Neovisni novinarski portal
6.7.2020.
hadeze / POLITIKA
Plenkovićevih 14: Nije problem Kujundžić, on je samo jedan od smijenjenih, pravi problem je Plenković, glavni konstruktor vladinog promašenog, kompromitiranog tima…

Plenkovićevih 14:
Nije problem Kujundžić, on je samo jedan od smijenjenih, pravi problem je Plenković, glavni konstruktor vladinog promašenog, kompromitiranog tima…

Andrej Plenković je danas, napokon, razriješio ministra zdravstva Milana Kujundžića. Odvjetnicima koje je “pošteni ministar” angažirao – unatoč. Ali, kad se u jednoj vladi smijeni čak 14 ministara, definitivno nisu problem samo loši, kvarni, gramzljivi, nemoralni ministri koji su morali otići jer su javno prokazani i diskreditirani. Pravi je problem i prvorazredno pitanje kakav je to premijer koji je odabrao takav tim vucibatina i povjerio im da upravljaju državnim poslovima. Andrej Plenković je, dakle, ključni krivac, glavni i odgovorni konstruktor jedne potpuno promašene, aferaške ekipe koja je rado prihvatila ministarske poslove u Vladi, računajući ponajprije da im je to životna prilika za brzo i lako bogaćenje, za privilegije svih vrsta, za poziciju, moć, nekretninski i pokretninski uspjeh…

Opće dobro, interes države i naroda za njih su isprazne floskule s kojima se nisu odveć zamarali. A otišli su isključivo zaslugom istraživačkih novinara koji su ih razotkrili i javno diskreditirali. Ministar zdravstva Milan Kujundžić, samo je još jedan u neslavnom nizu Plenkovićevih katastrofalnih kadrovskih promašaja…

Milan Kujundžić. Ministar. Zdravstva. Foto:TRIS/J.Krnić

Smijenjeno dvije trećine Vlade, a nazivaju je najuspješnijom dosad!?

Kao kandidati za Kujundžićeva nasljednika, za nezahvalnu ministarsku dužnost u finišu mandata ove vlade, spominju se državni tajnik u Ministarstvu zdravstva Željko Plazonić ili pomoćnik ministra zdravstva Vili Beroš. Dobra je vijest da za njihovu smjenu, bar u ovom mandatu, neće biti vremena…

Prije Kujundžića, smijenjeno je čak 13 Plenkovićevih ministara! I svi su zapravo otišli pod medijskim pritiskom. Od Martine Dalić, preko Pave Barišića, Nade Murganić, Gorana Marića, Tomislava Tolušića, Lovre Kuščevića i drugih, sve do Milana Kujundžića. Na njihove krimene, čak ni krajnje benevolentni Plenković, sklon relativiziranju grijeha svojih ministara, nije se mogao oglušiti, jer bi tako ekspresno doveo u pitanje i samog sebe. Ali, zar ionako njegov kredibilitet nije debelo u pitanju. Pa zaboga, taj je od 21, promijenio 14 svojih ministara, ili čak dvije trećine vlade!!! I uz sve to, konstantno se hvali svojim velebnim postignućima, a njegovi poslušni stranački apologete tituliraju ga, zajedno s tom i takvom vladom, najuspješnijim dosad!

A da je postupao konzekventno i dosljedno, bogme bi se odrekao i još njih nekoliko iz svoje razigrane ekipe. Primjerice, Damira Krstičevića, ministra obrane, nakon debakla s kupnjom borbenih aviona, ili zbog najnovijeg tragičnog događaja s eksplozijom vojnog helikoptera kiowa warrior u kojoj su poginula dva mlada i perspektivna vojna pilota. A Krstičević je osnovao povjerenstvo i zabranio kiowama polijetanje…
Bilo je dovoljno razloga i za smjenu ministra unutranjih poslova Davora Božinovića zbog učestalih prigovora na prekomjernu upotrebu policijske sile, i ne samo prema migrantima, ali prema njima gotovo redovito, čime se sustavno narušavao ugled države i Hrvatska sramotila u svijetu. Ili ministar rada i mirovinskog sustava, Marko Pavić, nakon propale mirovinske reforme, no, njega je premijer samo prebacio na čelo drugog resora- regionalnog razvoja i fondova EU !? Umalo je smijenjena i HNS-ova Blaženka Divjak, ministrica znanosti i obrazovanja tijekom nedavnog najvećeg štrajka prosvjetnih radnika…

Premijer Plenković umalo ostao sam u Vladi!

Mogao je davnih dana zahvaliti i na uslugama ministru financija Zdravku Mariću koji je nepobitno bio u sukobu interesa kao bivši visokorangirani zaposlenik Todorićevog Agrokora, angažiran i u “borgovskom” restrukturiranju kompanije. Ali, tko bi tada u Vladi ostao, osim Andreja Plenkovića, kojemu bi preostalo ugasiti svjetlo i zatvoriti za sobom vrata Banskih dvora.

