Neovisni novinarski portal
31.5.2020.
časni ljudi
Ilustracija današnjeg eseja Davida Byrnea (foto David Byrne/RTBC)

David Byrne:
Svijet se mijenja – pa možemo i mi

Ilustracija današnjeg eseja Davida Byrnea (foto David Byrne/RTBC)

David Byrne me je razveselio u ranoj mladosti, krajem sedamdesetih, kada sam slučajno na tadašnjem Radio Zagrebu u jednoj od vrsnih glazbenih emisija, Po vašem izboru ili Rock Expressu urednika Ante Batinovića, ne sjećam se više, prvi put čuo neki od ranih albuma Talking Headsa. Kako je to išlo u tim godinama, odmah sam postao vjerni pratitelj Davidove glazbe i ostalog djelovanja. Nakon izlaska TH-ova ‘Remain in light’, a onda i solo ploče s Brianom Enoom ‘My Life in Bush od Ghosts’, bilo je jasno kako će to tako i ostati.

David Byrne s maketom mozga

I tako i bi. Osim glazbom i drugim umjetnostima, David se bavio koječime, među ostalim i plemenitim nastojanjem za podizanje svijesti čovječanstva o potrebi očuvanja okoliša, potom afirmacijom biciklizma, ukazivanjem na ključne probleme aktualnog društva itd. Nedavno je, bio je samo to pitanje vremena, pokrenuo i internetski portal nazvan Reasons to be Cheerful, što bi se moglo prevesti i kao Razlozi za biti veseo. Ili Razlozi za biti veseli, možda. Kako ime portala kaže, namjera mu je bila u ozračju bezizlaznosti, općedepresivne klime i prevladavajuće bezidejnosti u ovim tzv. civilizacijskim trenucima  objavljivati novinarske priče o temama koje bi kod čitatelja pobuđivale osjećaje optimizma i potakla ih na stajalište kako ima smisla i dalje zalagati se za neki mogući bolji svijet,  kako god to nekome patetično zvuči.

Često se čini kako svijet ide izravno u pakao. Probudio sam se ujutro, pogledao sam novine i rekao sebi – ‘o, ne’. Često sam depresivan pola dana. Mogu zamislite da se neki od vas osjećaju isto.  Počeo sam prikupljati dobre vijesti koje me podsjećaju da ipak postoji nešto pozitivno što se događa u svijetu i stvari koje rješavaju probleme te čine ovaj svijet boljim.  Počeo sam pričati drugima što sam sve pronašao –  pojasnio je Byrne razloge pokretanja Razloga u izjavi nakon što je lani u kolovozu pustio portal u svijet.

Portal sam smjesta namjerio predstaviti i na ovom našem portalu, kako bi što više ljudi čuo za njega, no vrijeme je prolazilo, a ja to – do današnjeg dana – nisam učinio.

– Pričamo priče koje otkrivaju da, u stvari, postoji iznenađujući niz razloga da se osjećate veselima. Mnogi od tih razloga dolaze u obliku pametnih, provjerenih, ponovljivih rješenja za najnevjerojatnije probleme na svijetu. Ovdje smo da vam predstavimo neke od njih. Kroz britko izvještavanje, naše priče uravnotežuju osjećaj zdravog optimizma s novinarskom pedantnošću i pronalaze razloge za nadu. Dijelom smo časopis, dijelom terapija, dijelom nastojanje za bolji svijet. Razloge za biti veseo utemeljio je umjetnik i glazbenik David Byrne, koji vjeruje u snagu otkrivanja svijeta radoznalošću – u umjetnosti, glazbi, suradnji i životu. Kroz priče o nadi, ukorijenjene u dokazima, cilj je nadahnuti sve nas da budemo znatiželjni kako svijet može biti bolji i da se upitamo kako možemo biti dio te promjene – opisali su svoje djelovanje i namjere David i njegovi suradnici. 

– Nema zabava, nema diska…’ – pjevali su David i Talking Heads na koncertu turneje ‘Stop making sense’

Taj njegov portal u dramatičnim trenucima koje proživljavamo svi mi živući diljem svijeta je, čini se, sada opravdao svoj puni razlog postojanja. Stoga se sada pravo vrijeme za tekst o njemu, pogotovo nakon što je David Byrne danas poslijepodne objavio svoj tekst o trenucima globalne koronakrizeSvijet se mijenja – tako možemo i mi, naslovio je svoj esej kojega ćemo malo dolje ispod prenijeti u cijelosti.

