Neovisni novinarski portal
2.6.2020.
HRVATSKA / KULTURA / POLITIKA
Dragan Despot u HRT-ovoj emisiji Nu2 otvorio stare rane Hajdarhodžićevih: “Zbog izdajica kakav je Despot, moj je otac umro od tuge…”

Dragan Despot u HRT-ovoj emisiji Nu2 otvorio stare rane Hajdarhodžićevih:
“Zbog izdajica kakav je Despot, moj je otac umro od tuge…”

Glumac Dragan Despot danas je gostovao u HRT-ovoj emisiji Nedjeljom u 2 i u jednosatnom razgovoru s Aleksandrom Stankovićem govorio o razrušenom domu u potresu koji je nedavno pogodio Zagreb, o ljudima koji su mu pomogli, poput Jerka Rošina, velikog prijatelja Ive Sanadera, kod kojeg je našao privremeni dom, o tome kako je svojedobno podržao Tomislava Karamarka jer je njegova Anja ( supruga ) trebala postati ministrica kulture, a spomenuo se i velikog hrvatskog glumca Izeta Hajdarhodžića. Bilo je to dovoljno da izazove žestoku reakciju njegova sina Igora Hajdarhodžića koji je na svom facebook profilu otvorio staru obiteljsku ranu.

Zbog izdajica kakav je dragance despot moj je otac umro od tuge- napisao je Igor, reagirajući na današnje Despotovo gostovanje na HRT-u, dodajući kako Despot danas u Nu2 spominje njegovog oca, “a iz HNK ga je potjerao političkim diktatom…”

Izet Hajdarhodžić je rođen u Trebinju 1929., a umro je u Zagrebu u 78-oj godini života. Diplomirao je 1957. na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost, a pred kraj karijere radio je i u diplomaciji. Proslavio se ulogom Držićeva Skupa kojega je glumio dva desetljeća na Dubrovačkim ljetnim igrama i u Dramskom kazalištu Gavella, za što je dobio brojne prestižne nagrade. Bio je glumac i pedagog, profesor glume na Akademiji dramskih umjetnosti, a godinama i umjetnički ravnatelj kazališta u Dubrovniku, zatim Sarajevu, da bi od 1968. postao član zagrebačkog HNK. Glumio je i u Teatru &TD, u filmovima i na televiziji.

Hajdarhodžić mlađi podsjeća i na protestno pismo svoga oca upućeno javnosti, povodom 14-te nominacije za Nagradu Vladimir Nazor, za životno djelo, za 2005., a koju nikad nije dobio, u čemu je svoje nemale zasluge, kaže, imao i Dragan Despot.

Pismo velikog hrvatskog glumca Izeta Hajdarhodžića, objavljeno u Jutarnjem listu 2006. pod naslovom ” Hajdarhodžić 14 puta za Nazora- dosta je”, prenosimo u cijelosti:

Goran Grgić, predsjednik Udruženja dramskih umjetnika Hrvatske, predložio me za ovogodišnju nagradu “Vladimir Nazor” za životno djelo. Dobio je od mene podatke o mom životu i umjetničkom radu te napisao obrazloženje uz svoj prijedlog. Sve je to službeno obavio u ime UDUH-a. Kao predsjednik Poyjerenstva za kazalište u Odboru za dodjelu nagrade “Vladimir Nazor”, Grgić me potom obavijestio da je do roka za primanje prijedloga zaprimio još tri nominacije za nagradu za životno djelo te da će se Povjerenstvo u sastavu: Goran Grgić (predsjednik), Neva Rošić, Zvonimir Zoričić, Rene Medvešek, Ivica Boban i Želimir Mesarić sastati 17. svibnja i tajnim glasovanjem izabrati dobitnika.

Dana 18. svibnja u novom sastavu, bez Ivice Boban i Rene Medvešeka, a s Elvisom Bošnjakom i Brankom Cvitković umjesto njih, nije raspravljano o četiri službeno predložena kandidata, nego samo o meni i novom kandidatu koji je predložen tek na tom sastanku. Zakazan je novi sastanak za 24. svibnja, kojem se na samom kraju pridružio i Dragan Despot, direktor Drame HNK. Iako se ni sada ne zna je li on uopće član tog povjerenstva, on se pridružo jednoglasnoj odluci da nagradu ne dobijem ja, nego kandidat kojeg su mi oni suprotstavili na sjednici 17. svibnja.

Naravno, Goran Grgić i njegovo povjerenstvo odlučno su odradili zadatak da ja ne smijem dobiti nagradu. Ni savjest, ni moral, ni pravila, ništa više tu nije bilo važno.

Prvi sam put kandidiran za Vladimira Nazora za životno djelo 1993. godine i ove godine mi je bila četrnaesta nominacija za tu najvišu državnu nagradu. Petnaestu jubilarnu, sramnu i ponižavajuću vratolomiju Goran i njegova družina neće morati izvoditi sljedeće godine. Svjestan da ne pripadam hrvatskom teatru, sam ću se iz njega ukloniti. Zaista mi tu nije mjesto. Grgić će me, molit ću lijepo, izbrisati iz članstva UDUH-a, a Dragan Despot prekrižiti na plakatu “Hasanaginice”. To je sve što će oni morati obaviti.

Moram nešto reći o kolegi koji će ove godine dobiti nagradu “Vladimir Nazor”za životno djelo. To je moj dragi prijatelj, veliki glumac, umjetnik koji tu nagradu uistinu zaslužuje. I upravo zato ne zaslužuje da se njegovim imenom ovako ružno manipulira. On je jedan od najistaknutijih članova Drame HNK. Od onih Grgićevih sedam veličanstvenih četiri su glumci HNK, jedan je i direktor Drame, a drugi predsjednik Povjerenstva. Pa zar su zaista do te mjere izgubili pamet i svaki osjećaj morala i dostojanstva da na ovakav način uvlače u svoje prljave igre časno ime svog uvaženog kolege. Mogli su i bili su dužni, imali su za to nekoliko mjeseci vremena, uputiti u ime HNK sluzbeni prijedlog da njihov dugogodišnji zaslužni član dobije nagradu “Vladimir Nazor” za životno djelo.

Redom sva četiri člana dičnog Povjerenstva, članovi Drame HNK u Zagrebu Branka Cvitković, Zvonimirn Zoričić, Dragan Despot i Goran Grgić, bili su moji studenti na Akademiji dramskih umjetnosti. Sad se pitam gdje sam to griješio?

Ako se bilo tko iz Povjerenstva javi s nekom primjedbom na ovo što sam ovdje rekao, neću odgovarati. Dosta mi je i gadi mi se. Jedino zadržavam pravo da odgovorim ako se oglasi Neva Rošić.

Uostalom, vjerujem da će pribjeći starom hrvatskom odgovoru: šutjet će. Ionako će sve njihove gadarije proždrijeti hrvatska prazna glava zaborava.

Tek toliko.

Izet Hajdarhodžić

 

 

 

Tags: , , , , ,

VEZANE VIJESTI