Neovisni novinarski portal
13.7.2020.
POLITIKA
Podijeljena Hrvatska ususret drugom krugu predsjedničkih izbora: Milanović je kolateralni pobjednik raskoljene desnice…

Podijeljena Hrvatska ususret drugom krugu predsjedničkih izbora:
Milanović je kolateralni pobjednik raskoljene desnice…

 Iako u suštini nebitni, zbog deficita ovlasti i dekorativno-protokolarne naravi funkcije šefa hrvatske države, prva runda predsjedničkih izbora odigravala se gotovo u atmosferi “biti ili ne biti”, jer ih većina građana percipira kao lakmus papir priželjkivanih promjena. Prvi krug izbora za predsjednika/predsjednicu države nije, međutim, donio nikakve spektakularne obrate. Znalo se da će drugog kruga izbora biti, znalo se tko su favoriti, jedino nitko nije baš mogao staviti ruku u vatru hoće li u drugi krug Grabar Kitarović i Milanović, Škoro i Grabar Kitarović ili Škoro i Milanović. Birači su odlučili da to budu kandidati dviju najvećih opcija : HDZ-a ( Kolinda Grabar Kitarović ) i SDP-a (Zoran Milanović ). Nezavisni Škoro se zasad vratio ” u vinograd”,

gdje će, u pauzama koncerata, razrađivati strategiju za novi suverenistički ulet na parlamentarnim izborima 2020. Ovog puta Škoro, s osvojenih četvrtinu glasova, ne misli kapitulantski baciti koplje u trnje…

Sukandidat

-Ovo je bila bitka deset na jednoga, ili deset na jednu, a imala sam i sukandidata, za razliku od gospodina Milanovića- požalila se KGK nakon završene, za nju posebno teške, prve runde, naglo preimenujući svoga protivnika Miroslava Škoru u – sukandidata. Čula je njegov glas, razumjela nezadovoljstvo, shvatila poruku. Zna što joj je činiti.
Jer, počela je borba za Škorine birače. KGK i HDZ pretendiraju sve njih, ili pretežitu većinu, pridobiti na svoju stranu, jer, Škoro je bio pričuvni kandidat desnice, i sad kad je iz igre ispao, red je da desne glasove, smatraju u HDZ-u, usmjeri na “pravu stranu”.

Zašto bi Škoro to učinio? Zar nije već najavio izlazak na parlamentarne izbore gdje izravno konkurira upravo HDZ-u, pa nije posve logično da suparničku stranku uoči parlamentarnih izbora ojačava?

S druge strane, Zoran Milanović, iako je notorno da je više liberal negoli ljevičar, na suverenističku potporu mahom desnih ekstremista, ne bi trebao, ni smio, odveć računati. Uostalom, koliko bi njihovih glasova dobio, toliko bi onih “lijevih” mogao izgubiti. A takva matematika ga ne gura naprijed… Eventualno bi ponešto desnih birača, koji su odavno prezreli KGK, iz protesta glas moglo skrenuti ka Milanoviću , više radi osobne političke higijene, negoli zbog uvjerenja da će mu svojom podrškom omogućiti pobjedu.

Milanović, eventualno, može računati na glasove birača koji su u prvom krugu optirali za kandidate poput Darija Juričana, Dalije Orešković, možebitno Katarine Peović i Mislava Kolakušića, ali ni oni nisu sigurni, jer, dio njih u drugom krugu, baš kao i dio Škorinih, razočaranih birača, neće izaći na birališta.
Bit će to poprilično neizvjesna bitka.