-Bok. Znam da vas obično vikendom ne kontaktiramo, ali izgleda da pojam normalno izlazi iz naše memorije. Gotovo dva tjedna sam kod kuće. Pretpostavljam da su i mnogi od vas. Osjećao sam se prilično dezorijentiran odsječen od svijeta. Odlučio sam napisati nešto o tome – nekoliko misli o tome što nas sve spaja kada to fizička prisutnost ne može – kazao je David danas poslijepodne o razlozima objave svog teksta.

This ain’t no party, this ain’t no disco,
This ain’t no fooling around
No time for dancing, or lovey dovey,
I ain’t got time for that now…

Nema zabave, nema diska… – pjevali su David Byrne i Talking Heads još 1979. godine u pjesmi Life during wartime objavljenoj na albumu Fear of Music.

Uz isprike zbog poduljeg uvoda, evo sada i današnjeg Davidova teksta:

Ilustracija današnjeg eseja Davida Byrnea (foto David Byrne/RTBC)

Svijet se mijenja – pa možemo i mi

Pandemija otkriva kako se naši životi presijecaju na mnogo načina. Je li ovo prilika da preispitamo kakvi možemo biti u budućnosti?

Danas sam krenuo u dugu vožnju biciklom. Morao sam izaći vani i očistiti glavu. Sunce je sijalo, narcisi su se pojavili uz biciklističku stazu uz rijeku, stabla su cvjetala i u jednom sam trenutku pomislio:  “Da, život ide dalje.”

Prilično suludo i možda čak pomalo sebično s obzirom na to sve to što toliko ljudi trenutačno prolazi. Ali održavanje uobičajenih osnovnih životnih ritmova koji su i dalje dostupni može dati osjećaj otpornosti.

Pitam se, postoji li nešto što možemo naučiti iz ovoga, nešto što će nas pripremiti za bolja vremena nakon krize, neki drugačiji način postojanja koji bi nas mogao učiniti jačima? Je li ovo prilika da promijenimo svoje mišljenje, svoje ponašanje? Kako to uopće možemo učiniti? Jesmo li sposobni za to?

New York, 7. avenija (foto David Byrne)

Ironično je da sad kad sve nas pandemija tjera u naše zasebne kutove istodobno pokazuje i koliko smo svi mi  umreženi tijesno povezani jedni s drugima. Otkriva više načina na koji se naši životi isprepliću bez da smo to primjećivali. I pokazuje nam koliko naše postojanje postaje krhko kada pokušavano raskinuti te teze i udaljiti se jedni od drugih. Zdravstvena zaštita, smještaj, utrka, nejednakost, klima – svi smo mi u istom čamcu koji propušta..

Virusi ne poštuju granice. Ulaze čak i s dodatnim sigurnosnim provjerama i ograničenjma putovanja. Možda u manjoj mjeri nego bez tih mjerae nego bez tih mjera, ali ipak dolaze k nama. I dok ne bude cjepiva, nitko nije imun. To znači da moramo odbaciti neke svoje sumnje i neprijateljstva prema drugima i vidjeti koliko možemo ograničiti ili čak zaustaviti štetu.

Neki se nadaju kako će nam pametne analize i inicijative pomoći da otkrijemo kako to učiniti. Mi u Reasons to Be Cheerful  volimo se osvrnuti i vidjeti tko je već postigao uspjeh u rješavanju problema. Neke države, poput Južne Koreje, Tajvana i Singapura napravile su dobar posao u borbi s ovime:  djeca su u školi, ljudi idu na posao, kafići i restorani su puni. U mnogim europskim zemljama vlade osiguravaju da ljudi i dalje imaju prihod. Kod tih ljudi se život vraća u normalu – premda neku novu normalu.

Ples u krajoliku (crtež David Byrne)

Što možemo naučiti od njihovog uspjeha? S jedne strane, mnoge od ovih zemalja nisu oklijevale. Počeli su testirati što veći broj ljudi čim se virus pojavio. Mnogi su testirali čak i one koji nisu pokazivali simptome. Ako je netko testiran i pokazalo se da je pozitivan, bio je u karanteni, a koristeći GPS i telefonske podatke pronađeni su i izolirani i ljudi s kojima su ti isti imali nedavni fizički kontakt. U međuvremenu, drugi ljudi prolazili su bivali podvrgnuti obaveznim provjerama temperature prije ulaska u javne prostore.

