Neovisni novinarski portal
5.8.2020.
DJEČICA / PRAVA ZA LJUDE / zdravlje
Ilustracija (foto Savez društava Naša djeca)

Udruga Ardura alarmira na korona-zabrane posjeta dječici u bolnici:
Dijete mora ostvarivati pravo na roditelja za vrijeme bolničkog liječenja!

Ilustracija (foto Savez društava Naša djeca)

Nakon niza nemilih događaja na koje su javno upozorile majke novorođenčadi, dojenčadi i malodobne djece koja su u posljednje vrijeme zbog zdravstvenih problema morala biti primljena na bolničko liječenje, reagirala je i šibenska udruga Ardura koja se inače bavi psihosocijalnim, preventivnim i tretmanskim radom. Naime, više majki (i) djece je proživjelo ili proživljava teške trenutke zbog toga jer se u nekim bolnicama, pravadajući to epidemijom covid-a-19 bolesti, posve zabranili majkama čak i kratke posjete svojoj bolesnoj djeci. Posebno šokantni (za oboje) su slučajevi razdvajanja majki i dječice koje su navršile tek nekoliko mjeseci, ističe se. Dakle, kako se tvrdi, ne samo da nije bio dopušten cjelodnevni ili poludnevni boravak majci uz bolesnu 8-mjesečnu bebu, nego je u nekim slučajevima zabranjeno čak i susret ‘preko stakla’.

Majka i dijete

-Moja bebica je danas morala ostati u bolnici… danas je napunila 8 mj. Po novoj odluci Stožera sve majke koje ne doje ne mogu ostati uz svoje bebice, čak ih niti posjećivati, niti vidjeti kroz staklo….sve zbog Corone! Ja samo zelim biti uz svoju bebicu! Moja bebica plače u bolnici bez mene a mi doma plačemo bez nje! Volim te srećo moja najveća! – uz ostalo je napisala u svojoj objavi na društvenim mrežama jedna očajna majka, a što je izazvalo široku raspravu i ogorčenje javnosti.

Stoga je Udruga Ardura poslala pismo pučkoj pravobraniteljici za djecu, Ministarstvu zdravstva, Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, te medijima, kojega prenosimo u cijelosti u nastavku:

PREDMET: Zaštita prava djece koja borave u bolnici u doba pandemije

Poštovana/i,

obraćamo Vam se kao stručnjaci s područja humanističkih znanosti, aktivisti i roditelji. Svrha ovog dopisa je upoznati Vas s, po našem mišljenju, nepotrebnom i opasnom praksom koja se pojavljuje na pedijatrijskim i ginekološkim odjelima bolnica. Naime, suprotno svim važećim stručnim spoznajama, smjernicama i preporukama relevantnih međunarodnih institucija i organizacija poput Svjetske zdravstvene organizacije i UNICEF-a grubo se i sustavno krše prava djece (i roditelja). Opravdavajući se uputama Nacionalnog stožera civilne zaštite, zdravstveno osoblje u trenutku hospitalizacije rastavlja djecu od roditelja bez mogućnosti posjete i provođenja vremena s hospitaliziranim djetetom neovisno o dobi djeteta i načinu na koji se dijete hrani. Time se odvaja majke i od novorođenčadi, dojenčadi, ali i djece predškolskog i školskog uzrasta. Kod novorođenčadi i dojenčadi spomenute prakse dovode do prekida dojenja. Ove se prakse primjenjuju neovisno o statusu roditelja i djeteta (bilo da se radi o COVID negativnim ili pozitivnim pacijentima i roditeljima). Dijete, bez obzira na način hranjenja, zaslužuje da u trenu kad tek ugleda svijet ili je bolesno kraj sebe ima roditelja. Za dijete to nije želja, već nužna potreba.

Vjerojatno znate koliku štetu se nanosi djetetu, bez obzira na njegovu dob provodeći ove prakse. Hospitalizam predstavlja ozbiljan i ugrožavajući klaster simptoma kojima je izloženo dijete (pored svoje osnovne bolesti u slučaju boravka na pedijatrijskom odjelu). Iako ga literatura definira kao posljedicu dugotrajnog boravka u bolnici (sto zdravstveni djelatnici možda koriste kao opravdanje za postupke), sa stajališta djeteta njegova je “trajnost” gotovo pa nebitna. Zna li 8-mjesečno dijete najednom odvojeno od roditelja, okruženo ljudima s maskama što je “dugotrajno”? Ne, ono zna da ga boli, a onog tko je bol olakšavao nema. Jednako tako, dijete predškolske i školske dobi osjeća anksioznost pri dugotrajnom boravku u bolničkim uvjetima bez mogućnosti da ga roditelji posjećuju ili borave s njim. Jako je dobro poznata međuovisnost stresa i imunološkog sustava. Kakav je imunološki sustav gore opisane djece koja se nalaze odvojena od najbolje hrane (majčinog mlijeka), najbolje skrbi (roditeljske koja se pruža 1 na 1) i izvora ljubavi, topline i sigurnosti?

