Neovisni novinarski portal
28.11.2020.
POLITIKA
Split kao muzej revizionizma: Dok baldasari i opare bježe u mišju rupu pred agresivnim “paucima”, i antifašistički spomenici uzmicat će pred ustaškim…

Split kao muzej revizionizma:
Dok baldasari i opare bježe u mišju rupu pred agresivnim “paucima”, i antifašistički spomenici uzmicat će pred ustaškim…

Splitu nije bio dovoljan spomenik poginulim pripadnicima 72. bojne vojne policije okićen svim pripadajućim HOS-ovim obilježjima, implicite i ustaškim pozdravom “Za dom spremni” u njihovom grbu, pa je notorni Martin Pauk, gradski vijećnik i član Neovisnih za Hrvatsku, inicirao podizanje još jednog ustaškog spomenika, posvećenog izvjesnom Frani Tenti. Buduće bi spomeničko djelo trebalo biti postavljeno na Marjanu. U čast i slavu Tenti i splitskim neoustašama…

Pauk se, kako piše Index, pobrinuo da se budući spomenik planira i u gradskom proračunu. Njegova poduzetnost oduševila je saborsku zastupnicu Brunu Esih iz ražalovane stranke Neovisni za Hrvatsku, kojoj je svojedobno otpalo cijelo Hasanbegovićevo krilo, ali za Tentu na Marjanu, ako treba, brzo će se konsolidirati i Pauku, sa svom svojom infrastrukturom, staviti se na dispoziciju. No, neće tu biti nužna nikakva mobilizacija Paukovih proustaških snaga, jer, kako je zadovoljno i sam primijetio, pobijedio je već u prvoj rundi, de facto bez ikakve borbe.

                                                                                                                                                                                                    Frane Tenta

” Amandman Tenta”

Splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara benevolentno je prihvatio “amandman Tenta”, spreman odužiti se mrtvom mladoustaši dostojnim spomenikom na najvećem od svih splitskih toponima, Marjanu, i to pod hrvatskim državnim barjakom, kao dokaz pune simbioze dviju hrvatskih država:  propale NDH, i ove, sve žalosnije,  RH.

Split je sve tužniji grad, sve tužnijih ljudi i sve crnje perspektive. Ovdje se deurbanizacija gotovo dovršila, građanska struktura dekonstruirala ili naprosto getoizirala pred naletom neoprimitivističkog desnog crnila. Teško je zamisliti da se ova mediteranska, nekoć antifašistička, metropola koja je odnjegovala jedan specifičan ambijentalni humor i neodoljiv šarm, ubitačno zarazne, crnohumorne zezancije, pretvorila u zapuštenu balkansku kasabu kojoj danas atmosferu i vizuru kroje polupismeni ustašoidi. Paukovog ekstremističkog profila. Koji šokiraju svakim svojim istupom, a Martin Pauk nanizao je cijelu seriju opskurnih idiotizama. Od onog kad je zločin paškog ocoubojice koji je djecu pobacao kroz prozor, usporedio s abortusom, preko komentara nakon bacanja vaterpolista Crvene zvezde u more u Splitu, kad je rekao da će ” sada moći pričati kakvo je more u februaru”, pa do toga da mu se na vjenčanju vijorila HOS-ova zastava i da je držao minutu šutnje generalu Praljku nakon samoubojstva. U splitsko Gradsko vijeće ušao je sa 24 godine i to s liste Mosta, s kojim se ubrzo razišao.  I evo ga sada kao inicijatora podizanja spomenika jednom ustaškom “bojovniku” …

Spomenik 20-godišnjem ustaši

Bio je maloljetni gorljivi aktivist Pavelićeve NDH za koju se borio do oslobođenja Splita od fašističkog terora u Drugom svjetskom ratu, a kad su njegovi idoli poraženi, krenuo je preko Bleiburga u Austriju. Nije daleko stigao, vraćen je kući zbog svoje malodobnosti i nastavio školovanje, ali i otvoreno propagiranje zločinačke, kolaboracionističke NDH. Poznat je po tome što je na zgradi splitske gimnazije 1946. nacrtao lik poglavnika Ante Pavelića, radi čega je bio uhapšen i pritvoren. Godinu dana kasnije, na dan osnutka propale NDH, 10.travnja 1947., kao jedan od osnivača HOP-a ( Hrvatskog oslobodilačkog pokreta ), zajedno sa svojim pristalicama skinuo je s Marjana jugoslavensku zastavu i na njezino mjesto postavio trobojnicu bez petokrake. Uhapšen je, zajedno sa svojim pomagačima, i osuđen na tri godine Lepoglave , gdje je zaradio upalu pluća i u studenome 1949. umro s tek 20 godina života. I za taj “junački čin” Splićani, poznati po otporu fašističkom okupatoru i po tisućama palih antifašista u Drugom svjetskom ratu, Tenti, 70 godina poslije, podižu spomenik. Slaveći njegovu “borbu” za jednu zločinačku, fašističku tvorevinu. Može li besmislenije i besramnije, luđe i nedosljednije?

Što uopće znači da u Ustavu RH stoji kako je neovisna, moderna hrvatska država nastala na temeljima antifašizma, ako se njegove stečevine i vrijednosti sustavno zatiru, negiraju, obezvrjeđuju, a ustaški zločinci i njihova kvislinška NDH glorificiraju i veličaju? Zar se to može dogoditi u jednoj demokratskoj, civiliziranoj državi, članici Europske unije koja počiva na antifašističkim vrijednostima i tekovinama?

Opara i Baldasar, NDH i RH…

Može, naravno, ako je to programirani koncept hrvatske države koja više poštuje zločinačko nasljeđe propale NDH negoli žrtve otpora i borbe protiv fašizma koja nas je u prošlom ratu svrstala na stranu pobjedničke antifašističke koalicije . Naš je problem što se tim dijelom svoje povijesti ne ponosimo, nego ga uporno relativiziramo i obezvrjeđujemo, proglašavajući antifašizam inačicom za komunizam i totalitarizam. Čak ni SDP, koji u svom programu i ideologiji baštini antifašizam, zbog oportunizma i političkog kalkulantstva ne predstavlja ozbiljnu branu agresivnom revizionizmu i reustašizaciji zemlje. I zato se kod nas ruše spomenici palim antifašistima, a podižu fašistima. Jer, doživjeli smo već da je SDP-ov gradonačelnik Ivo Baldasar, usred Splita, zajedno s HOS-ovcima otkrivao spomenik palim pripadnicima 72. bojne vojne policije i ni riječ nije rekao na uklesani grb na kojemu se kočio ustaški ZDS.

Pa kad navodnom splitskom ljevičaru ne smetaju takva obilježja, kako očekivati da im se suprotstavi, makar iz čiste pristojnosti i građanske kulture, jedan anemični, disciplinirani desničar, poput aktualnog gradonačelnika pod Marjanom, Andre Krstulovića Opare?!

A dok opare i baldasari bježe u mišje rupe pred naletom pridošlog i stranačkom legitimacijom osokoljenog, agresivnog polusvijeta, poput Martina Pauka i sličnih, i antifašistički spomenici uzmicat će pred profašističkim, a autentična povijest pred revidiranom. Malo pomalo, živjet ćemo sve više negaciju svoje prošlosti. Vlastitim izborom.

Martin Pauk
Tags: , , , , , , , , ,

VEZANE VIJESTI