U tim je državama i mjestima je bilo ograničenja kretanja i karantena, ali ne zadugo.  Vò, talijanski grad koji je imao prvu smrt od coronavirusa u toj zemlji, učinio je nešto izvanredno. Prema Guardianu, testirani su apsolutno svi u gradu – 89 se testova vratilo pozitivno. Potom je, nakon devet dana potpune izolacije u gradu, provedena još jedna serija testova. Šest je ljudi bilo pozitivno nakon tog testiranja, pa su ti ljudi nastavili bit u izolaciji, dok su se drugi vratili normalnom životu.  Radna mjesta su se ponovo otvorila, djeca su se vratila u školu. Život se vratio. Ljudi mogu platiti račune.

Intervencija grada Vo je uspjela, ali imala je svoju cijenu. Osobne slobode su, u određenoj mjeri, umanjene u gotovo svim mjestima na kojima se pojavio virus. Vlasti su koristile nadzorne kamere i timove za praćenje kontakata kako bi pronašli nedavne kontakte zaraženih. Na mjestima poput Tajvana, Južne Koreje, Singapura i Vò-a, ljudi su pokazali spremnost dijeliti informacije s vladom, osobno se žrtvovati i činiti sve što je potrebno za opće zajedničko dobro.

Neki bi mogli reći kako su te mjere za zaustavljanje širenja infekcije predrastične i kako ograničavaju slobodu. Ali ono do čega su dovele – upravo TO je ta sloboda. To da se možete vratiti u normalan život, da imate posla, da ste sigurni  zdravi – TO je zapravo nacionalna sigurnost. Ako su drugdje to mogli učiniti, zašto ne možemo i mi ostali? I što bismo trebali promjeniti u našen načinu razmišljanja kako bi tako nešto poduzeli?

Ništa više nije normalno

Postoje različite vrste sloboda. Kad ste zaglavili u svojoj kući, kao što sam i ja, niste slobodni, to je sigurno. Ako ste otpušteni, niste slobodni. Koliko se mi kao pojedinci možemo odreći svojih prava i slobode kako bismo poboljšali zdravlje, sigurnost, ekonomsku sigurnost i dobrobit svih, uključujući nas samih? Jesmo li mi obična kanta puna rakova ili društvo, zajednica?

I ranije smo mijenjali svoje obrasce ponašanja.  Ignaz Semmelweis bio je ismijan kad je sredinom 19. stoljeća rekao da liječnici koji peru ruke prije rada s pacijentima mogu spasiti živote. Nakon njegove smrti, drugi teoretičari klica poput Louis Pasteur i Joseph Lister pokazali su koliko je bio u pravu i postupak je usvojen. Liječnici, i svi mi, ovu su promjenu izvršili voljno, bez prisile. To je postalo društvena norma.

Foto: David Byrne

Ono što se sada događa je prilika da naučimo kako promijeniti svoje ponašanje. Mnogima od nas je posljednjih desetljeća narušeno naše vjerovanje u vrijednost kolektivnog dobra. Ali u hitnim slučajevima to se može brzo promijeniti. Tijekom Velike depresije uvedene su nove politike radi zaštite građana. Prihvaćeno je da su bile potrebne za stabilizaciju društva i vraćanje života na pravi put.

U hitnim slučajevima građani mogu iznenada početi međusobno surađivati. Promjena se može dogoditi. Trebat ćemo zajedno raditi i surađivati jer se učinci klimatskih promjena povećavaju. Da bi kapitalizam preživio u bilo kojem obliku, morat ćemo biti malo više socijalistički orijentirani. Ovdje je prilika da stvari vidimo drugačije – da vidimo da smo stvarno svi povezani – i prilagodimo svoje ponašanje u skladu s tim.

Jesmo li spremni na to? Je li ovaj trenutak prilika da se uvjerimo koliko smo istinski međusobno ovisni? Živjeti u svijetu koji je drugačiji i bolji od onoga u kojem sada živimo? Možda smo predaleko od toga da bismo testirali svaku asimptomatsku osobu, ali promjena u našem razmišljanju, u načinu na koji gledamo naše susjede, mogla bi postaviti temelje za kolektivne akcije koje ćemo morati poduzimati i u drugim globalnim krizama.

Sad je vrijeme da vidimo koliko smo svi mi povezani.

 

Printscreen članka na portalu Reasons to be Cheerful

 

 

 

Tags: , , , ,

VEZANE VIJESTI