Neovisni novinarski portal
4.7.2020.
narodno zdravlje
Dr.Nela Sršen u dramatičnom razgovoru za Radio Pulu: To nije problem Italije, Italija će biti za kratko vrijeme u Francuskoj, u Njemačkoj i doći će u Hrvatsku…

Dr.Nela Sršen u dramatičnom razgovoru za Radio Pulu:
To nije problem Italije, Italija će biti za kratko vrijeme u Francuskoj, u Njemačkoj i doći će u Hrvatsku…

Prof.dr.Nela Sršen ugledna liječnica, kirurginja i humanitarka koja živi i radi u Padovi, gostovala je u emisiji Stetoskop kod Tatjane Kaštelan na Radio Puli. Doktorica Sršen u dramatičnom razgovoru upozorava na krive informacije o koronavirusu koje su predugo bile u javnom prostoru, koje su pridonijele ležernom, pa i neodgovornom odnosu građana prema uputama koje su primali od svojih vlada i kriznih stožera. To je rezultiralo neočekivano velikim razmjerima epidemije s tragičnim posljedicama kakve danas ima Italija, a sutra može i bilo koja druga europska država ukoliko njezini građani ne budu disciplinirani i ne shvate svu ozbiljnost korona-krize koju svijet upravo proživljava. Priča dr. Sršen uznemiravajuća je i upozoravajuća, ali njezno iskustvo može biti za sve nas dragocjeno.Upravo zbog toga odlučili smo vam prenijeti iskustva dr. Sršen iz pandemijom koronovirusom najugroženije europske države, Italije, o kojima govori bez zadrške, otvoreno i za sve nas opominjuće.

 

Na pitanje kako je, reći će – preživjavamo- jer svi živimo u nekom psihičkom stanju iščekivanja nečega. – Imate neku nepoznanicu, posebno mi koji smo u bolnici, i iz sata u sat se scenarij mijenja, i tako živimo u ovo zadnje vrijeme.
Teško je razlučiti kada je neko ponašanje racionalno a kad iracionalno u okolnostima ovog nepoznatog, nevidljivog neprijatelja, kaže dr. Sršen komentirajući strah i paniku koja sve više obuzima i Hrvatsku.

I virus pripada globaliozaciji

-Sjećam se kad je prije 2-3 tjedna bila na HTV-u interesantna emisija u kojoj se razgovaralo o koronavirusu, i kad se u Hrvatskoj tek pripremao krizni stožer, a u Italiji smo imali prva dva smrtna ishoda. Epidemiolozi su u toj emisiji govorili o preventivi, što se radilo i u Italiji. Sad čujem- rekla je dr. Sršen- kako svi govore da uče na greškama Italije. Ali, ne može se govoriti o greškama kad se radi o nečem novom, neočekivanom i apsolutno nepoznatom iskustvu. Nažalost, dogodilo se što se dogodilo. Da smo znali kako će biti, sigurno bi se i Italija drugačije postavila. Sad znamo da nije Italija uzrok širenja virusa po cijeloj Europi. Kad je bila spomenuta emisija na HTV-u, Hrvatska još nije imala nijedan slučaj, i u jednom trenutku sam tijekom razgovora bila malo slobodnija pa sam rekla: Uz sve pohvale Hrvatskoj, svim profesionalcima, epidemiolozima, ministrima, stožeru, svi smo ipak dio globalizacije, i virus pripada globalizaciji, on je već s nama. U Hrvatskoj tada nije bilo virusa, ali je i u Hrvatskoj virus već
bio prisutan. Dakle, bojim se da ono što se događa u Italiji je model koji će, s nekim zaostatkom, zahvatiti i druge europske zemlje. I zato, da, teško je biti racionalan, svi osciliramo tijekom dana jer smo bombardirani novim informacijama svakog trenutka. Evo, mi već prestajemo gledati broj pozitivnih od kojega smo “živjeli” prošlih 2-3 tjedna i to nam je stvaralo osjećaj straha i panike.