Da je s Milanovićem u drugom krugu bio Škoro, teško bi SDP-ov kandidat došao do pobjede. Desno biračko tijelo bi se lako homogeniziralo i oko Škore udružilo.  A tu je i dio onih koji misle da je Škoro nešto novo… Oko Kolinde Grabar Kitarović to će biti puno teže, jer nije samo o njoj riječ, bitka je to za prevlast u HDZ-u. Bitka protiv Andreja Plenkovića s kojim dio stranke nije zadovoljan i priželjkuje njegovu smjenu. Ulazak KGK u drugi krug, donio mu je privremeni mir. Ali, posklizne li se KGK u drugom krugu, u HDZ-u bi mogao krenuti “bratoubilački rat”! Stranka je već duboko podijeljena i poraz svoje kandidatkinje ne bi tako lako prihvatila. Stoga je imperativ pobjede daleko snažniji kod KGK negoli kod Milanovića.

Kolateralni pobjednik

Njegova je pozicija već sada iznad očekivanja i iznad realnih zasluga. Milanović je objektivno govoreći kolateralni pobjednik raskoljene desnice, a ne većinski izbor birača kojima je regresivnog desnila “pun kufer”…

Ishod prvog kruga puno govori o današnjoj Hrvatskoj i političkoj pismenosti i moralnosti njezinih građana s pravom glasa. Jer, kako racionalno objasniti glasove svih onih koji su nakon potpuno promašenog, ispraznog, besadržajnog mandata dosadašnje predsjednice, kraljice gafova i političke kič parade, mogli svoje povjerenje opet pokloniti Kolindi Grabar Kitarović. Ženi koja dočim progovori izaziva tektonski poremećaj u državi- što od smijeha, a što od posramljenosti njezinih “pučana” šokiranih nesuvislostima svoje “vladarice”. Koja vjeruje da “poginulim hrvatskim braniteljima nije krivo što su poginuli, jer Hrvatska je tu”, koja nekoordinirano mlatara rukama dok uvjerava narod da mu je baš ona, svojim sposobnostima, znanjem, šarmom, osigurala u razgovoru s drugim državnicima “poslove od kuće za 8 tisuća eura”, koja je toliko milosrdna da bi i osuđenom kriminalcu u zatvor nosila kolače…

A eto, te njezine verbalne vratolomije, patetične ispade narcisoidnosti i samohvale, čak je i Andrej Plenković branio, poručujući da je ona najbolji izbor, o čemu, tvrdio je, govore i postignuća ( ? ) njezinog prvog mandata. Ali, braneći KGK, Plenković je branio sebe. Stevo Culej to nije morao, pa se, inače odani vojnik svoje Partije ( HDZ-a ), posramljen odmetnuo u Škorin tabor, gdje se nadao dočekati i trijumfalne trenutke pobjede. Ali, zasad ništa od toga, pa se Stevo posuo pepelom i vratio u jato, moleći oprost i odrješenje grijeha od svog stranačkog gazde, uz obećanje da će sve učiniti da Milanović ne pobijedi ( ?! ) Neće tu biti problema, jer, kako reče KGK u noći poraza ( ipak je druga ), “15 godina je trebalo da se u Hrvatsku vrati politika zajedništva, ne smijemo dopustiti da se to ponovo razara, ne smijemo to dopustiti ni u ime domoljublja, ni u ime Hrvatske”.

Hrvatski Split

Dakle, svi ponovo na kup, poručuje Kolinda, za Hrvatsku. Jer, ” ne morate voljeti mene, ne morate voljeti stranku koja me podržala, ali morate voljeti Hrvatsku “, kaže naša, još uvijek aktualna, predsjednica podvaljujući narodu ultimativno HDZ-hrvatstvo, mimo kojega je sve anacionalno, antidomoljubno i antihrvatsko. Što KGK baštini od svog najvećeg uzora u kojega se prigodno kune – dr. Franje Tuđmana, koji je već dva desetljeća među “blagopoćivajućima”, a u HDZ-u još ništa pametnije i naprednije od njegove retrogradne nacionalističke misli nisu otkrili.

