Neovisni novinarski portal
1.6.2020.
POLITIKA / zvonka radost
Škoro i tržište…

Škoro i tržište…

Miroslav Škoro, pjevač i povremeni TV voditelj koji je poželio biti političar, zbilja je duhovit čovjek. Njegove su dosjetke zgodne, a pogotovo ona da bi prijepodne vodio državu ( stranku ), a poslijepodne bi pjevao. Škoro politiku shvaća rekreativno, hobistički. A ovakva kakva je kod nas, i ne zavrjeđuje većeg truda. Ali taj je šaljivac i vrlo pragmatičan tip. Recimo, suvlasnik je parkirališnog prostora ispred bolnice Merkur (  vlasnica je njegova supruga ) na kojemu sat parkiranja košta 15 kuna!  Previše, brate! Ali, to vam je tržište, objasnio je Škoro visoku cijenu parkirne karte na njegovom parkiralištu. Pa, makar je i bolničko …

Što to znači? Škoru ne zanima što na to parkiralište dolaze ljudi u velikoj potrebi, ugroženog zdravlja, vlastitog ili nekog svog bliskog, i da je u najmanju ruku neetično na njihovoj nesreći tako bešćutno zarađivati. I još se pozivati na tržište!?

Inače, neki su mediji istražili koliko se naplaćuje sat parkiranja pred drugim bolnicama, i došli do saznanja da cijena  ne prelazi 6 kuna! A to je upravo na tragu apela Udruge pacijenata koji su od Grada Zagreba tražili da parking karte ispred bolnica ne prelaze taj iznos.

Škoru to ne zanima. On je ekonomist. Za njega je tržište svetinja. Svejedno o kakvom se proizvodu, robi ili usluzi radi. Svejedno komu uslugu pruža.  Pa makar i onima koji u bolnicu odlaze na kemoterapiju, koji su suočeni s najtežim dijagnozama, sa strašnim bolestima svojih najbližih, pa i djece…

Pjevač koji je poželio biti političar još nije učinio ni svoje prve prave političke korake, a već se pokazao potpuno neempatičnim. To ga možda jedino kvalificira za ovo prestižno zanimanje, navodno, za opće dobro. Ali, pravi političari, ma koliko bili bešćutni, znadu to maskirati, bar na neko vrijeme, dok se u politici ne usidre. Škoro je prerano izletio, brzopleto se demaskirao i mogao bi lako završiti svoju političku avanturu i prije negoli se u politici ugrijao. Osim ako odmah ne nauči da se ne može baš u svemu pozivati na tržište. I da se državu možda može voditi pjevajući, ali ne i  u jednoj smjeni biti političar, a u drugoj pjevač…

 

 

Tags: , ,

VEZANE VIJESTI