Tek sada, zadnjih dana, zahvaljujući drugom dekretu, narod počinje imati svijest o tome što se događa i što znači kad vam se dekretom naredi da morate ostati doma, što to znači za ljude, za njihovu rodbinu i okolinu. Tek sada shvaćamo, a trebalo nam je dosta vremena. To moraju shvatiti i hrvatski građani, koji nisu dovoljno ozbiljni sve dok stvari ne odu nizbrdo. To je bilo uvjetovano i svakojakim informacijama. O virusu su svi znali sve, pa se govorilo sve suprotno od onoga što se već ranije reklo, svi su bili improvizirani virolozi, epidemiolozi, svi su znali i imali što reći, ali nažalost, suprotno jedni od drugih, a čak su i sami virolozi polemizirali jedan s drugim. Naravno da je to imalo negativan efekt na ukupnu populaciju. Populacija je oscilirala, kako u Italiji, tako sigurno i u Hrvatskoj, jer ljudi su ljudi svugdje. Vidjeli smo u dva –tri navrata pražnjenje supermarketa, a kad je došao prvi dekret ljudi su pohrlili na vlakove i u osobne automobile i jurili prema jugu, jer je prvi dekret bio vezan samo za zatvaranje Lombardije i Veneta. Dakle, svi koji su mogli, pohrlili su na jug i na taj način su još više širili zarazu jer su bili prepuni supermarketi, prepuni vlakovi. Dakle, bili su svi u gužvi, jedni uz druge i širili zarazu, da bi se nakon 24 sata svi oni koji su pohrlili na jug našli u crvenoj zoni, jer je cijela Italija, dan poslije, drugim dekretom, postala crvena zona. I onda su se vraćali na sjever. Koji je efekt toga bio? Oni koji su išli na jug su bili potencijalni vektori prenošenja zaraze.

Čak 60-70 posto populacije može biti pozitivno, a nema nikakvih simptoma

Problem je u tome što ljudi nisu shvatili kad se od njih traži da stoje što je moguće više kod kuće, iako su zdravi, nemaju nikakvih simptoma, indikacija da bi mogli biti zaraženi koronavirusom, to je iz jednostavnog razloga zato što ti ljudi mogu biti pozitivni na test. Što znači da ogroman postotak populacije, čak 60-70 posto populacije može biti pozitivno, a nema nikakvih simptoma. Ti ljudi koji se mirno kreću vani, koji nemau nikakvih simptoma, zaraze druge ljude, a da toga nisu svjesni, naravno, to ne rade namjerno, i zbog toga je sada u Italiji aktiviran masovni nadzor, baš zbog toga da bi se blokiralo prenošenje zaraze na ostatak populacije. Što to znači? To znači da virus, na jedan ili na drugi način, mora zaraziti visok postotak populacije. Tek tada kada bude zaražen visok postotak populacije, ne kažem oboljen ili teško bolestan, ili sa smrtnim ishodom, od tih zaraženih je oko 14 posto hospitaliziranih, od njih 5-6 posto završe u reanimaciji i intubaciji, a često i sa smrtnim ishodom. Ali, baš zbog toga što je visok postotak populacije pozitivan, u ovom trenutku je karantena determinantna, da bi se od svoje pozitivnosti svi ti vektori koji prenose zaraznu bolest, negativizirali u svojim domovima. I kad se tako stvori jedna vrsta imuniteta u ljudima, na taj način virus više ne bi imao jedan friški teren, jedno ljudsko biće koje nije došlo u kontakt s virusom i onda bi se stvorila tzv. imunizacija kolektivne populacije, gdje virus više ne bi imao prostora da zarazi, a pogotovo da stvara bolest. Kad narod shvati taj koncept, kad shvati da mora biti kod kuće tih 14 dana, tada ćemo vidjeti kakav smo efekt postigli kroz broj zaraženih i onih sa smrtnim ishodom.