Svjetska zdravstvena organizacija u pogledu skrbi za žene koje su rodile i doje preporuča zadržavanje visoke razine skrbi tijekom postnatalnog i novorođenačkog, odnosno, dojenačkog perioda što uključuje neometano dojenje i održavanje neprekinutog kontakta majke i djeteta1. Također, preporuča se osiguravanje uvjeta za neometan nastavak dojenja bez obzira na status djeteta ili majke, uz pridržavanje mjera opreza2 u kojem se dojenje osigurava odmah po rođenju djeteta i promiče kao jedini izvor hrane za dojenčad do 6 mjeseci i nastavak dojenja do druge godine života djeteta i dalje. UNICEF preporuča neometan nastavak dojenja u vrijeme pandemije koronavirusa3.

Osim toga, majkama i roditeljima zajamčeno je pravo na boravak uz dijete u zdravstvenoj ustanovi kroz Pravilnik o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (NN49/2014), članak 36. koji regulira prava na smještaj uz dijete na bolničkom liječenju. Ovo je od osobite važnosti za babinjače koje se nalaze u situaciji uspostavljanja dojenja koje je od osobite važnosti za zdravlje i dobrobit majke i djeteta4. Kućnim redom bolnica u RH regulirano je dalje ovo pravo koje roditelji ostvaruju, a bolnice nisu mijenjale odredbe kućnog reda niti su takve promjene objavljene ili dostupne kao informacija za pacijente. Iz svega proizlazi kako se praksa odvajanja novorođenčadi, dojenčadi i djece od roditelja prilikom boravka na bolničkom liječenju u bolnicama ne temelji na preporukama vodećih svjetskih organizacija za zdravlje i dobrobit djece, kao što nema niti uporišta u odlukama, dokumentima, Pravilnicima i internim aktima Republike Hrvatske i zdravstvenih ustanova. Još jednom napominjemo, neovisno od toga na koji se način dijete hrani (majčinim mlijekom, dojenačkom formulom ili više nije na mliječnoj prehrani) i neovisno od toga koje je dijete dobi (novorođenče, dojenče, dijete vrtićkog ili ranog školskog uzrasta) ono mora ostvarivati pravo na roditelja za vrijeme bolničkog liječenja, bilo kroz cjelodnevni ili dnevni boravak roditelja uz dijete.

Praksa na koju ukazujemo nema smisla jer, osim sto je na štetu djece, nema utemeljenje u zdravstvenim smjernicama, a čini se da je neujednačena u različitim bolnicama te donesena ad hoc bez konzultacija sa svim relevantnim strukama. Osim toga, ozbiljno se pribojavamo da će se roditelji u manjoj mjeri odlučivati za traženje zdravstvene zaštite za djecu te pribjegavati samoliječenju kako bi izbjegli odvajanje.

S obzirom da se djeca, koja se primaju na bolničko liječenje, podvrgavaju testiranju na koronavirus, isto bi bilo moguće osigurati i roditelju koji s djetetom ostaje kako bi se osigurala sigurnost zdravstvenih djelatnika i ostalih pacijenata, a da se pritom ne ugrožavaju prava djeteta.

Vrijeme u kojem živimo, upravo sad, prepuno je izazova. Opći dojam je da smo, iako koristimo nepopularne represivne mjere, dobro odgovorili na te izazove. Imali smo i imamo u vidu zaštitu ranjivih skupina, naših starijih članova/ica obitelji. Nemojmo izgubiti iz vida i druge ranjive skupine. Djeca su uvijek ranjiva skupina jer nemaju iskustva boriti se za svoja prava. Bolesna i tek rođena djeca su posebno ranjiva skupina kojoj je izuzetno važno pružiti osjećaj sigurnosti – nadu da su sigurne i dobre stvari uvijek uz njih. Liječnici i sestre to ne mogu, bez obzira na svu njihovu angažiranost, jer oni su djeci nepoznate osobe. Djeca trebaju roditelje.

Koji god bio razlog, molimo Vas da obratite pažnju na ovaj problem u kojem se trenutno nalaze mnoga djeca i obitelji. Ovaj dopis uputit ćemo i na druge relevantne institucije, i medije, s ciljem prekidanja ovakve prakse i traženja drugog, boljeg, rješenja kojim se neće ugrožavati prava djece.

S poštovanjem

Stručni tim udruge Ardura

Tags: , , , , ,

VEZANE VIJESTI