Neovisni novinarski portal
28.5.2020.
DRUGA PARALELA / GOSPODARSTVO
Foto: pixabay.com. ilustracija

Plitvički biznis:
Balzamični ocat od 862 eura i drugi južnokorejski suvenirski luksuz u Tušiloviću na Ličkoj magistrali

Foto: pixabay.com. ilustracija

Dok se vladajuća vrhuška bezuspješno ulaguje krupnom kineskom kapitalu u nadi da će tzv. socijalistička tržišna ekonomija daleke, prijateljske i moćne narodne republike ulupati milijune u naše posrnule i propale projekte, sitniji ulagači sa Dalekog istoka sami si stvaraju prilike u ovdašnjim tzv. pasivnim krajevima.  Jedan od pionira u razvoju niše posebnih usluga za dalekoistočne turiste koji cjelogodišnje hrle posjetiti Plitvice nesuđeni je operni pjevač iz Južne Koreje. U području od posebne državne skrbi, u ratom opustošenom kraju iz kojega mnogi drugi bježe, on je pokrenuo obiteljski biznis. Korejskim gostima prodaje luksuznu suvenirsku robu.

Hyun Gil Kim rodom iz Seula u Južnoj Koreji prve je poduzetničke korake na gostujućem hrvatskom terenu odigrao prije koju godinu u Bjelopolju kod Korenice u Lici. Unajmio je tamo suvenirnicu restorana Lička kapa ali i ubrzo preselio na, pokazalo se, bolju lokaciju. U uređenje i opremanje prostora propalog restorana Oluja u Tušiloviću između Karlovca i Slunja uložio je čovjek 250 tisuća eura i otvorio u ljeto 2017. luksuzni dućan sa skupim octevima, maslinovim uljima, vinima, namazima od tartufa, sapunima i drugom suvenirskom robom probranih hrvatskih, talijanskih i bugarskih proizvođača. Takav je luksuz lako zamisliti na nekoj aveniji u Seulu, ali u malom Tušiloviću na magistralnom putu D1 u narodu znanom kao Lička magistrala djeluje nadrealno.

Umakanje u aceto balsamico i reklame u sanitarnom čvoru

Kakvog je okusa, čemu služi i kako se konzumira aceto balsamico pomno slušaju i uče korejski turisti dok grickaju aromatičnim octom začinjeni matovilac i umaču komadiće kruha u tamnosmeđe flekice te cijenjene delicije za marinade, umake i salatne preljeve. Edukativno i gastronomsko iskustvo fermentiranog mošta bijeloga grožda sorte trebbiano iz Modene na sjeveru Italije doživljavaju u Tušiloviću, u dućanu Sanus Virens koji bi se u slobodnom prijevodu s latinskog mogao zvati i Zeleno zdravlje. Organizirano ih autobusom dovodi južnokorejska turistička agencija, da kušaju mediteranske okuse, poslušaju prezentaciju i kupe suvenire s putovanja. Počaste ih i čajem od aronije i na materinjem ispričaju koju o atraktivnim artiklima, među njima i onu da se prvi svjetski sapun iz Alepa u Siriji spominje i u Bibliji. Neki se i osvježe u sanitarnom čvoru gabarita za dva puna autobusa, u kojem ih se sa svih strana bombardira reklamnim panoima i podsjeća na luksuz u ponudi dućana Zadrže se oko pola sata i na proputovanju Lijepom našom i susjednim zemljama, na kojem prevale petstotinjak kilometara u danu, nastave dalje prema Plitvičkim jezerima.

Foto: Kristina Stedul Fabac/PIXSELL, Sanus Virens ekipa friško nakon otvorenja dućana u Tušiloviću

Hyun Gil Kim iz Seula je u Europu došao najprije u Milano, s nakanom da se usavrši u opernom pjevanju i zapjeva u La Scali, ali je na vrijeme shvatio da ima i boljih pjevača od njega i završio u turističkom biznisu, prvo kao vodič grupa, a onda i vodeći dućan u Veneciji. Nesuđeni operni pjevač čuo je tada i da stotine tisuća korejskih turista masovnije počinju obilaziti hrvatske ljepote i pomislio da bi među njima moglo biti zainteresiranih za luksuzne suvenire.

– Plitvice su Korejcima najvažnija destinacija u Hrvatskoj. Mogu preskočiti i Dubrovnik, ali Plitvice moraju vidjeti. Mislili smo krenuti u Split, ali smo vidjeli da ljudi zimi ne idu dolje u Dalmaciju. Ovdje je sve malo sporije nego u Koreji, tamo svi trče i rade od jutra do večeri. Meni se u Europi više sviđa, normalniji je život. Čovjek treba i raditi i odmarati se. Seul je ogroman, deset milijuna stanovnika, Tušilović je malo mjesto, ali imam u blizini sve što mi treba. Sviđa mi se mirnoća koju imam, a i dobro smo prihvaćeni. Vide da smo stranci i svi nam žele pomoći. Poslovanje nije loše, zadovoljan sam, ali sigurno može bolje, treba isplatiti sve te investicije –rekao je korejski gazda poslovnom tjedniku Lider na tečnom talijanskom dok se još uhodavao u ovdašnje običaje i jezik na kojem je najprije naučio  – dobar dan, doviđenja, kuća, spavat i malo.