Već nakon dva-tri dana sam čula neke polemike oko ovog novog dekreta ( kojim je uvedena opća karantena za cijelu Italiju, op.a.), jer da raste broj zaraženih. Naravno da još uvijek raste, raste eksponencijalno, i što je najgore mi smo tek na početku. Rekla sam jednom svom prijatelju, svjetskom virologu, da ne znam hoćemo li mi stići do šestog mjeseca, aplicirajući kineski model na Italiju- za što bi nam trebala manje-više tri mjeseca. Ali u ovoj psihološkoj situaciji u kojoj sad živimo, nije lako, nije jednostavno, ljudi osciliraju, kao što je normalno kad imate posla s nečim nepoznatim. Svatko radi matematičke kalkulacije, ali svatko ima neko svoje mišljenje i kad se smirimo i kažemo- idemo učiniti nešto za nas, ne samo za našu obitelj, učinimo nešto za naše društvo, svi zajedno, da se riješimo tog prokletog nepoznatog neprijatelja, onda opet dođe neki improvizirani virolog sa nekim svojim informacijama… Poslali su mi linkove gdje govore da je sve ovo neka rekonstrukcija, da netko stoji iza toga, a taj virus je kao puno ležerniji od gripe. I onda dobar dio ljudi prihvati te informacije i više se ne drži pravila i uputa. Vidim sada po Italiji, vidim kako se ponaša pokrajina Veneto. Poznajem guvernera pokrajine Veneto, taj čovjek tri tjedna nije išao kući jer je išao od mjesta do mjesta, i kad su naglo počeli rasti brojevi zaraženih, to je bilo šokantno. Svaki dan su brojke rasle eksponencijalno, tražila se solucija. Nije bilo lako donijeti drugi dekret jer ljudi žive od tih aktivnosti, barova, restorana, komercijalnih aktivnosti. Dakle, s jedne strane je borba s virusom, a s druge za ekonomiju koja tone sve više. Ali, trebalo je naći jedan model, napraviti jedan veliki rez i odlučiti se. U ovom trenutku ekonomija će patiti, ali sada je najvažniji neprijatelj virus, jer se radi o ljudskom zdravlju i životu. Kad netko kaže da je to banalni virus, zavjera, da nas varaju s rezultatima, ja mogu samo reći neka ti ljudi dođu ovdje, neka dođu u moju bolnicu, neka gledaju kako mlade ljude intubiraju.

Slali smo krive poruke mladim ljudima

Prenosili smo predugo krive informacije, da se od tog virusa razbole samo oni s potrošenim imunološkim sistemom, stariji ljudi, onkološki pacijenti, a to nije istina, jer u reanimacije dolaze i mladi ljudi. Prije dva dana smo intubirali našu mladu kolegicu, ima 32 godine, predivna osoba, koja nije imala nikakve bolesti, jedna je od najzdravijih osoba koje poznajem. Prošle godine je dobila bebu, i našla se u reanimaciji, intubirana je u vrlo kritičnoj situaciji. Ima i mladih ljudi, od 20- 25 godina koji su zdravi i koji su intubirani! Slali smo krive poruke mladima.

Reći ću vam još nešto: Bila sam u karanteni 10 dana, zatvorena u kući… Kad sam deseti dan izašla na ulicu, išla sam u spizu, vidjela sam u gradu toliko grupa mladih ljudi koji se grle, ljube, koji su zajedno jedni uz druge, pa čak i starijih po kafićima, za šankom u baru, sretni, nasmijani. Ja sam imala masku i gledali su me kao da sam zadnja zaražena osoba na svijetu, i to me šokiralo, jer sam u tom trenutku shvatila da su ljudi dobili krivu poruku, da su svi shvatili da je to priča za starije i bolesne, a da mladima neće i ne može biti ništa. Dok se nije otkrilo da najveći problem nisu samo stari i bolesni koji su zaraženi, pa završe na reanimaciji, nego su najveći problem mladi ljudi koji su pozitivni, a nisu bolesni. Baš zbog toga je pokrajina Veneto odlučila, kako bi se otkrilo tko od zdravih ljudi ima rizik da zarazi druge, da se radi dvije tisuće briseva dnevno. Tada je jedan milijarder iz pokrajine Veneto osigurao financijsku mogućnost da se broj briseva poveća, i od ponedjeljka će se raditi 15 tisuća briseva na dan. To nije mala brojka, ali samo na taj način ćemo moći shvatiti, sada kad je karantena, koliki je postotak pozitivnih u cijeloj populaciji u pokrajini Veneto. Mi znamo postotak zaraženih, znamo postotak smrtnih ishoda, ali ono najvažnije ne znamo: broj onih mladih, zdravih ljudi, pa i starijih, bez ikakvih simptoma, koji su šetali vani a bili su vektori, izvor zaraze. I zato je drugim dekretom limitiran bilo kakav izlazak iz kuće koji nije opravdan zdravstvenim, poslovnim ili obiteljskim problemom. Mislim da je to apsolutno korektno- smatra dr. Sršen, i dodaje : Ovdje je sve blokirano, od vjenčanja do sprovoda…
Sve se to uzelo nekako ležerno, neće nama, mi to možemo, to nije naš problem, pa nije valjda toliko prelazno. I dok smo mi živjeli u takvim razmišljanjima došli smo do ove situacije. A situacija je jako kritična. Govorim o dvije pokrajine , Lombardiji i Venetu, a tu su i najrazvijenije, top-zdravstvene ustanove…

Virus će svoj put nastavljati sve dok se ne uspostavi rezistencija

Dr. Sršen kaže i da je inkubacija jako varijabilna, pa netko govori o 4-5 dana, netko o 10-ak, a neki tvrde da je to 14 dana.

