Neovisni novinarski portal
25.2.2020.
wheels on fire
( Ne)zahvalnost

( Ne)zahvalnost

Često u kontaktu s osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima imam prilike čuti mnoge pritužbe, prigovoranja i negativna razmišljanja. I to je sasvim razumljivo, jer u ljudskoj prirodi je da prvo uočimo ono negativno, pa tek onda pozitivno. No, je li baš sve tako crno kakvim se na prvu čini?

Zbog turbuletne sadašnjosti i činjenice da sve probleme želimo sad i odmah riješiti, ponekad imamo osjećaj da se nikakve promjene ne događaju. Naravno to je varka, promjene se događaju. Istina, ne događaju se onako brzo kako bismo mi htjeli, ali ipak se događaju. Jedan od razloga zašto smo postali nesvjesni promjena jest i to da se svijet oko nas previše brzo mijenja da bismo odmah spoznali toliku količinu promjena. Promjene su važne za naše postojanje, stoga je potrebno ponekad vratiti se u prošlost kako bi bolje cijenili sve ono što imamo danas, a ta prošlost nije mazila osobe s invaliditetom.

Imati invaliditetet nije bilo lako u bilo kojem vremenskom razdoblju. Tako je poznato da su drevne civilizacije djecu s invaliditetom bacale u ponor i to je bilo potpuno normalno. U srednjem vijeku se ne bi dobro proveli jer se za svakoga tko je imao bilo kakav nedostatak smatralo da ga je opsjeo zli demon ili da je vještica. Velik napredak dogodio se tijekom 19. stoljeća kada se u svijetu počinju otvarati prve škole i instituti za osobe s invaliditetom. Ipak, usprkos tom napretku život invalida i dalje je bio tabu tema, a oni koji su ga imali bili su smješteni u psihijatrijske bolnice, ili, ako su imali više sreće, bili su prodani nekom cirkusu gdje su sudjelovali u tzv. Predstavama nakaza. No, ne moramo otići toliko daleko u povijest da bi imali predodžbu o tome koliko je osobama s invaliditetom danas lakše živjeti.

Sjetite se samo da prije nekih 30-ak godiina nije bilo pomoćnika u nastavi, roditelja njegovatelja ili osobnih asistenata. Puno manje osoba s invaliditetom je pohađalo redovne škole i fakultete, a rijetko koja zgrada je imala prilagođen ulaz. Niskopodni tramvaji i autobusi bili su nepoznanica, a o liftovima i rampama nitko nije razmišljao. Postoji mnogo primjera koji dokazuju koliko danas kvalitetnije živimo, ali oni ne stanu u jednu kolumnu.

Danas živimo kako živimo. Nije sve savršeno i onako kako bismo mi htjeli, ali nije ni toliko loše, htjeli mi to priznati ili ne. Istina, ima još mnogo toga što se treba i mora popraviti, ali sada nam je to puno lakše nego nekada i to trebamo iskoristiti. Mnogo toga je danas na našoj strani, to se ponajviše odnosi na nove tehnologije koje nisu izvorno napravljene za nas, ali su se s vremenom prilagodile nama i svakodnevno nam pomažu, stoga prepoznajmo nove prilike, tražimo nova rješenja  i pritom ne zaboravimo biti zahvalni za ono što smo postigli i što trenutno imamo.

 

Tags: , ,

VEZANE VIJESTI