U svakom slučaju, poruka je odmah shvaćena i u drugi krug HDZ sa svojom kandidatkinjom ulazi spremniji nego ikad. Nema sumnje, čak će i Split u drugom krugu izbora “potvrditi da je hrvatski Split”, obećao je tamošnji vođa lokalnog HDZ-a Petar Škorić, koji je prvi ispravno shvatio riječi naše predsjednice. Jer Hrvatska se mora ljubiti, a Hrvatska se samo HDZ-om ljubi, sve drugo niti je hrvatsko, niti domoljubno (!? )

Sad kad to znamo, možda ćemo bolje razumjeti i prvoplasiranog za drugi krug, Zorana Milanovića, koji u svom pobjedničkom govoru pomirljivo zaziva civiliziranu građansku utakmicu, jer ratovi su završeni, i neka pobijedi bolji. A siguran je da je on taj. Ali, ako i nije, učinit će sve da se u dva naredna tjedna jednako obrati onima koji će ga podržati, ali i onima “drugima”. Jer, nitko u Hrvatskoj ne može biti drugi- benevolentno će Milanović, mada svjestan da svima nije po volji, ali “spreman prema svakome pristupiti kao prema čovjeku”.  Jer, sada je zreo i spreman za visoku politiku koja je za njega više od posla, to je, kaže, način života.

-Nitko se u Hrvatskoj u kojoj ću biti predsjednik neće osjećati kao građanin drugog reda- rekao je i pozvao svih da dobro razmisle i da mu dadu ” taj mali komadić vjere”. A on će im to vratiti tako što će biti “pravobranitelj i vjerski zagovaratelj Ustava”.

Juričan

-To je moja država, ali država nisam ja. Razvijmo naše hrvatske barjake i idemo u sportsku utakmicu. Ponavljam, ne idemo u rat, ratovi su završili- završio je pomirljivo i Milanović, računajući kako svojim umivenim riječima mora privući i one koji mu a priori ne vjeruju. Kako će to postići, e to je prava enigma. Sve će biti dobro ako za njih nije spreman ponovo hodočastiti i kakvim novim “šatorašima” koji kao i Kolinda Grabar Kitarović, tvrdo vjeruju da se Hrvatska mora voljeti, a najbolje se i najautentičnije voli s HDZ-om…

Napravi li Milanović ponovo takav ustupak desnici, neće izgubiti samo drugi krug predsjedničkih izbora nego i pravo da od onih na ljevici traži povjerenje i podršku. A već se, i u ovoj kampanji, dosta poigravao s njihovim strpljenjem, aluzijama na Hajduk i petokraku, ” tako veliku da se čovjek na njoj mogao nabosti”, ili nekritičkim, ziheraškim rehabilitiranjem Tuđmanove politike, u slavu kojeg se založio da se i zagrebačka zračna luka njegovim imenom nazove…

Zoran Milanović u noći pobjede nije djelovao egzaltirano ni euforično, ali je ostao dojam kako mjeri svaku svoju riječ da mu se ne bi vratila poput bumeranga. A to samo znači da ne govori što misli, ali i da malo tko uistinu znade što Zoran Milanović misli. Osuđeni smo da to tek otkrijemo…

Otkrili smo zato Darija Juričana, satiričnog kandidata koji korupciju razumije ozbiljnije i protiv nje se bori odlučnije i glasnije od drugih, i bila bi šteta da od politike kao akcije, a ne kao filmskog scenarija, sasvim odustane.  Otkrili smo i da je Mislav Kolakušić sasvim namiren, i da mu, hvala bogu, više izbori nisu primamljivi. Otkrili smo i da za političarke poput Dalije Orešković i Katarine Peović Hrvatska još nije spremna.

Prema tome, bez velikih očekivanja u drugi izborni krug. Pobijedi li Zoran Milanović, elokventni nacional-liberal s elementima socijalnog nauka, neće tu biti nikakve revolucije, ali učinit ćemo makar mali pomak prema naprijed. Pobijedi li potrošena, proskribirana Kolinda Grabar Kitarović, na putu smo bez povratka…

Milanović i Kolinda u Pazinu prije 4 godine (foto Ured predsjednice-obrađeno)

Tags: , , ,

VEZANE VIJESTI