Neovisni novinarski portal
12.12.2019.
DRUŠTVO (NE)ZNANJA
Ilustracija (fotoWikimedia Commons/Tris)

Truli kompromis Vlade i školskih sindikata

Ilustracija (fotoWikimedia Commons/Tris)

U devetom tjednu dosad najdužeg štrajka prosvjetnih radnika kod nas, postignut je dogovor između Vlade i školskih sindikata. U neku ruku je ovo Pirova pobjeda prosvjetara, jer, onih zahtijevanih 6,11 povećanja koeficijenata Vlada je obećala, ali, kao i sve ostalo u ovoj zemlji, na rate. Tri posto od 1.prosinca ove godine, 1 posto u idućoj godini, i još preostala 2 posto u 2021. Kompromis na koji su obje strane naposljetku pristale protegnut će se u realizaciji na čak tri godine! No, veće zlo od toga je činjenica da dostojanstvo ljudi zaposlenih u sustavu odgoja i obrazovanja nije obranjeno ravnopravno, svima. Jer, nenastavno osoblje neće dobiti povećanje koeficijenata, njima će plaće ipak rasti tek kroz dodatke. Pa je time upitno i dostojanstvo samog dogovora.

Iz ove drame na kraju nitko neće izaći kao pobjednik, a poraženi su svi. Najveću štetu pretrpjet će djeca koja 36 dana ne pohađaju redovnu nastavu i da bi nadoknadili izgubljene nastavne sate bit će im reducirani praznici, a ako bude potrebno i produžena školska godina. S druge strane, s obzirom da je Vlada prihvatila platiti učiteljima i nastavnicima dane provedene u štrajku, nadoknade će odraditi – besplatno!

Možda najviše gorčine izaziva osjećaj da je nezapamćena homogenizacija prosvjetara s roditeljima i građanima koji su im svih proteklih tjedana izražavali nepodijeljenu podršku i hrabrili ih da ustraju u borbi za svoja prava i obranu svoga dostojanstva, potrošena za “sitniš” koji će opet podijeliti i sindikate i nenastavno osoblje i javnost koja ih je suportirala. Jedinstvo u štrajku pretvorit će se u nejedinstvo u kompromisu. Nitko iz ove dramatične priče neće izaći sretan.

Sindikalni povjerenici koji su hrabro odolijevali pritiscima, politizacijama i optužbama čak i s najviših razina ( ponajviše s premijerske ), kapitulirali su i poskliznuli se na dvije bitne točke. Prvo, nisu smjeli odbiti referendumsko izjašnjavanje članstva o zadnjoj ponudi premijera Plenkovića i njegovih savjetnika i suradnika, i nisu smjeli dopustiti različit tretman u povećanju plaća za nastavno i nenastavno osoblje. Jer je ono diskriminirajuće, nepošteno i na neki način- izdajničko.

Postavlja se pitanje, otkud pravo Vilimu Ribiću koji dolazi iz Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, koji i nije organizator štrajk da prejudicira, u toku pregovora, poteze ostalih sindikata i objavi kako se neće tražiti izjašnjavanje članstva o novoj ponudi, nego će odluku o njoj donijeti samostalno sindikalna tijela. Možda je to mogao kazati Mihalinec ili Šprem, ali nipošto Ribić. No, oni su prihvatili njegovu “izlaznu strategiju” koja kao da je išla svjesno na ruku Vladi, s ciljem da se štrajk zaustavi trenutno. ” Logika situacije”, tako je Ribić nazvao izbjegavanje referenduma u slučaju nove premijerove ponude. Jer, štrajk treba okončati. Zar to svi ne žele? Ali, pitanje je kako? Jer, da to nije bilo sporno, zar bi čekali deveti tjedan da mu presude?

Zbog sindikalne opstrukcije referenduma, čemu su se priklonili i Šprem i Mihalinec, čelnik Preporoda, Željko Stipić, našao se sam na brisanom prostoru. Stipić je konstantno ponavljao kako njegov sindikat namjerava provesti referendum o svakoj novoj ponudi Vlade. I kod toga je ostao. Ali, što ako sada njegovi članovi odbiju truli vladin kompromis?

Ergo, moglo bi se reći da je Ribić, svjesno ili ne, podijelio sindikate i jednom ishitrenom izjavom destruirao teško i dugo stvarano jedinstvo i homogenost prosvjetnih radnika. Zašto je to učinio? Zbog čega su Branimir Mihalinec i Sanja Šprem odmah zajahali na taj njegov val? A još jučer je Ribić tvrdio kako sada sindikalni čelnici ne vode članstvo, nego ono vodi njih, želeći vjerojatno na njih prebaciti i odgovornost za štrajk. Kome smeta izražavanje demokratske volje sindikalnog članstva? Zar je išta pravednije i ispravnije od toga da oni koji su svih ovih dana bili zajedno na istom putu, zajedno i odluče kojim će smjerom dalje?

Mnogi su učitelji i nastavnici već sasvim rezignirani ovakvim epilogom ocijenili da se referendumsko očitovanje o Plenkovićevim “danajskim darovima” izbjeglo zbog straha da članstvo takvu ponudu odbije. I vjerojatno bi se upravo to dogodilo. Jer, teško se oteti dojmu da su na kraju ipak perfidno izigrani. I od svojih sindikalnih čelnika i od Plenkovića koji im je, tobože u duhu kompromisa, obećao traženih 6,11 posto povećanja koeficijenata, ali u ratama koje sežu u 2021., i podmećući im kukavičje jaje koje vodi raskolu među prosvjetnim radnicima.

Plenković je svoju stražnjicu spasio, štrajk je dokrajčio, a sindikate razbucao. Na kraju je , čini se, profitirao samo onaj koji je to najmanje zaslužio. Andrej Plenković koji je do štrajka doveo, koji je njegovu dugotrajnost svojim sarkazmom i drskošću provocirao ( “ne, povećat ćemo im sto posto koeficijente ! “), koji se ignorantski odnosio prema zahtjevima učitelja i nastavnika, a pogotovo ga je bolio đon za njihovo dostojanstvo. Bez velikog zagrebačkog prosvjeda na kojem se okupilo najmanje 40 tisuća ljudi, ne bi im dao ni ove mrvice sa svog stola. Uostalom, s pravom se sada može postaviti i pitanje zašto je čekao devet tjedana da bi sindikatima ovakvu ponudu dao i na kompromis pristao?

Držao je svojom uskogrudnošću i tvrdoglavošću, brinući samo o svom mega –egu, škole zatvorene gotovo dva mjeseca, opstruirao svaki razgovor o korekciji koeficijenata braneći se proračunskim limitima i navodnim manjkom novca, pa naposljetku i domino-efektom koji bi time uslijedio, jer, evo već i carinici traže veće koeficijente. A oni ga samo mole, već dvije godine, da bar otvore razgovor…!

I takav je čovjek, takav egocentrik i iracionalni egomanijak kapitalizirao svu učiteljsku i nastavničku muku u proteklih bezmalo devet tjedana štrajka! Pa to je doista nepravedno!

A što nije platio Plenković, platit će sindikati dugoročnim gubitkom povjerenja svoga članstva. Vidjet ćemo kad će ponovo uspjeti mobilizirati ovakvu masu ljudi za sindikalnu akciju, kad će opet uspjeti osigurati ovakvu homogenizaciju kakvu su postigli tijekom ovog štrajka, i kad će opet dobiti povjerenje svojih članova. Možda da pitaju Ribića za savjet što im je dalje činiti…

Ilustracija (fotoWikimedia Commons/Tris)

Tags:

VEZANE VIJESTI