Neovisni novinarski portal
26.5.2020.
HRVATSKA / pomoć / PRAVA ZA LJUDE
Katarina Peović o vladinom paketu mjera za pomoć gospodarstvu i odnosu prema radništvu: Nitko ne govori o bogatašima, a u Hrvatskoj ih je 51 tisuća, koji se ne misle odreći svoje imovine, niti preuzeti rizik…

Katarina Peović o vladinom paketu mjera za pomoć gospodarstvu i odnosu prema radništvu:
Nitko ne govori o bogatašima, a u Hrvatskoj ih je 51 tisuća, koji se ne misle odreći svoje imovine, niti preuzeti rizik…

Najmasovnije žrtve korona-krize besumnje su radnici koji svakodnevno ostaju bez posla jer poslodavcima u ovim uvjetima otežanog i reduciranog poslovanja predstavljaju samo –teret. Njih će se, stoga, poslodavci prvih rješavati, unatoč potporama Vlade, navodno, motiviranim očuvanjem svakog radnog mjesta.  Država pokazuje visoku tankoćutnost spram poslodavaca, pomaže im brojnim mjerama kako bi lakše prebrodili ovu, za njih izvanrednu, situaciju, pa i pripremom Zakona koji u dobroj mjeri derogira postojeći Zakon o radu, ali ne propitkuje stvarnu sudbinu radnika u pandemijskoj krizi. Već ih je bar 15-ak tisuća ostalo bez posla, a i još će itekako…

Katarina Peović

Na položaj radnika u novonastalim okolnostima upozorila je, međutim, Radnička fronta koja je odlučila sažeti neke od javno prisutnih rasprava u pet klasičnih, prilično raširenih mitova koji radnicima i radnicama ne idu u korist. O kojim se mitovima radi, ali i što Vladin paket mjera za radništvo objektivno znači, pitali smo bivšu predsjedničku kandidatkinju Katarinu Peović, istaknutu javnu intelektualku i dogogodišnju političku aktivisticu i teoretičarku, članicu RF-a od 2017. i jednu od rotacijskih zastupnica Lijevog bloka u zagrebačkoj Gradskoj skupštini.

Neki će poslodavci uzeti pomoć države i otpustiti radnike ili ih baciti na minimalac

-Što se tiče mjera Vlade intencija im je, navodno, bila očuvanje radnih mjesta. No to bi bio slučaj samo ukoliko bi poticaje dobile firme koje ne otpuštaju i kojima je smanjena djelatnost. Sada se pak čini da se javljaju svi, te da postoji opasnost da bi neke firme mogle fiktivno prikazivati da imaju pad prometa, otpustiti radnike, baciti radnike na minimalac i još tražiti pomoć države- kaže Peović.. Trebalo bi, smatra, biti transparentno tko je od države dobio poticaj, da ovu krizu ne bi iskoristile interesne skupine koje vrše pritisak na Vladu – da se dokopaju javnih sredstava i pretoče ih u privatne džepove, dok se radnicima smanjuje standard.

– Iza malih poduzetnika skrivaju se i oni koji na računima imaju ogromna sredstva ali ih se ne žele odreći. Teret krize ne treba podnijeti nijedan radnik u Hrvatskoj, jer su plaće u nas 37 posto plaće zapadnoevropskog radnika. Ova kriza trebala bi zaštiti radnike, ali i one koji su nezaposleni i pod nesigurnim ugovorima po kojima smo rekorderi u EU. Nitko ne govori o bogatašima koji se ne misle odreći svoje imovine niti preuzeti rizik, iako, navodno, u kapitalizmu rizik preuzimaju poduzetnici, a ne radnici- naglašava.

U RH, napominje Peović, imamo 51.000 bogataša koji na bankama drže 75 milijardi kuna, ili u prosjeku oko 1.5 milijuna kuna. Mjere bi trebale uključiti sredstva koja premašuju iznos koji garantira Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju bankarskog sustava (oko 700.000 kuna) te ih preraspodijeliti u fondove za saniranje krize. Također bi trebalo obustaviti financiranje Crkve, makar prema Vatikanskim ugovorima, za što država troši najmanje milijardu kuna samo iz proračuna (dok Crkva troši samo 11 posto tog iznosa za karitativnu djelatnost). Tu su i lažni branitelji i previsoke povlaštene mirovine, kao i drugi mirovinski stup.