Prema tome, to što je ministar zdravstva Milan Kujundžić otišao iz Vlade odlukom premijera, jer je on sam ostavku smatrao nemoralnim i kukavičkim činom, nepriličnim poštenu čovjeku kakvim se javno predstavljao ( !?), i nije neka stvar. Taj u neku relevantnu europsku vladu nikad ne bi bio ni izabran. Bitna je stvar da se Andrej Plenković svojim kadrovskim potezima višestruko, drastično osramotio i da je pokazao apsolutni šlamperaj u personalnim pitanjima.

Ili je podilazio ultimatumima onih u stranci koji ga i sada, uoči unutarstranačkih izbora u HDZ-u, ucjenjuju diktirajući mu kandidate za zamjenika i potpredsjednike, a zauzvrat mu jamče potporu u kandidaturi za drugi mandat na čelu HDZ-a, ili je toliko površan i nezaintersiran za sve osim za vlastitu poziciju, da je kupovao što god su mu nudili, kao na buvljaku…

Ima i treća varijanta Plenkovićevog debakla u strukturiranju Vlade. Možda naprosto u HDZ-u nije moguće u jednoj osobi spojiti obrazovanje, znanje, kompetentnost i – moralnost.

No, i u tom slučaju osobni integritet Andreja Plenkovića ozbiljno je u pitanju. Što mu, naime, znači biti na čelu takve stranke koja se guši u aferama svojih perjanica kao da su pokupljene ravno s političkog deponija?!
A upravo je začuđujuće koliko mu je stalo da dobije i drugi mandat šefa tako kompromitirane, kadrovski tanke i problematične stranke, nota bene, stranke kojoj se sudilo kao zločinačkoj organizaciji.

Vlada RH 19. listopada 2016. (Foto: Hina/Damir Senčar)

Neuspjelo redefiniranje HDZ-a

Plenković definitivno nije uspio u misiji rekomponiranja HDZ-a, ako je uopće bio u takvoj misiji, kako su mnogi dobrohotno priželjkivali. Stranku nije promijenio, ali je podijelio i izazvao turbulencije kojih je umalo i sam bio žrtva. Kapitulirao je da bi- opstao! I učinit će sve da bi svojim oponentima u HDZ-u dokazao da nije strano tkivo u stranci, nego njezina srčika, ispunjena do vrha domoljubljem i dubokim poštovanjem prema Domovinskom ratu i hrvatskim braniteljima, kao temeljnim vrijednostima hrvatske države kako ih razumije HDZ, navijek! Zato su i njegove glavne uzdanice ususret unutarstranačkim izborima u HDZ-u, koji se održavaju 15. ožujka, trolist Krstičević- Medved- Anušić. Ratni zapovjednik slavne 4. gardijske, umirovljeni brigadni general i malodobni dragovoljac Domovinskog rata.
Ključne pozicije, kako se najavljuje, Plenković povjerava, ne najboljima i najsposobnijima, nego onima s najviše “rata u nogama”. Jer je u Hrvatskoj rat, mada je od njegova završetka prošlo četvrt stoljeća, još uvijek ključna razdjelnica između “pravih” i “krivih” Hrvata!

Damir Krstičević kao šef izbornog stožera, Ivan Anušić ili Tomo Medved kao potencijalni Plenkovićevi zamjenici u stranci, trebali bi biti jamstvo većinske podrške članstva aktualnom šefu stranke u osvajanju novog mandata. Imaju nesporan ratni staž, imaju iza sebe braniteljsku populaciju, imaju tvrde, konzervativne stavove po kojima su bliži zadrtoj stranačkoj desici negoli centru, i po svemu, trebali bi neutralizirati i minorizirati alternativni, konkurentski trojac s Mirom Kovačem kao kandidatom za predsjednika HDZ-a, te Ivanom Penavom, vukovarskim gradonačelnikom, kao njegovim zamjenikom, a Davorom Ivom Stierom kao potpredsjednikom.

Plenković igra ziheraški, i očigledno je da bi i s crnim vragom tikve sadio ako bi mu to omogućilo da sačuva poziciju  premijera i prvog među HDZ-ovcima. Njemu ne smeta Krstičevićeva neukost, nesposobnost da makar i jednu suvislu misao artikulira, ne brine ga ni činjenica da se dobar dio građana na društvenim mrežama silno zabavlja nepismenim, žalosno karikaturalnim izjavama slavnog ratnika, jer, od njega treba samo njegovu ratnu legitimaciju, a ne elokvenciju.

Ne smeta Plenkoviću ni što je Ivan Anušić, osječko-baranjski župan, dokazano neuspješni šef izbornog stožera još aktualne predsjednice Kolinde Grabar Kitarović na recentnim predsjedničkim izborima. Do preuzimanja stožera KGK bio je de facto anonimac, tijekom kampanje bio je gotovo neprimjetan, naposljetku i- neuspješan. Zašto bi takav trebao Plenkoviću kao njegov zamjenik, osim da eventualno smiri nezadovoljno “desno krilo” HDZ-a, kojemu, navodno, i sam Anušić pripada.

Samo su “Mostovi” ministri smijenjeni na inicijativu Plenkovića

Ili Tomo Medved, ministar branitelja, objektivno potkapacitirani HDZ-ovac čija je glavna zasluga iznimna ministarska požrtvovnost i velikodušnost u zagovaranju braniteljskih privilegija. S obzirom da je riječ o kontinuirano rastućoj populaciji koja je davno premašila pola milijuna registriranih članova, Medved ima posebnu, statističku vrijednost koja, naravski, nema baš ništa sa sposobnošću. Ali, tko te pita za sposobnost, važna je matematika, a u tom računu Medved se itekako računa!

Spekulira se i da Plenković namjerava u svoj tim uvezati, kao potencijalne potpredsjednike HDZ-a, ministre Darka Horvata i Olega Butkovića, donedavno zainteresiranog da se i sam okuša u izbornoj utrci za predsjednika stranke.

A ako je to najbolje što HDZ ima, s tom strankom Hrvatska daleko ne može stići!Baš kao što nije daleko stigla ni s Plenkovićevom vladom koja je u tri godine rekordno desetkovana. Zanimljivo je, pritom, da je premijer svojom voljom, bez puno premišljanja, dekapitirao samo Mostove ministre iz Vlade jer su bili nelojalni i odbili podržati HDZ-ovog kolegu, ministra Zdravka Marića. Svi ostali “letjeli” su iz Vlade pod pritiskom javnosti i uz veliku Plenkovićevu muku. Da je bilo samo do njega, možda bi i prešao preko njihovih krimena, ali strah od javnosti koja bi i njega mogla stajati glave, bila je odlučujuća. Osim kod “mostovaca”. Jer, bitan je HDZ, o njegovom članstvu i  njihovom zadovoljstvu ovisi buduća politička karijera Andreja Plenkovića. A za njega, reklo bi se, ona nema cijenu…

Umjesto da svojim znanjem, obrazovanjem, diplomatskim backgroundom i umjerenim konzervativizmom za 21. stoljeće unaprijedi stranku i svrsta je uz bok civiliziranih europskih konzervativaca i pučana, Plenković je samog sebe unazadio ne bi li bio bliži onima koje vodi. Izbor Damira Krstičevića, pokaže li se ta informacija točnom, za šefa izbornog stožera, bit će gotovo perverzni forte Plenkovićeve inverzije. Pitanje je kako će se njih dvojica međusobno uspjeti razumjeti, i hoće li Plenković od toga imati koristi ili štete?

Skupa Škorina “danajska ruka”…

Jasno je da izborom ratnog generala za šefa izbornog stožera, te kandidaturom maloljetnog dragovoljca Ivana Anušića, ili umirovljenog brigadnog generala Tome Medveda, za svoga zamjenika, Plenković pokušava izbiti iz ruku glavne adute unutrastranačkoj opoziciji koja ga je bezmalo proglasila ljevičarom! Ali, ta ziheraška igra na koju se odlučio nalik je groteski, suviše je lažna, proračunata, neprirodna, pa i diskreditirajuća, baš kao i pritisak na šefove županijskih i gradskih organizacija stranke da se javno očituju koga podupiru. A koga će? Pa i škare i sukno još su u Plenkovićevim rukama…

Srećom za Plenkovića, konkurencija je takva da nema razloga za ozbiljniji strah. I neće aktualnom šefu HDZ-a u ovoj izbornoj utakmici pomoći ni Krstičević ni Medved, koliko njegov protukandidat Miro Kovač. Kovač svakako nije alternativa koja bi mogla okupiti značajniji dio HDZ-ovog članstva, pa se tkogod može zapitati i radi li ovaj konkurentski trojac ( Kovač-Penava-Stier ) za sebe ili za svog sadašnjeg šefa…

Plenković bi, dakle, mogao lako dobiti unutrastranačke izbore, ali uz ovakav ministarski “pomor”, tako trulu vladu kakvu je sam kreirao, a koju u Saboru podupiru kojekakvi konvertitski “žetončići” i odiozni “uskočki” optuženik Milan Bandić, uz takvu produkciju afera, tako egzemplarno bogaćenje HDZ-ovih prvaka na svim razinama, mogao bi se ipak poskliznuti na parlamentarnim izborima. Osim ako Miroslav Škoro ne oboli od rane demencije i svome bivšem stranačkom kolegi velikodušno ne pruži ruku spasa. Ali, ta bi ruka, svjedno, Plenkovića mogla skupo ( poput danajskog dara ) koštati. A nije isključeno i da bi se “slučaj Most” mogao ponoviti…

Hrvatski premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković (Foto: tris/H. Pavić)

Tags: , , , ,

VEZANE VIJESTI