Ima li nafte i plina na ličkom području Dinarida INA smije istraživati barem idućih trideset godina, pronađe li u međuvremenu kakve zalihe odmah će bez problema i suvišnih procedura dobiti dozvolu da počne bušiti, a dozvola za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika koja za sada vrijedi okvirno do 2050. godine lako se može i produžiti. Piše sve to u odluci kojom je Vlada INA-i praktički iznajmila Liku, omogućujući toj naftnoj kompaniji da najmanje do 2050. godine bušotinama premreži ličku visoravan odnosno područje Dinarida službeno u tom kontekstu nazvano istražni prostor DI-14.
Dozvolu za najmanje tridesetogodišnje istraživanje i eksploataciju ugljikovodika na području gotovo cijele Ličko-senjske te dijelovima Zadarske i Karlovačke županije koji se na nju naslanjaju INA-i je u prosincu 2019. dodijelila navodno domoljubno nastrojena HDZ-ova Vlada. Ta je nekad domaća naftna kompanija, koju su neki raniji HDZ-ovi domoljubi s figom u džepu pod sumnjivim okolnostima predali na upravljanje mađarskom državnom poduzeću, bila ujedno jedini zainteresirani kandidat za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika na ličkom području Dinarida. Dozvola kojom je INA-i na najmanje trideset godina praktički iznajmljena Lika odnosi se na 2698 kvadratnih kilometara demografski i ekonomski opustošene regije u kojoj se rijetki preostali živalj nastoji uglavnom baviti poljoprivredom i turizmom.
Žestok udarac poljoprivredi i turizmu
Istraživanjem i potencijalnom eksploatacijom nafte i plina neki će se u Lici kratkoročno ponešto ekonomski okoristiti. Preciznije govoreći, okoristiti će se ličke lokalne vlasti odnosno budžeti lokalnih samouprava. U sve općinske blagajne na području Ličko-senjske županije, kao i u blagajne općina Rakovica i Saborsko u Karlovačkoj županiji te Gračac u Zadarskoj u idućih bi planiranih pet do sedam godina trebala sjedati godišnja naknada za istraživanje u iznosu od 400 kuna po kilometru kvadratnom. Pronađe li INA zalihe nafte ili plina, pa počne bušiti i premreži Liku bušotinama i cijevima u dugoročnom je planu da se naknada općinama poveća za deset puta.
Foto: pixabay.com, ilustracija
Lika koja temelj svog gospodarskog razvoja vidi u turizmu baziranom na ljepotama prirode i ekološkoj poljoprivredi, regija koja polako širi turistička područja, popravlja količinu, kvalitetu i raznolikost ponude te povećava broj dolazaka i noćenja, dugoročno bi, međutim, mogla pretrpjeti zasad nemjerljivu štetu, ne samo pođe li nešto po zlu i zagade li nedovoljno kontrolirani eksploatatori ličku zemlju i vodotokove nego i žestokim udarcem koji se naftna industrija rečenom tridesetogodišnjom dozvolom sprema zadati ličkom turizmu. Razmjere potencijalne ekološke katastrofe u slučaju izlijevanja nafte nije tako teško naslutiti kao niti pomanjkanje turističkog interesa za dolaske i noćenja s pogledom na cijevi i bušotine te konzumaciju ekološki proizvedene hrane u regiji na trideset godina iznajmljenoj naftašima.
Neće se bušiti na Velebitu niti u nacionalnim i parkovima prirode
Idemo sada vidjeti što će to INA do 2050. godine smjeti činiti na 2698 ličkih kvadratnih kilometara, gdje se zapravo svi ti kilometri nalaze i jesu li predviđena neka ograničenja. INA će u Lici smjeti bušiti, produbljivati, skretati, opremati, privremeno napuštati i likvidirati istražne bušotine, a u opisu ovlasti predviđena je i njihova sanacija. Eksploatacija uključuje i transport nafte i plina do točke isporuke, što znači da je INA dobila dozvolu osim bušotina u Lici graditi i njima upravljati cjevovode i sva ostala za eksploataciju potrebna joj postrojenja. Sutra istraživati, a prekosutra bušiti i transportirati INA će smjeti na području gotovo čitave Like, osim u nacionalnim i parkovima prirode te drugim područjima od velikog prirodnog značaja za državu u koja je u ovom slučaju eksplicitno naveden Velebit. Druge ličke planine poput Ličke Plješivice izrijekom se ne spominju, a hoće li se ili ne na njima bušiti ovisit će o interpretaciji propisa i spremnosti INA-e da poštuje zadana ograničenja. Svi istražni prostori pa tako i lički o kojem govorimo predviđaju i neke zone izuzeća na kojima se neće smjeti ni istraživati ni bušiti, a u Agenciji za ugljikovodike u tom kontekstu za sada bez preciziranja obuhvata navode sva izvorišta vode, sve vodotokove i jezera, sva rijetka staništa od iznimne biološke vrijednosti poput jama i špilja, sve šume posebne namjene te građevinske zone.
