Neovisni novinarski portal
18.1.2020.
wheels on fire
Prošao je još jedan Međunarodni dan osoba s invaliditetom, i što se promijenilo?

Prošao je još jedan Međunarodni dan osoba s invaliditetom, i što se promijenilo?

Dok ovo pišem prolazi još jedan međunarodni dan osoba s invaliditetom koji se već tradicionalno obilježava 3. prosinca. Osobno sam svake godine sve ravnodušniji prema ovome danu, ne zato što imam nešto protiv tog dana, nego zbog toga u što se taj dan pretvorio, a pretvorio se u jedan veliki cirkus s puno lažnog sjaja. Pa, kako se taj dan obilježava u Hrvatskoj?

Na taj dan imamo čast završiti u udarnom terminu vijesti na svim televizijama, a ako imamo sreće i neke novine i portali objave koji članak o nama. Isto tako imamo čast biti u prvim redovima na nepotrebnim priredbama i rukovati se s političarima.

To je ujedno savršena prilika „velikima“ da nabroje što su sve u protekloj godini učinili za nas, da se pohvale našim uspjesima za koje smo uglavnom sami zaslužni, te da obavezno istaknu i kako razumiju naše potrebe, i da će
nastaviti naporno raditi kako bi nam život učinili što lakšim.

S pozornica slušamo srcedrapajuće govore o važnosti osoba s invaliditetom za društvo i „velike planove“ za našu budućnost koji se na kraju ne ostvare. Sve je to, naravno, popraćeno velikim pljeskom i oduševljenjem razdragane i
nasmiješene publike. Nakon toga obavezno slijedi fotografiranje sa svima poznatima i nepoznatima koji tako imaju potrebu pokazati empatiju i svoje veliko srce.

Naravno, taj naš svečani dan brzo prolazi, a s njime i sav lažni sjaj i euforija. Sutra je novi dan. Novi dan u kojemu nitko ne mari za probleme osoba s invaliditetom i nitko se ne divi njihovim uspjesima.

Znam da mnogi moji prijatelji s invaliditetom na ovaj dan gledaju s ružičastim naočalama, te smatraju da je dobro da barem taj jedan dan budu bitni društvu u kojem žive, jer bolje išta nego ništa, i možda su u pravu. Ali ja se i dalje pitam što mi kao populacija imamo od toga što smo nekome bitni taj jedan dan u godini?

Smatram da nam takav stav više šteti nego koristi. Kada napokon prestanemo biti„atrakcija na jedan dan“, kada prestanemo biti žrtve lažne empatije, kada budemo društvu bitni 365 dana u godini moći ćemo reći da smo na pravom putu da postanemo jednaki.

Tags: , ,

VEZANE VIJESTI