu po čemu je to primjereno da se jedan sindikalni lider vozi u business klasi…

Ribić spada u onu kategoriju ljudi koja povazda hoće biti u centru pažnje, čija je svaka kao u kamenu zapisana, kojemu se ni u čemu ne može parirati i koji na svaku, po njega nezgodnu, da ne kažemo neugodnu, primjedbu, skače kao oparen. Naravski, nije drugačije bilo ni ovog puta.

Zašto je Ribićeva plaća- tajna?!

Predsjednik Matice nezavisnih sindikata i glavni tajnik Sindikata znanosti i visokog obrazovanja mrzi kad ga nazivaju uhljebom, jer, ma koliko da je riječ o floskuli, kad se ona sustavno ponavlja, za mnoge koji je slušaju, postaje čista istina. A otkud bi on, sindikalni pregalac s tri desetljeća predsjedničkog staža u sindikatu, bio uhljeb?! Pa cijeli je svoj život posvetio sindikalnoj borbi, sve za radnička prava, za pravdu i pravednost, ništa za osobni interes…Kaj god!

Ribić živi u sindikalnom stanu, i kako voli naglasiti- uredno za njega plaća stanarinu ( ta, zar bi još i stanarinu trebao plaćati sindikat??? ), ima službeno vozilo na raspolaganju i plaću od x kuna, koju javno nije želio otkriti jer poštuje dogovor među sindikatima da o tome ne govore jer se taj podatak zloupotrebljava. Zanimljivo, 2011. u istoj je emisiji, kod istog Ace Stankovića, taj isti Vilim Ribić, na isto pitanje o visini plaće koje mu je tada uputio jedan gledatelj, izjavio da ima 13 tisuća kuna mjesečno ( dok je Stanković naveo plaću od 11.400 kuna). Tijekom proteklih godina, pa i u vrijeme nedavnog štrajka prosvjetara, na tu je vječito intrigantnu temu uzvraćao uvjetnom rečenicom: kad urednici na nacionalnim televizijama kažu kolike su njihove plaće, kazat ću i ja kolika je moja!

Da se zaustavio samo na urednicima javne televizije čiji se zaposlenici financiraju javnim novcem ( pretplatom građana i državnim dotacijama) ta bi njegova “dosjetka” još i imala nekog smisla, ali otkud Ribiću pravo da proziva zbog plaća urednike nacionalnih televizija koje su u privatnom vlasništvu?Ovog puta plaću je zatajio radi “višeg sindikalnog interesa”… A onima kojima smeta, koje iritira svojom prepotencijom i bahatošću, izvijestio je da će za godinu i pol dana u zasluženu mirovinu i da će sindikalni prostor osloboditi svoje osobnosti. No, o tom, potom, vidjet ćemo što će biti kad se sve vrijeme ovog svijeta otvori pred friško umirovljenim Ribićem koji od svog lika u ogledalu voli više samo svoj lik na TV-u… A nekoć je čak i radio na Televiziji Zagreb s koje je, kako je rekao, otišao ” jer sam imao dojam da se sve što radim cenzurira” .

Čovjek “bez mrlje” ( zar ima takvih ?)

I tako je dospio među sindikaliste koji koriste, nimalo sindikalno, business klasu na putovanjima. Ali, tako govore samo oni, kazao je danas kod Stankovića, koji pod svaku cijenu žele naći neku mrlju onome tko je nema, nekomu tko već trideset godina pobjeđuje. Diskreditiranje business klasom smatra nebuloznim i potpuno neopravdanim, jer, sam nikad ne bi na trošak poreznih obveznika ili članova sindikata putovao business klasom, ali ako je plaćena svima s kojima je putovao, normalno je da je i njemu. Uzgred, javna percepcija o njemu potpuno je suprotna onomu što on uistinu jest. A najzaslužniji su za tu percepciju privatni mediji koji mu oponiraju zato što se bori za povećanje plaća svojih članova, a privatni poduzetnici koji vode medije, u strahu da će to povećanje plaća ići na njihov trošak, nastoje ga na sve načine ocrniti.

Žestoko se protivi smanjivanju plaća u javnom sektoru u ime solidarnosti u doba koronakrize, jer je to, kazao je, kontraproduktivno, vodi izravno smanjivanju potrošnje, a u finalu to dovodi do sloma ekonomije. Štoviše, Ribić smatra da je rezanje plaća u javnom sektoru štetno čak i za onih 27 tisuća ljudi koji su zbog pandemije koronavirusa ostali bez posla, jer se to reflektira na potrošnju , radi čega nijedna država u Europi ne smanjuje plaće. Naprotiv, Britanci i Amerikanci svojim punoljetnim građanima u krizna vremena distribuiraju tzv. helikopterski novac kako bi se održala potražnja i kako bi se trošilo. Ali, kad država više ne bude u stanju zaduživati se da bi servisirala svoje potrebe, sindikati će biti solidarni i podržat će rezanje plaća.

Ne prihvaća Ribić ni tvrdnje da je javni sektor preglomazan. Njegova je formulacija da je dio javnog sektora neefikasan, a to se ponajprije donosi na lokalnu samoupravu koju, kaže, treba reformirati.

Ribić bio i – ostao

Podatke o bujanju birokracije s 249 tisuća 2011., na čak 346 tisuća zaposlenih danas, nazvao je neistinitom, te izjavio, pozivajući se na podatke Eurostata, da je kod nas svaki peti građanin zaposlen u javnom sektoru, dok je u Europi svaki četvrti abonent javnog novca. Protivi se i uspoređivanju plaća u javnom i realnom sektoru, jer, to je, kaže, neusporedivo, s obzirom da je u javnom sektoru preko 80 posto zaposlenih s VSS-om, a u privatnom ( realnom ) sektoru su mahom sa srednjom ili čak i bez nje.

Ribić bio i ostao. Svi drugi su u krivu, samo je Vilim Ribić u pravu. Nevjerojatna je lakoća njegova osporavanja znanstvenika i kritičara s kojima ne dijeli ista stajališta, baš kao što je nevjerojatna i osionost s kojom brani svoja. Sasvim sigurno je jedno: Ribić ovim javnim istupom nimalo nije pomogao ni sebi, ni onima koje, navodno,  zastupa. Samo je dodatno pojačao odium spram svoje prgave, uvijeksamupravu naravi i otpor prema sindikatima, uhljebima i preplaćenim parazitima u javnom sektoru koji rade na štetu onih koji u tom istom sektoru časno, kompetentno i vrijedno obavljaju svoj posao. Možda se Ribić ukazao kod Stankovića kao alternacija gostu koji je u zadnji trenutak otkazao, a možda je uistinu bio i prvi izbor HTV-ovog urednika. Kako bilo, već odavno smo predozirani “ribićima” i uz nedjeljni ručak nam ih mogu servirati samo oni koji nam ne žele dobro…

Tags: , , ,

VEZANE VIJESTI