Glas radnica i radnika- pomoć u nevolji

Na Facebooku je pokrenuta grupa Glas radnica i radnika na kojoj se radnici javljaju sa svojim pričama, preko koje, kaže nam Katarina Peović,  saznajemo da su čak neki poslodavci tražili pomoć države, a radnicima nisu isplatili plaću za veljaču (!). Na grupi se savjetima pomaže onima u nevolji, ali se i razgovara o mjerama koje bi bile uistinu u korist radnika.
Također, idući tjedan će, najavljuje, Radničke fronta izaći sa svojim setom mjera u korist radničke većine, koje predstavljaju protutežu interesnim skupinama koje u ovom trenutku zastupaju partikularne i anti-radničke zahtjeve.

A koji su to mitovi koji kruže hrvatskim javnim i medijskim prostorom, o radnicima i na štetu radnika?

-Što se tiče mitova koji kolaju našim medijima, nikad ideologija nije bila snažnija nego u društvu koje se smatra neideološkim. Ni lijevo ni desno, reći će vladajući. Kada vam netko kaže da je njegov stav neideološki, budite sigurni da će posegnuti za neznanstvenom mitologijom u korist neke interesne skupine- ističe poznata politička aktivistkinja i dodaje:

-Mediji su danas snažne poluge indoktrinacije, a vijesti u medijima ponekad djeluju kao da se prepisuju iz nekih priručnika koje su pisali oni na vlasti. Neke od mitologija su i one o radnicima u privatnom i javnom sektoru, udrugama, o porezima i doprinosima, o „poduzetnicima”.

Odlučili smo zato u Radničkoj fronti upozoriti na pet prilično raširenih mitova koje često susrećemo, a radnicima i radnicama ne idu u korist. Radi se o sljedećim mitovima:

Pet mitova koji ne idu na korist radnicima

    1.Treba rezati plaće svima u javnom sektoru

U javnom sektoru nekima treba smanjiti plaću npr. načelnicima općina, gradonačelnicima, HDZ-ovim političkim namještenicima, šefovima agencija, članovima nadzornih odbora, direktorima javnih poduzeća, političarima, predsjedniku i njegovim savjetnicima, ministrima, županima i sl., ali plaće od 5 do 10 tisuća kuna (profesori, liječnici, vatrogasci, medicinske sestre, radnici u čistoći, vozači javnog prijevoza i sl.) u javnom sektoru ne treba dirati jer će se ekonomska situacija dodatno pogoršati zbog pada potražnje i smanjenja kupovne moći. Režimo političarima i kapitalistima, a ne radnicima u javnom i privatnom sekto

  1. Treba prestati financirati sve udruge

Svakako treba prestati financirati udruge za liječenje molitvom, zavičajne udruge koje novac dobivaju zbog političke podobnosti, razne veteranske udruge koje služe kao HDZ-ova poluga za rušenje političkih opcija koje nisu desno orijentirane, crkvene udruge koje se bave huškanjem na seksualne i nacionalne manjine i sl., ali udruge slijepih i slabovidnih, udruge bolesnika od zloćudnih bolesti, udruge civilnog društva koje se bave zaštitom okoliša, udruge koje pomažu ženama žrtvama nasilja, udruge osoba s invaliditetom, udruge za kulturu, obrazovne i znanstvene udruge te ostale udruge koje se bave društveno korisnim stvarima treba i dalje financirati uz potpunu transparentnost.