Opasnost od prekrajanja prostornih i razvojnih općinskih planova
U Vladinoj odluci iz prosinca piše, doduše, samo to da INA mora uzeti u obzir vodozaštićena područja, zabranjena i zaštićena područja, kao što su turističke zone, arheološke zone, poljoprivredna područja, zaštićena područja prema zakonu kojim se uređuje zaštita prirode, područja obuhvaćena Naturom 2000, zaštićena staništa, zaštićene životinjske vrste te zaključke Strateške studije o vjerojatno značajnom utjecaju na okoliš Okvirnog plana i programa istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na kopnu. Što bi točno mogla značiti formulacija ‘mora uzeti u obzir’, što će sve u ličkim općinama smatrati turističkom zonom i poljoprivrednim područjem, a što ne te koliko je ličkim općinarima stalo do dugoročne zaštite prirode, održivog turizma i ekološke poljoprivrede, a koliko do 400 odnosno mogućih 4000 kuna godišnje naknade po kvadratnom kilometru vidjet ćemo u skorom nadolazećem periodu koji ne isključuje prekrajanje prostornih i razvojnih općinskih planova.
Foto: pixabay.com, ilustracija
O strožoj zaštiti okoliša i prirode u Vladinoj prosinačkoj odluci da se INA-i na trideset godina praktički iznajmi 2698 kvadratnih kilometara Like za potrebe istraživanja i eksploatacije nafte i plina govori se općenito. Spominje se da bi INA morala primijeniti tehničko-tehnološke postupke u skladu s najboljim dostupnim tehnikama kao i mjere sprječavanja nezgoda s procjenom rizika nezgode i procjenom opasnih tvari, njihovih količina i svojstava, kao i troškova sanacijskih radova nakon nezgode. Navodi se i kako prije izvođenja naftno-rudarskih radova treba provesti postupke ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu i ocjene o potrebi procjena utjecaja zahvata na okoliš i/ili procjene utjecaja na okoliš, kao i mjere ocjene štetnih učinaka planiranih aktivnosti na klimu, zrak, tlo, izvore vode, floru, faunu, bioraznolikost i stanovništvo. Obaveza INA-e je, navodi se još u odluci, i da pruži informacije javnosti te da spriječi, smanji i eliminira štetne učinke.
Dozvola do 2050. do koje EU planira postati niskougljično društvo
Ima li nafte i plina na ličkom području Dinarida INA smije istraživati idućih trideset godina, a stoji u odluci i da u slučaju otkrića stječe izravnu dozvolu za eksploataciju. Navodi se i da ta prava dodijeljena na trideset godina Vlada na zahtjev može produžiti. INA je, dakle, dozvolu za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika na ličkom području Dinarida dobila za sada do 2050., iste godine do koje je Europska unija Europskim zelenim planom zamislila ambicioznu tranziciju prema niskougljičnom društvu i zacrtala sliku Europe kao prvog klimatski neutralnog kontinenta u svijetu. Najmlađa članica od nafte i plina ne odustaje ni daleke 2050. godine, štoviše, u ‘Strategiji energetskog razvoja RH do 2030. s pogledom na 2050. godinu govori se o gospodarski i energetski opravdanom poticanju dodatnih ulaganja u proizvodnju nafte, u postojeće kapacitete i nova istraživanja te uz pretpostavku novih eksploatacijskih plinskih polja do 2050. godine računa sa dodatnih 24,6 milijardi metara kubnih domaćeg plina, od toga iz Jadrana 12 i pol, a s kopna 12,1 milijardi kubika.
Foto: Agencija za ugljikovodike