Ne isplati se imati Bajaderu i Vegetu

U prijevodu i u poslu pomaže mu prijatelj Max Ivancich, Zagrepčanin s tršćanskom adresom, dobro upućen u sadržaj polica, navike korejskih potrošača i funkcioniranje poslovnog modela.

-Od agencije koja organizira putovanje oni već u Koreji dobiju informaciju da će kada dođu u Hrvatsku stati u dućanu gdje mogu kupiti domaće proizvode. Autobus se zaustavi, grupa izađe, predstavi im se paleta proizvoda i pusti ih se da kupuju. Jako su fini, stanu u red kad trebaju platiti, nema guranja, nema diskusije. Kada je prezentacija, svi slušaju, to je u njihovoj kulturi, poštovanje prema nekom tko ti hoće nešto pokazati. Kod njih je dar jako važan. Vole potrošiti, a najviše vole da su proizvodi prirodni i da imaju priču. Aceto balsamico je najjači proizvod. Korejcima se jako sviđa. Ima ga ovdje u raznim godištima, osam, četrnaest i dvadeset godina, a u ponudi je i jedan stotinu godina star. Stoji 862 eura, prodaje se pomalo, ima ljudi koji hoće poseban dar i to kupe. Artikli su luksuzni, neke od njih moguće je samo ovdje kupiti u cijeloj Hrvatskoj. Ne isplati se imati Bajaderu ili Vegetu, koje svi imaju. Morali bismo ih prodavati po cijeni kao u Konzumu i ne bismo imali nikakvu zaradu – predočio je Max Ivancich koncept koji rezultira zaustavljanjem u prosjeku pet autobusa na dan čitave godine.

Foto: Ulica u Seulu, pixabay.com, ilustracija,

Nastavi li se tako, korejski investitor planira otvoriti još jedan dućan, u Zagrebu ili u Splitu, a s lokalnim vlastima razgovara o ideji da na parceli s druge strane magistrale u Tušiloviću podigne hotel s četiri zvjezdice. Razmišlja o ulaganju tri do četiri milijuna eura, nacrti su spremni, zaposlio bi šezdesetak ljudi i bio zadovoljan ako s agencijama isposluju tri autobusa gostiju na noć tijekom cijele godine. I nije on jedini dalekoistočni ulagač koji je poduzeo inicijativu u zoni utjecaja najposjećenijeg nam nacionalnog parka i cjelogodišnjeg mu turizma. Poznavatelji prilika u općini Plitvička jezera neslužbeno navode da iza luksuznog hotela s četiri zvjezdice u izgradnji u Ličkom Petrovom Selu, holiday resort hotela The Orchid Plitvice namijenjenog južnokorejskim gostima, nominalne investicije ovdašnje tvrtke kćeri globalno raširenog slovenskog turoperatora Happy Toursa, stoji kapital iz Južne Koreje. S povećanjem gostiju iz dalekoistočnih zemalja za investicije oko Plitvica zainteresirani su i Kinezi, ali teško da tamošnje vlasti mogu i žele udovoljiti njihovim zahtjevima. Kinezi traže velike površine, građevinske parcele od 150 tisuća kvadrata kakve u vlasništvu jedan kroz jedan tamo ne postoje, a i ulagali bi u hotele, što u općini sa velikim brojem kreveta, optimalnim na broj posjetitelja, nije više ni politički popularno. U općini pogođenoj prekomjernom gradnjom, sa lošom vodovodnom i odvodnom infrastrukturom, nezavisni načelnik Ante Kovač oprezan je na spomen stranih investitora. Zbog situacija poput one da predstavnici nekakvog kineskog građevinskog konzorcija zainteresiranog za ulaganje zatraže sastanak na kojem se  ne pojave ili navodnih ulagača koji bi se samo uknjižili na zemlju ali ne i gradili, malo čak i puše na hladno.

Foto: Nacionalni park Plitvička jezera, ilustracija

Na krilima cjelogodišnjeg turizma i najsposjećenijeg nam nacionalnog parka, male i promišljene dalekoistočne investicije za koje nije neophodna prevelika građevinska parcela zato cvjetaju, poput luksuznog dućana u kojem stotinu godina star aceto balsamico stoji 862 eura ili recimo osebujnom ponudom već kultnog kineskog restorana Kunlun u Korenici, u kojem se ravnopravno gosti pekinškom patkom i ličkom janjetinom i odojkom s ražnja. Procvjetat će poput stotinu Mao Zedongovih cvjetova jednom možda i ulaganja krupnog kineskog kapitala kojem se ulaguje državna politička vrhuška koja navodno zazire od aveti komunizma, u očajnom zazivanju stranih ulagača koji bi iskrcali novac i preporodili nam gospodarstvo. Drugaricama i drugovima iz daleke, prijateljske i moćne države kojom već evo skoro stotinu godina upravlja komunistička partija ne žuri se, vidimo, ulupati milijune mitskog kineskog kapitala akumuliranog u tzv. socijalističkoj tržišnoj ekonomiji, u propale hrvatske škverove, posrnule luke ili devastirane hotele odnosno bivše komunističke političke škole.

Tags: , , , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI