Neovisni novinarski portal
2.4.2020.
wheels on fire
Zlostavljanje u institucijama: “Nitko ništa nije primijetio…”

Zlostavljanje u institucijama:
“Nitko ništa nije primijetio…”

Danas pišem o najvećem strahu osoba s invaliditetom i njihovih roditelja, a to je strah od života u nekoj od institucija i svega što ih tamo čeka. Da se u takvim institucijama svašta događa već je postala javna tajna, a na to nas svako malo podsjete šokantni članci koji izađu u medijima.

Tako su prošlog mjeseca, baš prigodno na Međunarodni dan djeteta, medije preplavile stravične snimke zlostavljanja djece s mentalnim poteškoćama u dječjem domu Pazarić koji se nalazi u susjednoj Bosni i Hercegovini. Na snimkama se može vidjeti kako štićenici doma dane provode vezani za krevete ili radijatore, a mnogima su vidljive i fizičke ozljede. Nakon što se digla medijska hajka pronađene su i mnoge druge nepravilnosti u radu doma koje uključuju i misteriozno nestajanje donacija namijenjenih štićenicima, kako onih u hrani, tako i u financijskim sredstvima. Uz sve to ispostavilo se da u domu radi svega 8 medicinskih sestara i čak 27 ekonomista.

Slučaj drugi. U proljeće 2018. godine nakon istupa članica Mreže žena s invaliditetom Zajednice saveza osoba s invaliditetom Hrvatske, u javnost je dospjela priča o seksualnom zlostavljanju štićenice jednog zagrebačkog doma za odrasle osobe s posebnim potrebama od stranedjelatnika doma koji je u ustanovi radio kao domar. Prema navodima medija zlostavljanje se događalo najmanje dvije godine, a da to nitko nije primijetio. Sve se doznalo iz SMS poruka koje su pronađene u mobitelu zlostavljane štićenice doma, Nakon što je priča dospjela u javnost domar je završio u jednomjesečnom pritvoru, a istraga je proširena jer se sumnjalo da je zlostavljao i druge štićenice. Što je zajedničko ovim događajima? Ona rečenica koja se često ponavlja u takvim člancima- „Nitko ništa nije primijetio“. Bolje rečeno nitko nije htio primijetiti.

Zaista vjerujete u to da djelatnici doma Pazarić nisu primijetili da su im štićenici danima vezani za krevete i radijatore? Da nitko nije znao kamo nestaju donacije namijenjene štićenicima? Kako je moguće da se nekoga zlostavlja dvije godine, a da to nitko od djelatnika ne primijeti? Nikome nije bilo čudno što domar i štićenica nestaju u isto vrijeme? Nitko od ostalih djelatnika nije nikad prošao pored te sobe kad se to događalo? Ako nitko ne zna što se tamo događa, pravo je pitanje što su radili djelatnici kad ništanisu primijetili i kako obavljaju posao za koji su plaćeni, a plaćeni su za to da vide i reagiraju?

Grozim se ovakvih slučajeva i potpuno razumijem osobe s invaliditetom i njihove roditelje koji se srazlogom boje života u takvim institucijama. Nažalost bojim se da ćemo već iduće godine imati prilike čitati o sličnim slučajevima.

Najgore od svega zapravo je to da će ovi slučajevi uskoro biti zaboravljeni i ništa se neće promijeniti. Počinitelji će dobiti minimalne kazne, oni koji su šutjeli i dalje će primati plaće, država će se sjetiti poslati inspekciju u ustanove tek kad se nešto dogodi, a osobe s invaliditetom koje su prisiljene živjeti u tim ustanovama i dalje će životariti prepuštene same sebi.

Tags: , , , , ,

VEZANE VIJESTI