  1. Porezi i doprinosi koje plaćaju “poduzetnici” u Hrvatskoj su najveći u Europi

Iako nas u masovnim medijima bombardiraju s neutemeljenim pričama o ultra visokom poreznom opterećenju zbog kojeg je “poduzetnicima” nemoguće poslovati, Eurostatova statistika o prosječnim troškovima rada koji uključuju i socijalne beneficije (poput zdravstvenih i mirovinskih doprinosa) nam govori suprotno i smješta Hrvatsku u donji dio EU ljestvice prema ukupnim troškovima rada. Ono što se često zaboravlja spomenuti je to da su strani investitori koje tobože trebamo privući niskim porezima i davanjima već odavno tu zato što je udio poreza na kapital u ukupnom poreznom opterećenju u Hrvatskoj nizak i debelo ispod EU prosjeka. Kako to da “visoki porezi” ne smetaju stranim trgovačkim lancima, hotelskim lancima, bankama i teleoperaterima u vlasništvu stranih kapitalista nego samo domaćim poslovnim anđelima i poduzetničkim guruima koji radnike prijavljuju na minimalac, plaćaju na ruke i ne daju im slobodne dane? Možda zato što strane tvrtke redovito svake godine iznose profit u matične zemlje koji se mogao reinvestirati u razvoj naše ekonomije. Jeste li čuli da su se strani investitori žalili na visoke poreze kada se govorilo o davanju auto-cesta u koncesiju? Jeste li čuli da se netko žalio na visoke poreze kad se prodavala Pliva ili Croatia Osiguranje?

  1. “Poduzetnici” hrane svoje radnike i još pune proračun

Svaki radnik koji je zaposlen u privatnoj tvrtki zaradi svoji bruto plaću jer da ne zaradi ne bi uopće bio zaposlen u tvrtki. Osim što zaradi svoju bruto plaću svaki radnik stvori i višak vrijednosti koju kroz dobit na kraju godine prisvaja “poduzetnik”. Upravo iz te dobiti koju im osiguraju radnici, “poduzetnici” kupuju urbane vile, skupe automobile i žive luksuznijim životom od prosječnog hrvatskog radnika. U svim privatnim tvrtkama radnici stvaraju dobit, ali ne sudjeluju u raspodjeli te dobiti, a sada kada su “poduzetnici” u gubicima radnicima se smanjuju plaće, dobivaju otkaze, dok “poduzetnici” od države traže da im se tvrtke spašavaju javnim novcem. Ako radnici podnose gubitke, onda bi trebali sudjelovati i u raspodjeli dobiti. Iako se poduzetnici često hvale kako baš oni osobno najviše pune proračun, u Hrvatskoj se proračun u najvećoj mjeri puni putem PDV-a (koji plaćaju radnici i javnog i privatnog sektora) te doprinosa iz bruto plaća koje zarade radnici.

  1. Zašto vi ne postanete “poduzetnici”?

Svi poduzetnici nisu inherentno zli ljudi kojima je jedini cilj u životu da izrabljuju radnike već je to sistemsko pitanje društvene organizacije proizvodnje koja bi trebala biti postavljena na način da svi radno sposobni ljudi imaju posao od kojeg mogu dostojanstveno živjeti. Problem je sistemski budući da se u ovoj krizi, ali i generalno glorificiraju “poduzetnici” tj. kapitalisti koji su manjina u ovom društvu dok se radnike koji zaista proizvode određeni proizvod i koji su na prvoj liniji borbe protiv koronavirusa redovito zapostavlja i nikoga nije briga što ne primaju plaću ili što su izloženi riziku od zaraze već se stalno traže načini kako da se spasi kapitaliste. Kapitalisti se jednostavno bolje snalaze u ovom sistemu zbog raznih razloga (od sumnjivog početnog kapitala do privilegiranog socijalnog i klasnog statusa), a postati poduzetnik se uvijek predstavlja kao “uspjeh za sve” u kapitalizmu. Međutim, u kapitalizmu nema uspjeha za sve. Ima uspjeha za neke, a to su uglavnom kapitalisti i političke elite. I to je nešto što treba reći koliko god nepopularno bilo. Potrebno je odnose snaga preokrenuti i ići u smjeru u kojem će se najviše cijeniti rad zato što je rad taj koji stvara vrijednost, a ne ‘snalažljivost’, dobre veze s drugim kapitalistima i državom ili sumnjivi početni kapital- zaključno će Peović.

 

 

 

 

Tags: , , , ,

VEZANE VIJESTI