Neovisni novinarski portal
31.5.2020.
wheels on fire
Zlostavljanje ranjivih i nemoćnih

Zlostavljanje ranjivih i nemoćnih

Već dugo se spremam pisati o ovoj osjetljivoj temi, ali nekako sam uvijek čekao pravi trenutak. Tema je ovo, u kojoj će se, vjerujem, prepoznati mnoge osobe s invaliditetom, a i oni koji to nisu.
Moram napomenuti da se smatram pravim sretnikom jer sam bio dio redovnog obrazovnog sustava za koje smo se moja obitelj i ja (ponajviše moja majka) teškom mukom izborili. Bilo je to vrijeme kada nije bilo toliko djece s invaliditetom u redovnim školama i kada nije toliko toga bilo omogućeno i olakšano kao što je to sada. Danas kada me pitaju što smatram najvažnijim za integraciju osoba s invaliditetom kažem im da je to uključivanje u redovni obrazovni sustav.

Dakle, od prvog dana škole bio sam okružen svojim zdravim vršnjacima, postao sam dio stvarnog svijeta, okružen realnim situacijama i izazovima s kojima sam se morao naučiti nositi. Svoje rano školovanje pamtim kao sretne dane, usprkos teškoćama koje sam imao dok se nisam uhodao. Uz to, moji su me razredni kolege lijepo prihvatili. Baš kad se činilo sve savršenim, u višim razredima situacija se odjednom promijenila. Postao sam onaj kojeg se zlostavlja. Bio sam idealna meta za zlostavljanje svima koji su imali potrebu pokazati koliko su moćni. Bio sam drugačiji od ostalih. Bio sam teško pokretan. Bio sam nemoćan i ranjiv. Bio sam sve ono što čini svaku idealna žrtvu.

Iz gore napisanog može se zaključiti da se zbog svega proživljenog smatram istraumatiziranim. Istina je, da me zlostavljanje, i psihičko i fizičko, od strane nekih mojih vršnjaka, dugo vremena činilo tužnim i nesretnim, ali zbog toga se ne smatram žrtvom. Danas, kada se prisjećam tih nemilih događaja, ne bole me više ružne riječi i njihovo ponašanje prema meni, bole me i peku sve one suze koje sam potrošio na ljude koji ih nisu zaslužili. Stoga na sve to gledam kao na jedno bogato životno iskustvo kroz koje sam upoznao ljudski rod i naučio da su dobre i loše stvari sastavni dio života.

Ne želim da me krivo shvatite i pomislite da je nasilje od strane vršnjaka nešto pozitivno. Zlostavljanje je užasno, ali nosi sa sobom važne lekcije. Istina, bolne, ali iznimno važne ako želimo istinski biti dio ovog svijeta koji u sebi nosi i ono pozitivno i ono negativno. Stoga dragi roditelji nemojte svoju djecu, bila ona s invaliditetom ili bez njega, uskratiti za loše lekcije, jer one nas čine jačim i daju nam priliku za osobni rast, i zato ne zaboravite da u svakom zlu ima i nešto dobro.

Ilustracija

Tags: , , ,

VEZANE VIJESTI