-Nažalost, u periodu smo i obične gripe, simptomi su slični, razlika je što koronavirus dovodi do reanimacije, intubacije i često smrtnog ishoda. Uzimali smo to preležerno jer nismo shvatili da će virus svoj put nastavljati sve dok se ne uspostavi rezistencija. Ako želimo pomoći sebi, svojoj obitelji, svojoj zajednici, ako se želimo riješiti tog prokletog neprijatelja, onda trebamo slijediti sve preporuke kriznog stožera koji dobiva upute od Svjetske zdravstvene organizacije. Nemamo alternative, ne možemo se ponašati kako mi mislimo da je dobro, ne možemo reći da je to problem Italije. To nije problem Italije, Italija će biti za kratko vrijeme u Francuskoj, u Njemačkoj i doći će u Hrvatsku. Virus je već prisutan, samo je bilo pitanje vremena kad će biti dijagnosticiran i potvrđen. To čini razliku…

U Italiji je, kaže dr. Sršen, problem bio što u prva dva slučaja bolest nije na vrijeme dijagnosticirana, terapije nisu rezultirale poboljšanjem kliničke slike. Dovedeni su u Padovu, intubirani su u vrlo kritičnom stanju, a ta dva-tri tjedna su vrata bila otvorena, jer Vlada nije prihvatila upute guvernera Lombardije da se svi koji dolaze iz Kine, iz žarišta, izoliraju i stave u karantenu. Vlada nije prihvatila bojeći se da bi se to moglo tumačiti kao neka vrsta rasizma i diskriminacije.
Moguće smo igubuli neko vrijeme, moguće smo se izludili tražeći nultog pacijenta, ali to u ovom trenutku više nije bitno. Znamo da brojke eksponencijalno rastu i znamo da ćemo trebati još neko vrijeme, još 2-3 mjeseca. I kad nam netko kaže kako će s toplim proljetnim danima virus nestati, ja u to ne vjerujem. Mi ne znamo koji je ovo virus, mi ne znamo što se događa. Sve informacije koje smo dobivali, sada se mijenjaju.

Dr. Nela Sršen situaciju u bolnicama, iscrpljenost medicinskog osoblja koje pada s nogu, naziva surealnom. Ispričala je kako je, kad je došla u bolnicu nakon desetodnevne karantene, otišla dati bris na testiranje. Pitala je gdje se to radi. Rekli su joj- u šatoru. – To je bio jedan dramatičan prizor, kao iz rata. To je jedan ogroman parking koji je pretvoren u mjesto s 20-ak šatora i velikim brojem osoblja, a ispred su ljudi čekali da bi napravili briseve.

Liječnici na prvoj crti obrane

U bolnici su čekaonice prazne, kirurška aktivnost je smanjena, priča dr. Sršen, kao da smo usred ljeta. Smanjen je broj operacija , posebno onih za koje je potrebna postoperativna njega u reanimacijama, baš zato da bi se čuvala mjesta za one koji trebaju biti intubirani i koji imaju komplikacije od zaraze koronavirusom. Dosta je odjela zatvoreno da bi se liječnici i ukupno bolničko osoblje kanalizirali tamo gdje ima više posla, a to je hitna pomoć i trijaža, odjel zaraznih bolesti. Svi koji ne moraju biti hospitalizirani, trebaju stati kući. Jedan je pacijent, ispričala je za Radio Pulu dr. Sršen, trebao biti operiran. Došao je u bolnicu s temperaturom, napravili su mu bris i bio je pozitivan. Zbog toga je cijeli odjel jedne kirurgije bio zatvoren,a kompletno osoblje je išlo na testiranje. Liječnici su na prvoj crti obrane, i dovoljan je samo jedan pozitivan među zdravstvenim osobljem da se cijeli odjel zatvori, što je normalno, ali je problem što se sve više i više liječnika razboljeva. Nisu samo pozitivni, nego i zaraženi, imaju komplikacije, neki su i intubirani, ali kako veli dr. Sršen, to su posljedice njihovog posla, od toga ne mogu pobjeći…

-Tek sada postajemo svjesni da to nije samo Italija, to je Europa, to je moja domovina i uvjerena sam da moja domovina neće čekati, jer to je 14 dana, a to nije puno- rekla je na kraju razgovora Nela Sršen.

Tags: , ,

VEZANE VIJESTI